Dogodovštine iz naših života

[johabica]

Evo mene zokiču,evo.Konačno je sve sjelo na mjesto.Danas je zamnjnejna još mrežna katrica,na zapravo smo sada na bežičnom stiku.Možda sada bude bolje.Živjeti sedam km od grada,u selu od osamsto kuća i biti deset dana bez neta,ma ako računam sa prvim gromom - dva tjedna -je zbilja nevjerojatno za dvadeset i prvo stoljeće.
E si me se sjetio,baš mi je drago,i ona dvojica koji su otipkali broj moba i provjeravali jesam li živa.Ma jesam,nemože mene niti strela božja satrti. :biggrin:

 

[zeljko kz]

Baš mi drago kaj te ima clap):clap):clap):clap):

 

[johabica]

Ma ima me,ima me u svih mojih sedamdeset pet kila.:icon_lol:

Otkrila sam nešto novo - može se živjeti bez tv i bez neta.Nevjerojatno,ali može.Je da je neki crv kopao povremeno u meni - taj vražji trenutak slabosti- onda sam nalegla na mob,ma to tek onako, ko apaurin,znaš.E sam pročitala knjigu koja je godinu dana skupljala prašinu na polici.Eto,nije bilo loše......

 

[MUHA]

Čitala, ona je čitala :icon_rolleyes:
Bolje da si pisala

 

[johabica]

Jedan stih Pjesme nad pjesmama kaže - "sve ima svoje vrijeme.":icon_rofl:

Kada bude vrijeme za pisanje,a budemo nažvrljali nešt - ko i obično.

 

[johabica]

A ništ,pobrisala sam kaj sam počela,moram juriti,budem kasnije....

 

[johabica]

Ajoooj,kak dugo ja ovdje nisam ništ nenormalnoga nažvrljala,nemogu vjerovati da sam tako flegmatična postala,a da reknem pošteno,niti nemam neke ideje kaj bi,ovo prsti udaraju tastaturu onak,rekli bi učeni ljudi po defaultu,a ja seljanče kakvo jesam izvaliti ću istinu pa reknut - lupam bez veze,udari prst di stigne dok mi nekaj na padne na pam....e, a sam se danas pomirila sa susjedom na placu,onom što se posvađala samnom pred dva tjedna,a moram priznat da se nisam pomirila iz inata prije,a sada se jesam,sada sam se pomirila iz računa,jeboga,u grdoj sam se situaciji našla - meni sutra rođendan,a ću sutra ja tamo te svoje na placu počastiti kolačima,ošla ja danas u Kauflandovu slastičarnu,isprsila se za sedamdesetak kuna - koji mi trošak,ubiomebog - ma i još nečim,ovaj impozantni broj godinica mojih treba i nečim zaliti,a da braco,ak je bal nek je masenbal, bude to onak,nafinjaka,i jedna bu lubenica pala ak treba za gricnuti.Koje ideje imam,lumen sam ja i svakakve mi kombinacije padnu na pamet.E a nisam rekla do kraja - zašt sam se ja to MORALA pomiriti sa susjedom svojom baš danas.Pravo da reknem - zadržala sam ja svoje ekskluzivno pravo na durenje do dana današnjega jer za svađu nisam bila ništ kriva.I durila bih se ja još i danas i još neki dan uz to - iako,moram priznati i razgolititi dušu - žderalo je to mene već dobrano,mislim to,to što ja sa njom nisam htjela pričati,.žderalo me toliko da sam bila sama na sebe ljuta što nepričam sa njom. I bilo mi ju je žao,ali jebiga,ak ne pokažeš zube ljudi misle da ih niti nemaš.A tak. A je,nisam rekla zašto sam se ja to morala baš danas pomiriti sa njom i zašto je to pomirdba iz računa.Ma priča je čist jednostavna - mislim ja već par dana tako,opsjeda to mene i danju i noću,ja ću sutra te kolače donjeti - i kako sada ja da pozovem sve te moje tamo na domjenak,a njoj,koja je tu korak do mene ne velim ništa.Ma mogu ja to,nemoj me krivo shvatiti,dok se sjetim onog šoka koji mi je priredila,mogla bih ja to ,ma kaj lažem sama sebe - mirne duše - ma bih brus mogla mirne duše - mogla bih sa nelagodom u želucu,ali matermi,mogla bih.Ali.....ima taj prokleti ali koji mene opsjeda ko nečastivi u mračnom kutu moje duše,ali kako će se ona osjećati kada se svi skupe oko mene,a ona bude stajala tu na dva koraka od nas,sama.Kako će se osjećati,.šta će misliti,ubiti će je taj osjećaj nepoželjnosti,prirediti ću joj tugu i jad u duši.A ja to ne želim.Ja se zapravo više i ne ljutim na nju,mene to već odavno prošlo.Jedino me ponos malo pere,a jebaj ponos,tisuću sam ga puta već zgazila do sada,zašt nebih još ovaj puta,ipak su sada viši interesi u pitanju - jedan zgaženi ponos usrečiti će jednu ljudsku dušu.I tako ja danas ujutro došla na plac,bila moja susjeda taman tamo,i ja fino rekla - dobro jutro - što je za razliku od svijh jutara od onog incidentičnog dana bilo više za dvije riječi koje nisam sve do jutros izgovorila.A ona meni odmah uzvratila onak toplo,ljupko čak bih rekla - dobro jutro.A meni osmjeh u duši razvalio se od duše do srca - na licu ništa - ej,nisam ja od jučer,neki se aduti čuvaju u rukavu,nemože isti tren i u duši i na licu,nešt se čuva za završni štih,pa se ja tako smijati sa njom počela tek oko deset - duže nisam mogla čekati,od podneva se već lagano pakujemo kući,a onda nema vremna više za dosta smijeha,ipak se smijeh mijeri količinom i ako ga ne dostatne da ti uljepša dan - dan ti je potrošen uludo.

 

[johabica]

E,i tako ja bila danas na sajmu u Gudovcu,tradicija je to već neka ići tamo- ma nije to zato što nešto nama treba,mada,sada smo zbilja trebali pogledati,a i kupiti da je bilo prilike za nešto dobroga uzeti - aj,o jednom puhalniku za napuhavanje foljie se radi,zapravo o dva koji su nam krepali,ali ništ od toga - dok sam ih vidjela onako sve plastične za tisuću i četristo kuna,nekako su mi sasvim solidno izgledali ovi metalni kineski koji su nam nakon dvije godine krepali,pa od kupnje nije bilo ništa.Ali.....nema problem braco,nemože ta nekupnja mene smesti,ima meni drugih čarolija taj sajam - evo recimo danas - danas mi je merak počeo i prije neg sam iz auta izašla.Parkinga nigdje,a smo se vozikali brat bratu dobrih petnaestak minuta naokolo - sva dvorišta pozauzeta,a da idemo tamo negdje bogu iza hrbta pa pješice.....nema šanse.A onda sreća - dvorište,dvadeset kuna,petstotinjak metara nanoge,i.....ma neću ponavljati,ajd,odi na "Šta smo radili danas" pa vidi,tam sam rekla kak sam karte kupila,hehe,a i hihihić ko kuća velik.E,zovne mene @ajkula,a di sam - ma me evo tu na kapiji,sada ćemo mi banuti,a čekao nas on kod balona,sa malim bio -ej,Đuro,ti koji si strašni Đuro,reko mi Ajkula da si mi pozdrave poslao,eto mi ih on izdeklamirao - hvala ti strašni čovječe,i ja tebe lijepo pozdravljam,samo sam mu to zaboravila reći da ti rekne,pa hajd ću ti ja sad - budi pozdravjen.Pusa.Jedna.Dvije sam ajkuli odvalila, onak - jednu sa lijeve strane(ebajga,lijevak sam pa uvijek počinjem ulijevo)jednu sa desne strane (e,materemi,sad sam se sjetila vica kako su se natjecali hrvat,slovenac i bosanac kolko koji lubenica može nositi....angel),on meni isto tako,a onda njega nešt zgrabilo,pa mi odvalio jednu cmoku taku da je išlo "CMOK" ko da puška pukla.Ajkula tnx,još mi vrući obraz.E pa smo mi tako stajali tamo kod balona i pričaIi, pričali,pričali.....,pa veli on,oćemo negdje sjesti pa popit nešto,ma nećemo velim ja,žuri nam se.....i tako.I napričali se mi,pa krenuli dalje,i taman mi prešli desetak koraka,kada netko ide prema nama - kad vidim ja,a tko to bude - Grof sa svojom gospođom suprugom.Pa mi stali opet.......i pričali,pričali,pričali......i bilo vrijeme krenuti dalje,kad velim ja njegovoj gospi - a znate šta,uvijek kada vas nema,mene vaš muž izljubi,a evo sada ništ.A on mene zgrabi,zacmolji dvije,ja mu dvije vratim,i tako....a je,opet bilo slijeva nadesno.I tako to bilo,našetali se mi tako tamo,svašta pogledali do dvije ure,sve stigli nismo,izmicalo nam vrijeme,dvije se ure opasno približile kraju,a mi još u Ludbreg morali ići.Mislila ja - ajmo - malo svete mise,pa na janjetinu kod ličanina,ta omanula nije već desetak godina - krknemo mi tako kod njega svaki puta kilu i po ak smo sami,ak nas je više proporcionalno broju uvečanja članova za stolom više - a sam se jednom za.ebala s tim matematičkim izrazom - proporcionalno i obrnuto proporcionalno - sad mi tek sinulo zašt sam ja imala iz matematike u školi nategnutu trojku, pobrkala ja definicije,a tak se pametna držim,ebome da me ebo,za ništ sam drugo neg da opet u školsku klupu sjednem...... kaj sam ono htjela reći - e,otišli mi dakle tako lijepo za Ludbreg,ali pošto bilo već kasno,kraj mise smo samo prošli,slušali je onako usput,preko zvučnika, i tražili janjetinu.Ličanina.Al ga našli nismo.Eh....nebum sada dalje,budem drugi puta,zoki,materemi,kletva nas tvoja stigla,dečec,ubiotebog,nebude ti to sam tak prošlo.......

 

[ajkula]

evo nakon dugog vremena,prvo zahvala johabici na poklonu iz domaće radinosti,a pusa uvijek ide samo dragoj osobi,kada smo kod pusice ,nekada davno kada smo još bili mali klinci,kada su hormoni poćimali raditi,u ono doba se u školama slavio samo dan republike i dan žena,uvijek je za dan žena bio običaj drugaricama učiteljicama pokloniti cvijeće i jednoj curi u razredu,mene je dopala jedna vrckasta Albanka i kada je došao red na pusicu ,ja njoj odvalim jednu onako direkt u usta,majko mila ,ne sjećam se više tko se je više crvenio ali je bilo zgodno u ono doba:icon_syda::icon_syda:

 

[johabica]

O @ajkula,konačno si sve sredio,a,već si mi pošteno falio.

 

[johabica]

Hajde,neka ovo za uspomenu bude ovdje -

[/URL][/IMG]

 

[MUHA]

Ljepa uspomena, nema kaj.
Nego vidim na slici neki malo dobili a neki izgubili, a i neki se samnjili, a neki izgleda porasli hi):

 

[johabica]

Huh,dobro je.Ti vidiš sve osim onog kaj je očito.

Blento jedan,kaj ne vidiš da je puko beton ispod nas di stojimo?giggle):giggle):giggle):giggle):giggle):

 

[MUHA]

To je puklo još lani kad smo se mi na tom mjestu sastajali.
Vidiš da je sve uokolo popucalo, samo pod vama cjelo

Nesrečo jedna pa ti se stvarno smanjila :icon_scratch::icon_scratch:, niža si od svih .....

 

[vlč.puknuti]

ajme ča ste lipi , jedan čovjek i jedna žena zauzeli cijeli kadar ..slomili beton

bez obzira na obzir baš mi je drago vidjeti poznate njuške, ponosam sam kaj vas poznajem

 

[ajkula]

johabice ja sam mislio da johabi nije uspio pohraniti sliku u memoriju mobitela a mi jedva zauzeli pola kadra,muhać i puknuti znate da slika ima krivo prikazivanje osobe u stvarnosti evo ja cijelih 112kg u odnosu na proljetnih 115,i to je napredak bez velikih odricanja,a naša johabica je i onako ženska i pol,jer radi i pola muških poslova

 

[zokii]

Sram vas i stid bilo....kak možete reči da su polomili beton i da su ajmo to reči široki...... oboje su moj broj, Ajkula i ja smo tu negdje u težini, kila gore dolje, a čini mi se i u visini...jedino nas Johabica šije obojicu..... još nije skinula blagdanski višak od Božića, pa došao Uskrs, godišniice, obljetnice, rođendani, proštenja, Ludibreg, evo i novih praznika još malo.... uff ufff bude viška....

 

[MUHA]

Rekoh ja da je jadnom vrganju bilo teško.
I na njemu se pukotine naziru giggle):giggle):

 

[johabica]

Možete se vi svi skupa fino frigat sa svojim zločestim komentarima - meni je Grofova gospođa supruga rekla - gospođo,pa vi svaki puta sve bolje izgledate.I ja ću se tih riječi držati.Žena zna,ima oči ,a ne ko vi zlobne zločestoče koji svaki gram viška na nama vidite.I sam da se zna,imala sam i laganu šminku i šanel na sebi.Kaaak sam bila caknaaaaa......reci im ajkula.

 

[ajkula]

johabice sve 5+.ovo se dečeci malo šale ali im je sada i malo žao što nisu ušli u kadar,istina da nismo u formi onih lila manekena ali um caruje,ali kako ja to volim reći onako u društvu,naša johabica je kao borbeni avion,naj usavršeniji ratni stroj,ali da se razumijemo kao F-16