Dogodovštine iz naših života

[davor22]

noćas ne spavam ,ćekam ispred vrata prekršajnog,baš me zanima jel opet muž bio gl. lik

 

[powershift]

evo jedan video šta je JOHABI probala nakon neuspjeha sa šprivanje zlatice

[YT]http://www.youtube.com/watch?v=wEdWX9UuBTw&feature=related[/YT]

-još se popela na valjak i objašnjava šoferu kako je ona već probala noge ,i tera ga neka se provoza i do trbuha ,al opet uzalud muž se opet oporavio i nije doma.............................

ispod pokrivaca je udubljene u yemlji sanekih 1 m ispunjeno spuzvom, tako da tijelo ide dole, a avaljak se rubovima oslanja na tvrdo, bar mislis da je tako

 

[JOHABI]

Evo novih problema sa mojom bračnom polovicom.Kupila sam neki dan četiri kolača,povremeno tako uzimam u slastičarni,niti imam vremena,niti volje,a niti mi se isplati doma ih peči samo za nas dvoje,obzirom da živimo sami.Dobro se sječam kada smo se ženili da je matičar naglasio kako se sva bračna imovina dijeli na pola.takav je zakon.Tako ja onda lijepo uzmem svoja dva komada i odmah ih pojedem.On najčešče nešto filozofira,kao stavi moje u frižider,pojesti ću ih kasnije.I prođe dan,kolači ostanu.Sutradan imamo dva kolača.Dakle po riječima matičara jedan za mene,jedan za njega.Pa ja svoj pojedem.Dođe tako i treči dan,jedan kolač u frižideru,rok trajanja pri kraju,kolači skupi,štata da se baci,pa se ja žrtvujem i pojedem i taj.E,sada se moj suprug sjeti da bi on pojeo one kolače.Sada! Rok trajanja ističe,žrtvovala sam se da ne propadne,a mogla sam i na hitnoj završiti.Što da kažem,teške su riječi pale.Ne cijeni se tu štedljivost i rentabilnost.A i zakon je na mojoj strani.

 

[DARIJUS]

tebe onda lakše obuć nego nahranit...:vragek:

 

[JOHABI]

tebe onda lakše obuć nego nahranit...:vragek:

Jesi li ti na strani moga muža iz muške solidarnosti,ili si na strani zakona?

 

[DARIJUS]

Jesi li ti na strani moga muža iz muške solidarnosti,ili si na strani zakona?

ja to gledam iz perspektive onog jadnog kolača kaj mu je isticao rok trajanja...s tim se mogu poistovjetiti

 

[savoris]

još uvijek neznamo ko je muž

 

[davor22]

još uvijek neznamo ko je muž

pa napisala je negdje među prvim postovima(neda mi se ponovo tražit),ali uglavnom još nije došao kući-valjda prosvjeduje --- s matičarom i popom---------

 

[JOHABI]

Eto vidim da ste nestrpljivi pa da se javim.
Znači, ja sam muž svoje žene.

 

[DARIJUS]

Eto vidim da ste nestrpljivi pa da se javim.
Znači, ja sam muž svoje žene.

e sad ti znaj tko tu nosi hlače...:lol:

 

[matija0001]

tu neznaš tko koga kerebeči čovječe...
sad imam pomutnju u glavi :rolleyess:

 

[batad]

Životno iskustvo mi daje za pravo da kažem da ovdje "nose hlače" - obadvoje, zasigurno.
Tako i treba biti. Samo naprijed sa postovima a i hlačama.

 

[JOHABI]

Htjela sem danas ispričati kako sam bila kod suca za prekršaje,ali me zadnji post potaknuo na drugu priču.Naime ,moj muž baš i nema previše povjerenja u muški rod,a sve zbog jednog događaja.Bilo je to kada smo vozili krumpire za Split,naTTS,ružna tržnica ali cijene dobre,još se moglo prodavati i van tržnog prostora,pa su i troškovi bili manji...I tako bi mi već prije sedam sati ujutro otvorili kamion,15 tona robe,kupci uzimali,ali neide sve u jednom danu Moraš prespavati pa sljedeći dan nastaviti sa prodajom.Čim se prodalo,ajmo lijepo kući,slijedio je mali odmor,pa opet utovar i put za Split.I tako cijelu zimmu i proljeće.Primjetila sam ja da jedna mušterija prilično često dolazi. Nekad nešto kupi,nekad ne,samo porazgovaramo.Fini,razgovorljiv,druželjubiv,a ruku na srce i poprilično dodrog izgleda čovjek.Usto vozi zeleni mercedes,a kaže eto tu sto metara dalje ima vlastitu kuću,živi sam.Sada,pretpostavila sam da je čovjeku dosadno,pa dolazi k nama na razgovore,sve duže i duže kako je zima odmicala,pa onda i dva puta dnevno.Tako je jednom tokom razgovora upitao gdje spavamo tjekom noći.Pa u kabini,kaže muž,mercedes 22-44,dva kreveta,grijanje,u sklopu tržnice pet-šest kafiča,wc sa tuševima,nije nikakav problem. A ne, kaže sugovornik,moje je kuća prazna tu blizu,možete pješice doči ili ću ja doći autom po vas,prespavate,ja vam pripremim večeru i doručak,možete se okupati,besplatno,bez ikakvih obaveza.Insistira on uporno,mi svaki puta ljubazno ali odlučno odbijamo i vrijeme odmiče.Priznajem da mi je s vremenom to postalo malo sumnjivo.Čovjek se zapita ne stoji li iza tolike ljubaznosti i upornosti nešto drugo.Ah,ja sam zaključila,sigurno da.Pa mi počelo čak i goditi.Nekako ti u vlastitim očima poraste važnost.Čim bismo ugledali da dolazi zeleni mercedes,malo bi jače zasjalo sunce,što ima lošega u tome da se nekome sviđaš.A bez lažne skromnosti mogu reči da sam bila u svojim najboljim godinama.Tako,jednog jutra,otvorimo mi kamion malo ranije,spremimo sve za prodaju,pa je suprug otišao sa prijateljem u kafič.Malo zatim ja ugledam zeleni mercedes kako se približava.Sada,znate,ženska taština,na brzinu bacim pogled u retrovizor,poravnam kosu,i nabacim osmjeh.Stane čovijek,izađe iz auta,lijepo se pozdravi i pita,a gdje je suprug.Pa eto,otišao malo do kafiča,brzo će se vratiti.odgovaram ja.Prvo me pogledao raširenih očiju,onda mu je lice dobilo malo boje.Sljedeče što sam čula bilo je pitanje-u koji,koji kafič je otišao?Pa neznam,odgovaram,Ali neće dugo,popiti će kavu i samo uzeti novine pa se vra...Ća nisam uspjela izgovoriti,ovaj je već bio u autu,gume su malo zacvilile,prašina se digla,i on ode.A ja stojim,širom mi otvorene oči i usta,gledam za njim,i tek sam tada shvatila-pa ne dolazi on radi mene-on dolazi radi njega,moga muža!Bem ti život!Muž mi istini za volju poprilično dobro izgleda,i nije dosta da moram kontrolirati žensku konkurenciju,sada je navalila i muška.Pa ti jadna ženo sada živi.Da završim, jer moram ići spremati ručak,Kada se suprug vratio,pitam ja njega jeli ga onaj našao.Nije,kaže,otišao je usput unutra u tržnicu pa su se valjda mimoišli.Nakon što sam mu ispričala što se dogodilo,krumpire smo prodavali samo unutar tržnice,a čim bismo ugledali da se približava zeleni mercedes suprug bi otišao u kabinu i navukao zavjese.Od toga dana,pomalo sumnjičavo gledamo svako novo muško lice,ali srećom eto došla je recesija,prodali mi kamion,za Split se više neide,Pa se čovjek osjeća nekako sugurnije.Samo je problem sada što sam primjetila da sada jmamo nekako puno više ženskoga društva nego muškoga.

 

[ilegalac]

Htjela sem danas ispričati kako sam bila kod suca za prekršaje,ali me zadnji post potaknuo na drugu priču.Naime ,moj muž baš i nema previše povjerenja u muški rod,a sve zbog jednog događaja.Bilo je to kada smo vozili krumpire za Split,naTTS,ružna tržnica ali cijene dobre,još se moglo prodavati i van tržnog prostora,pa su i troškovi bili manji...I tako bi mi već prije sedam sati ujutro otvorili kamion,15 tona robe,kupci uzimali,ali neide sve u jednom danu Moraš prespavati pa sljedeći dan nastaviti sa prodajom.Čim se prodalo,ajmo lijepo kući,slijedio je mali odmor,pa opet utovar i put za Split.I tako cijelu zimmu i proljeće.Primjetila sam ja da jedna mušterija prilično često dolazi. Nekad nešto kupi,nekad ne,samo porazgovaramo.Fini,razgovorljiv,druželjubiv,a ruku na srce i poprilično dodrog izgleda čovjek.Usto vozi zeleni mercedes,a kaže eto tu sto metara dalje ima vlastitu kuću,živi sam.Sada,pretpostavila sam da je čovjeku dosadno,pa dolazi k nama na razgovore,sve duže i duže kako je zima odmicala,pa onda i dva puta dnevno.Tako je jednom tokom razgovora upitao gdje spavamo tjekom noći.Pa u kabini,kaže muž,mercedes 22-44,dva kreveta,grijanje,u sklopu tržnice pet-šest kafiča,wc sa tuševima,nije nikakav problem. A ne, kaže sugovornik,moje je kuća prazna tu blizu,možete pješice doči ili ću ja doći autom po vas,prespavate,ja vam pripremim večeru i doručak,možete se okupati,besplatno,bez ikakvih obaveza.Insistira on uporno,mi svaki puta ljubazno ali odlučno odbijamo i vrijeme odmiče.Priznajem da mi je s vremenom to postalo malo sumnjivo.Čovjek se zapita ne stoji li iza tolike ljubaznosti i upornosti nešto drugo.Ah,ja sam zaključila,sigurno da.Pa mi počelo čak i goditi.Nekako ti u vlastitim očima poraste važnost.Čim bismo ugledali da dolazi zeleni mercedes,malo bi jače zasjalo sunce,što ima lošega u tome da se nekome sviđaš.A bez lažne skromnosti mogu reči da sam bila u svojim najboljim godinama.Tako,jednog jutra,otvorimo mi kamion malo ranije,spremimo sve za prodaju,pa je suprug otišao sa prijateljem u kafič.Malo zatim ja ugledam zeleni mercedes kako se približava.Sada,znate,ženska taština,na brzinu bacim pogled u retrovizor,poravnam kosu,i nabacim osmjeh.Stane čovijek,izađe iz auta,lijepo se pozdravi i pita,a gdje je suprug.Pa eto,otišao malo do kafiča,brzo će se vratiti.odgovaram ja.Prvo me pogledao raširenih očiju,onda mu je lice dobilo malo boje.Sljedeče što sam čula bilo je pitanje-u koji,koji kafič je otišao?Pa neznam,odgovaram,Ali neće dugo,popiti će kavu i samo uzeti novine pa se vra...Ća nisam uspjela izgovoriti,ovaj je već bio u autu,gume su malo zacvilile,prašina se digla,i on ode.A ja stojim,širom mi otvorene oči i usta,gledam za njim,i tek sam tada shvatila-pa ne dolazi on radi mene-on dolazi radi njega,moga muža!Bem ti život!Muž mi istini za volju poprilično dobro izgleda,i nije dosta da moram kontrolirati žensku konkurenciju,sada je navalila i muška.Pa ti jadna ženo sada živi.Da završim, jer moram ići spremati ručak,Kada se suprug vratio,pitam ja njega jeli ga onaj našao.Nije,kaže,otišao je usput unutra u tržnicu pa su se valjda mimoišli.Nakon što sam mu ispričala što se dogodilo,krumpire smo prodavali samo unutar tržnice,a čim bismo ugledali da se približava zeleni mercedes suprug bi otišao u kabinu i navukao zavjese.Od toga dana,pomalo sumnjičavo gledamo svako novo muško lice,ali srećom eto došla je recesija,prodali mi kamion,za Split se više neide,Pa se čovjek osjeća nekako sugurnije.Samo je problem sada što sam primjetila da sada jmamo nekako puno više ženskoga društva nego muškoga.

tak nam ženske zabranjuju druženje s prijateljima
sve je to ženska manipulacija,izmislile pederluk
jadan muž ,sad bježi od ljudi


ustvari dobro je i prošao
mogao je kao onaj u vicu,dobit kondom u guz..u:weedman:

 

[MOCO]

Primjetila sam ja da jedna mušterija prilično često dolazi. Nekad nešto kupi,nekad ne,samo porazgovaramo.Fini,razgovorljiv,druželjubiv,a ruku na srce i poprilično dodrog izgleda čovjek.Usto vozi zeleni mercedes,

pa zelena mafija :mrgreen: kak ti to odma nije bilo jasno!?

 

[batad]

Hoćemo još, hoćemo još ...

 

[farmervg]

Joj JOHABI tak sam se uživil u tekst pa sam več mislil kak te šarmiral kad si bila sama snjim a ono čorak dobro da muž nije pao na šarm ostade ti sama :rolfer:

 

[ilegalac]

Joj JOHABI tak sam se uživil u tekst pa sam več mislil kak te šarmiral kad si bila sama snjim a ono čorak dobro da muž nije pao na šarm ostade ti sama :rolfer:

dečki da vi niste ugroženi, što je nedelja pa nema sapunica:weedman:

 

[JOHABI]

Joj.nije mi baš drago da se naš život uspoređuje sa sapunicama.Svi mi imamo svojih i svijetlih i tamnijih trenutaka,ali sve je to slatko,što smatram da je dobro,u svakom slučaju,puno bolje nego da je sladunjavo.

 

[ilegalac]

Joj.nije mi baš drago da se naš život uspoređuje sa sapunicama.Svi mi imamo svojih i svijetlih i tamnijih trenutaka,ali sve je to slatko,što smatram da je dobro,u svakom slučaju,puno bolje nego da je sladunjavo.

svaki život gledan sa strane je sapunica
lakše je gledati tuđi život i pametovati, kako bi se nešto moglo uraditi,
nego živjeti svoj život, gdje svaki postupak ili rijeć ima težinu i posljedice
lako je predvidjeti radnju sapunice, kad sve vidite u najavi


u stvarnom životu nema najave
u stvarnom životu riječ može uzrokovati posljedice i nanijeti bol koju daljinski upravljač nemože ugasiti