• Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️

Dogodovštine iz naših života

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Ma ništa od cica @Bučo, em sam sramežljiva, em nemam šta pokazati, neka dvica i frtalj umene, to ti nije ni za pola oka.

Ajmo radije , obzirom da je zadnji dan u godini pokazati šta sam zadnjega ove godine radila - zadnja nabava i zadnja potrošačka groznica - istinabog, nešto sitnoga, samo zato jer je ponestalo parizera koje moje pseto jede svaki dan po jedan.
Ako toga u kući nema, nema niti mira - Nina laje tako dugo dok ga ne "izmislim" i serviram.


20161231_154339.jpg


20161231_154423.jpg
 

Bučo

Aktivni član
Tu od
9 Ruj 2012
Poruka
2,997
Kakva je takva je ajd kad ti velis da si srameca nek ti bude:icon_rofl::icon_rofl:
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Pa i je......a još je i razvedenica.:icon_wink:


Upsss,,, onda je i tu jaka konkurencija,,, :icon_axe:

Ma nemam ti ja konkurencije - nema veze kaj nemam cice, ali sam zločesta i teška.

A tko je ovako loše naparkirao Kiu

Ma to ti je bila turska sila u pitanju - u tri i petnaest pseto tražilo jesti, ja otvorila frižider, gledam, pretražujem i očima i rukama - nema nijednog parizera, A ona želi. A još je i večer pred nama, kada obavezno jede najprije parizer, onda suhu hranu - to joj je kao neki ritual. Poskakali smo u roku keks brzine u auto, jer Kaufland je radio samo do četiri, a ja sam se sjetila da niti kolača nemamo, i odjurili u grad. U takvoj situaciji ne gledaš crte, okreneš volan i staneš ko u američkim filmovima - auto se nagne, gume zacvile, sjuriš se van, u trku izdaleka zaključaš vrata i onda se sjetiš da ti je novčanik ostao u autu. A još treba zadnji put u staroj godini poharati police dućana kad si već krenuo u akciju...
............i di ćeš onda parkirati ko sav normalan narod kad skroz naskroz nisi normalan......:icon_razz:
 

iwanho

Iskusan lik
Tu od
30 Lis 2008
Poruka
8,504
Volim pivo, ali me smeta kad već na početku članka autor zaluta. Koliko sam ja upućen, hmelj je začin, glavni sastojci su voda i ječam (pšenica).

No, to nije razlog da ga prestanem voljeti. :icon_e_wink:
 

iwanho

Iskusan lik
Tu od
30 Lis 2008
Poruka
8,504
Da, ali slad (slador) je već poluproizvod, kad ječam fermentira u vodi. Bez kvalitetne vode nema dobrog piva.
 

drazenhonda

Iskusan lik
Premium
Tu od
1 Stu 2010
Poruka
2,701
Taj slador mu daje okus, pa ga zato zovu glavni sastojak,
Slažem se da je bitna voda. ☺
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Nisam već dugo ništa rekla o tim zgodama života, i mislila sam, ma neću niti više, no, ovo baš moram. Smiješna sam sama sebi, ja ovak jedna inteligentna i nadasve realistična djevica sa nogama čvrsto na zemlji, pa da me na nebu strefi pomanjkanje reale i zdravog razuma - to je i više nego čudno i nevjerojatno. Ajd, zdravi je prevladao, ali ne zahvaljujući samom sebi, nego sramu. Ma ne sramu zapravo, prvenstveno oprezu da se sramiti ne bih kasnije morala.

Bila sam ja na tom svom godišnjem, ja i moj muž, bili mi u toj Aziji, u Šri Lanki - oduševljena sam bila ko curica u pubertetu dok čeka da je dečko prvi put zažvali, ma kaj velim, ko mlada prvu bračnu noć (ona koja je rekla - prije braka ništ i stameno se i držala toga, a onda nije mogla dočekati da vidi kaj to i kak bu) - tak sam ja čekala taj svoj put na drugi kontinent.
Hm, lijepo je to otić tako nekamo daleko od kuće, ali treba do tamo i doći....a tamo doći se može najbrže avionom. A kaj da velim - nije baš za pohvaliti se u mojim godinama - a svi znamo da su one već jedna pozamašna brojka - ja se do sada, do tog putovanja u avionu peljala nisam. Je da sam bila posvuda, čak i u Amsterdamu - ali kamo god pošla ja, bilo je to ili dvonožno, ili dvokotačno, ili četverokotačno, ili mnogokotačno. Sa krilima - nikad.
Ajde dobro - nisam ja od toga radila nikakvu dramu, niti svijesno niti posvijesno - mislim, to, kaj ja sada budem letjela tamo negdje na deset - jedanaest tisuća km iznad čvsatog tla, nis ja baš tak bedasta da radim dramu ni iz čega kad vidim da milioni ljudi svakodnevno tak putuju, a kao što smo i rekli - djevica sam čista, a znamo kake su te djevice zrdravorazumske i praktične i sa nogama čvrsto na zemlji - to smo već bili rekli, jel.....
I tak.
I tak sam ja lijepo sjela u taj avion, i imala sreće - uz malo gnjavljenja zeta koji je dobio mjesto kraj prozora da se zamjenimo, i moral je naravno pristati jer kome će ugoditi ako punici neće, a onda je mjesto zamijenila i kćerka pa je i muž sjeo do mene, ja sam sjela uz prozor.
Da, i opet i tak.....
I tak se mi lijepo posmijestili tu u Zagrebu u turkiše eiroplan, odgledali onaj njihov program prije polijetanja, pilot nas pozdravio, stjuardese provjerile jesmo spokopčani - i - krenuli....odvojili se od piste. Ma učas smo i u zraku. Pa pravac Turska, Istanbul - tamo je trebalo uloviti drugi let. Ma kaj da velim, i dalje to mene nije ništ posebno uzbuđivalo - sami taj let, više me je fascinirao onaj pogled prema dolje, na zemlju - noć je već bila, mi na jedanaest tisuća kilometara visine, a ispod nas promiču gradovi i sela, sve osvijetljeno, mogu se negdje i automobili razaznati kako promiču. Prizor je to ko iz bajke. A tek zvijezdano nebo.....Milijuni zvijezda svuda naokolo, gledam ih ja i promatram, i vidim, naravno, a vidim ja i da sa naše lijeve strane malo ukoso lete još dva aviona - onak, vide im se svijetla, nisam naravno vidjela njih same. A vidim tamo ispred njih, ima još jedan, taj leti isto malo ukoso, ali nekako prema nama.... e, sada je meni zanimljivo bilo gledati ona dva kako oni odmiču, a ovaj sam kako leti nekako i prema nama i ispred nas....i gledam, i gledam, kad mi odjednom taj nestao. Više ga nisam vidjela. A i ona dva su isčezla, pa nisam vidjela više niti njh. Pa sam se ja prebacila bila sa pogledom opet prema dolje. Zanimljivo je to kako imaš osjećaj da zapravo letiš polako i da ti prizori ispod tebe promiču jedan za drugim onako, ko da se biciklom voziš a ne avionom. Sad, koliko je vremena umeđuvremenu prošlo pojma nemam jer sam se ja i dalje zabavljala gledanjem prema dolje, brojanjem autombila koji su vozili po nekakvom duuuugačkom mostu - ili je to bio autoput, tko bi ga znao, no, u jednom sam trenutku vidjela bliještavo crvenu svjetlost tu u zraku i sve se zacrvenjelo od nje na par sekundi tu oko nas, a uz to se čulo jedno vruuuuuummmmmmmm toliko glasno da sam od iznenađenja valjda prestala disati.
No, kao što smo na početku već dva puta rekli - praktična i razumna djevica u meni mi je rekla - ma znaš ti kaj je to bilo - preletio nas je avion, ništa čudnoga niti neuobičajenoga, gledala si stoput već na tv da se zračni koridori na nebu sijeku, da iz kontrolnih tornjeva struka vodi računa o mimoilaženju, razilaženju, sigurnosti zračnog prometa, i to ti je sada bilo to. Si sigurna? Jel tvoj avion leti dalje? Leti. Kaj onada? Ništa. Gledaj dalje dolje i slikaj i dalje mobom te gradove kaj izgledaju tak osvijetljeni ko božične jelke.
I jesam. Mirno sam ja sjedila i dalje, i gledala i dalje, i slikala i dalje. Minutu, pol minute, dvije....ne znam, pojma nemam. Prvo kaj sam primjetila bilo je da sada, nakon što nas je taj avion preletio ovi gradiči ispod nas promiču nekako sporije. Hm.....a onda mi je nešt zazvonilo u ušima - varam li se ja to ili motori našeg aviona rade sad nakako tiše nego što su radii prije preleta onog aviona? Ma se vražju mater varam - čujem ja da rade tiše. Navikla sam ja , ispraksirala sam se sa slušanjem rada motora na traktorima, kombijima, kamionima, kako rade pod punim gasom, kako dok se guše, dok gube snagu, ili pod lerom. Znam ja prepoznati razliku u zvuku motora i zatvorenih očiju i ušiju. A našem se avion zvuk motora sve više gubio, bivao sve tiši. A i ona mjesta ispod nas su promicala proporcionalno tome sve sporije. O jebote život....pa nije vrag da će motori krepati. Sad se više skoro niti ne čuju, a bogami, nite se mi ne mičemo - ono ispod nas dolje na zemlji stoji skoro pa na mjestu - stojimo li i mi u zraku na mjestu? Kak avion može stajati na mjestu u zraku? Ak stoji na mjestu, onda ćemo se srušiti.
Jebote, kak panika može brzo iz misli sići u nožne prste. Onaj osjećaj protrnulosti.
Ih, ako sam ikada Bogu i sudbini bila zahvalna što sam horoskopska djevica, onda sam to bila tada. Taj zdravi razum - a i ona doza intelekta, a i ona veća doza opreza, dostojanstva zapravo, mi je rekla - S..a mir. Ne budeš ti vrisnula prva - a kaj ak to ništ nije, pa ispala budeš blesača i svi ti se budu smijali, svih tristo putnika bude te se sjećalo i pričalo doma svojoj rodbiini kak su se peljali sa jednom luđakinjom koju su morali smirivati sa dvije tri psihološke šamarčine da dojde k sebi. Gledaj oko sebe i čekaj ak netko vrisne, onda vriši dok ne poplaviš, ali za sada - mir.
Ogledala sam se ja oko sebe, i kaj vidim - svi su mirni. Je, ali nije to mene umirilo sto posto. Jer vidjela sam ja - moj muž gleda napeto nekak prema pilotskoj kabini. A malo prije toga svijetlječeg blijeska i vruuuummmmm zvučnog efekta je došla do nas naša kćer i sjela na naslon sjedala uz muža, a i ona je sada nekak usredotočeno gledala prema pilotskoj kabini. A i par putnika je, koji su mi bili u vidokrugu isto gledalo prema pilotskoj kabini, a razgovarao nije nitko. Tišina je bila baš onak - svi nekak ukočeno mirni.
Koja sam ja pametnica - a jbga, ispalo je tako - kojom su mi brzinom misli projurivale mozgom, to valjda može, takvim samo baš pametnim mozgovima, koje su mi se sve kombinacije kako što i zašto poslagivale u par sekundi, to je za nepovjerovati, ali koja sam budala zapravo isto je za nepovjerovati, jer dovoljno bi bilo da sam samo jedno oko bacila na monitor ispred sebe na sjedalu, ili onaj veliki ekran na panelu i bila bih odmah primjetila da na njemu piše da naš avion više ne leti brzinom od jednaest tisuća i sedamsto kilometara nego pet i sto, i da smo trideset minuta do slijetanja. I bilo bi mi odmah jano zašto avionski motori rade tiho, zašto prizori na zemlji promiču puno sporije nego do sada i da avion ne stoji u zraku na mjestu i da se nećemo zbog toga srušiti. A onda je i onaj vrisak koji mi je u prvi tren pao na pamet krajnje bespotreban.
Ma da, u tom je trenutku, dok sam ja to vidjela i zaključila sama pilot objavio da se spremamo za slijetanje.
Aj jaj jaj jaj......

Ma zapravo sam se ovoga sjetila opet u srijedu. Srela sam jednog pilota putničkih aviona, tu je čovjek iz Čakovca, slučajno smo se upoznali prošle godine, i dolazi on sa ženom dok ima slobodne dane tu kući. I ispričala mu to.
Veli - taj nas je avion nadletio na tristo metara visine. Ubičajeno je na tri tisuće, ali kada je promet gust, tristo je granica.
Ih, kud me strefilo baš na prvom letu.
Ni mi bilo baš svejedno, kak bih ja bez ovog foruma dalje živjela da sam mrla.:icon_scratch: :icon_rofl::icon_rofl::icon_rofl:
 
Posljednje uređivanje:

nimrennermin

Iskusan lik
Tu od
1 Pro 2014
Poruka
1,241
E bem ga,, jedanest tisuća kilometara,, i to još dva puta napisano???
Da nisi letila svemirskim brodom:(giggle)::(giggle):???
Ama gledo sam ja taj let,, odozdo sa zemlje,,,:p: avion jest bio malo nagnut ,,al nije bilo to tolko opasno:icon_redface:
I šta misliš,, počne avion padati,,,, ti pustiš one vriske (ko kad te miš prepadne,, kad iskoči iz ladace,, onomad)
I to vas spasi,, hmmmm, malo morgen, damo,, vrišti ti tad bogu svom,, tad samo budeš udarna vijest na dnevniku.:icon_lol::icon_lol:
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
No,no..... malo sam se skockala daklem. Metara ne kilometara?
A kaj da ti velim, i sad dok se sjetim kak je to meni izgledalo onda, me malo zazebe.:icon_weed:
Ali to ne znači da ne budem išla na jesen u Indoneziju. A iuigri je i nešt još malo dalje, ali to budemo još vidjeli. Hehe....
 

nimrennermin

Iskusan lik
Tu od
1 Pro 2014
Poruka
1,241
Indoneziju ????
A znaš li da tamo nema pasa lutalica,, a jadna Nina,, kad sazna da joj gazdarica kušala neku rođaku u vidu neke kotlovine!!:icon_fU::icon_fU:
Odi ba u najljepšu zemlju na svijetu,, gdje nema vunenih lutalica,,,,, ako neznaš gdje je to,, Drug Muhać nek kaže,, koja je to dežela,,,:icon_thumright::icon_thumright:
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Ajd me zovni i ja stižem.
Makar se morala kupati i u hladnoj Krivaji.:icon_rofl::icon_rofl::icon_rofl:
 

nimrennermin

Iskusan lik
Tu od
1 Pro 2014
Poruka
1,241
Ama pozvana si ti odavno,,negdje je tu i zapisano:(:
Al ima tu nečega još,,, ko se bude kupao u Krivaji,, mora da je vrstan plivač:icon_eek:
E sad????:rolleyes:
 

itp

Aktivni član
Tu od
12 Svi 2008
Poruka
1,903
Da bi se pripremio pas bez mirisa meso se treba nekoliko puta kuhati i dodavati neke začine. Tako da, slobodno udarajte po svemu pečenom, kuhano izbjegavajte. Ne bi htio kvariti zabavu, ali bolje se pripaziti onoga što liči na piletinu. Može biti svašta, zmija, gušter, šišmiš, štakor...
Moja osobna preporuka su lignje. Mi smo u Indoneziji znali kupiti 4 kg za cca 60 kn, svježe iz mora.
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Samo mi ribe nemoj spominjati - doma, prije polska sam mislila kako ću tamo samo ribu jesti, a onda sam imala "sreće" drugi dan posjetiti njihovu riblju tržnicu i sušionu ribe - ribe se suše na pijesku na jutenim i plastičnim ponjavama, sviježe se prodaju uz cestu cijeli dan na trideset stupnjeva, a onaj miris na ribljoj mi i sad preokreče želudac.
Rajzen kari je moja hrana, i od nje ne odustajem. :icon_rofl::icon_rofl::icon_rofl:
 

vlč.puknuti

Iskusan lik
Premium
Tu od
14 Svi 2008
Poruka
23,641
Da bi se pripremio pas bez mirisa meso se treba nekoliko puta kuhati i dodavati neke začine. Tako da, slobodno udarajte po svemu pečenom, kuhano izbjegavajte. Ne bi htio kvariti zabavu, ali bolje se pripaziti onoga što liči na piletinu. Može biti svašta, zmija, gušter, šišmiš, štakor...
Moja osobna preporuka su lignje. Mi smo u Indoneziji znali kupiti 4 kg za cca 60 kn, svježe iz mora.
a zašto ako je fino ?
 
Na vrh