vidiš johabica ovo tvoje spominjanje pikada mene podsječa na jedno zimsko veče tamo davne 94,ja kao friški vojnik koji je taman odslužio svoj dio i prvi vikend ide se prema Podravini u jedan birc ,radila je jedna prekrasna susjeda iz sela do mog,ekipa je bila dobra ali moja kontrola sa karlovačkom je izmakla svemu i nakon 7 pive ,kao budem ja malo bolje primio mladu damu kad mi je odvalila onak napol pijanom šamar ,ostao sam paaf,prava bilogorska nježna duša,e pošto je lego šamar da ubacim ravnotežu još je leglo 5 pivi i idemo sad bacati strijelice u ono nešto šareno,tako sam se oždero da cijeli pikado aparat nisam uspio pogoditi sa max 1 metar,pošto više nisam mogao nastaviti sa tankanjem sljedio je povratak kući,dobro što je susjed bio na sokićima,susjed škiljo i ja smo cijelim putem rigali na onaj mali prozorčić na jugiču,kad je došlo juto ,susjeda je nemalo strefilo kad je vidio zavidnu količinu rigotine po autu,tako da od tog dana nikad bar ja nisam više vršio velika oblokavanja jer dokazi su bili protiv mene,nit sam pogodio pikado,niti je šta bilo od ljubavi jedino ostalo sječanje na šamarčinu i danas ako se kad sretnemo uvijek se nasmijemo na to događanje,tako da vrijedi ona ako ločeš nediraj ženski rod
artyman:
artyman:
Znaš šta,jednoga takvoga koji je previše popio i ko što kažeš,rigao znam i ja.Bilo je to prije tridesetak godina,moj je suprug u to vrijeme bio zaposlen,a poslije posla se malo kada dolazilo ravno kući,pogotovo ako se nije bilo na terenu.U to su vrijeme muški-pogotovo mladi-bili frajeri(ta riječ mi nikada nije legla,ali je tada naveliko bila u upotrebi).Pa bi se društvo sa posla najprije uputilo u krčmu(krčme su postale kafiči),a onda,zna se,nitko ne ustaje prvi i ide kući da ga se ne proglasi papučarem,što bi bila velika sramota.Pa je u tome stilu i moje zlato zdušno održavao status prave face,a kada bi došao kući već bi se nekako sredile stvari.E,kada se sjetim tih dana,kakva velika ljubav,a znali smo i po tri dana ne pričati. Da čovjek ne povjeruje.No,da se vratim na temu priče,bilo je tako i toga dana,radno vrijeme je prošlo u tri sata,po svim kriterijima u tri i petnaest bi naš auto sa mojim suprugom trebao ulaziti kroz kapiju,ali nije.Prošlo je i četiri i pet,prošla je i večera,došlo je i vrijeme za spavanje,moj životni suputnik je još uvijek negdje bečario.E,to je prevršilo svaku mjeru.Još sam i tolerirala nekih pola sata ili sat zakašnjenja,ali ovo mi je zbilja podiglo živac.Ipak sam otišla u krevet,no spavala nisam.Okretala sam se u krevetu,ljuta i bijesna i naravno cijelo vrijeme razgovarala sa onim kojega nije bilo.Dobio je sva imena iz životinjskog carstva uz prateće epitete,a i plan odmazde je bio detaljno razrađen.U takvom ozračju se čuo zvuk auta pred ulazom.A-ha,sjetio se čovjek da ima dom i ženu,pa se konačno udostojio doći.I to iza pola jedanaest navečer.Već se maloprije vratila i njegova majka sa popodnevne smijene koja radi do deset,a ne kao on do tri.Čulo se, auto je ušao u dvorište,a nakon toga tišina.Prolazile su minute,ulazak u kuću nisam mogla čuti jer sam spavala na katu,ali najviše za pet minuta moj je bračni drug morao ležati kraj mene.Nije.Prošlo je i deset minuta.Sada,da nisam bila toliko ljuta ja bih bila sišla i možda čak poslužila večeru,ali za ovoliko zakašnjenje ne može se dobiti ništa osim poštene svađe.Pa sam je i dalje nemirno i u isčekivanju ležala u krevetu.Prošlo je već i dobrih dvadesetak minuta,a onda i pola sata otkako sam čula da se griješnik vratio,kada su se iznenada otvorila vrata i upalilo svijetlo.Bila je to moja svekrva.Kaže-odi si ga dovuci,tamo ti vani sjedi na zahodu već pola sata.Čula ga je i ona kada se vratio,pa kako dugo nije ulazio u kuću,otišla mati da vidi što joj je sa sinom.A sin otišao na wc,u to doba smo usprkos kupaoni imali i vanjski wc-sjeo,ali ustati više nije mogao.I sada ja moram ići da ga odvlećem u krevet.Išla sam,što ću, to je moja ljubav,moj obabir,moj životni suputnik u dobru i u zlu.Samo je sada meni,hvala Bogu dobro,a njemu zlo.Doslovno.Našla sam ga,sijedi on na wc-u- i spava.Zovnula sam ga,malo prodrmala,pa je jadnik otvorio oči.Pogledao me i rekao-ženice moja,ja bum ti sad hmrl.A,patniče moj,nećeš,nećeš sada,sada ideš u krevet,od alkohola se ne umire,ali umrijet ćeš sutra kada se otrijezniš i kada provedem sve sankcije koje sam od pola deset do pola jedanaest smislila kada sam se okretala u krevetu čekajući da se vratiš i u brizi da se ipak nije nešto dogodilo pa si završio u bolnici,ili negdje u grabi uz put,pa te do jutra nitko neće pronaći,umrijet ćeš toliko da poželiš da ne budeš živ.A i ova večera koju si negdje pojeo a koju si sada izrigao,bolje da nisi,jer ti je to posljednja koju si ovaj tjedan jeo.