Dogodovštine iz naših života

[dado 1]

čovjek došao isti dan kući i ti ga tako našpota......ajmeeeee

 

[johabica]

Tako sam umorna kaj jedva gledam.Jučer pred večer me ,kako bi moja svekrva rekla-vrag vlekel pa sam popila kapučino i naravno da nisam išla spavati do pola jedan.Onda sam legla,muž je već spavao,brojila sam ovce i blejila u strop,pa opet ustala i bila na kompiću do ne znam kada,ali kada sam legla tri susjedina pjetla su se natjecala u kukurikanju.Skužila sam i da su se vratili cvrčci.Zadnjih par godina ih nije bilo.Htjela sam samo opisati još jednu zgodu,tek toliko da se ne pomisli kako je sve uvijek bilo divno i sjajno u našemu braku,ali je dobro,samo se do toga dobroga mukotrpno došlo,mnogo je škole trebalo savladati,a neki su se razredi ponavljali i više puta.To se moglo skužiti iz ranije priče,ali ima još jedna.Datirana je isto u ranim danima zajedničkog života.Bilo je to ovako-bila je nedjelja,dan za svetu misu,šta da kažem,hodalo se obavezno svake nedjelje,na onu u pola jedanaest,ali te je nedjelje nešto iskrsnulo,ne sjećam se više šta,pa sam ja morala kuhati ručak koji je inače kuhala baka ili svekrva i moj se suprug otputio sam.Samo je prije toga tražio nešto za pojesti,bio je gladan,a zašto nije ujutro pojeo doručak se isto ne sjećam,znam samo da je bio straaaašno gladan,a ja mu iz razloga kojih se isto ne sjećam nisam imala vremena ništa dati.Ili je već bilo kasno pa je morao žuriti.Nije bitno o čemu se radilo,jedino je važno to da je posebno naglasio kako je jako gladan,ali eto,nekako če izdržati tih sat i pol,a ja neka se požurim da ručak točno u podne bude na stolu kako bi se odmah po povratku mogao najesti.Napravila sam ja ručak točno u podne,točno u podne je juha na stolu čekala,tanjuri bili postavljeni,svi smo sjedili za stolom i čekali da nam se pridruži najgladniji član.Kroz prozor blagavaone sam promatrala susjede koje su se vračale sa mise i svaki čas isčekivala moga gladnoga jadnika,ali on se nije pojavljivao.Postalo je jasno da niti neće,jer očito se zadržao sto metara niže,u kafiču u koji smo znali ponekada i zajednički otići,a i sa vlasnicima smo bili dobri.Prošao je ručak,skupilo se suđe,opralo se suđe,spremilo se suđe,a gladan još nije dolazio,Prošlo je i popodne,bližilo se vrijeme večere,a gladanome je još uvijek guzica bila zaljepljena za stolicu u kafiču.Moram li uopće naglasiti da mi nijedan tlakomjer ne bi bio mogao izmjeriti tlak.To je ona ljutnja koja raste polako ko dizano tijesto,a onda se odjednom prevali preko rubova i ode na sve strane.I toga trenutka kada se moja ljutnja prelila ja sam ustala,uzela papir,o folijama se onda na selu nije niti znalo,zamotala dva pileća batka i otišla u krčmu.Moj je suprug sjedio za stolom u društvu vlasnika i još dvojice,gemišti su bili ispred njih,pričalo se,smijalo se, vani je polako padao mrak.Prišla sam stolu,stavila zamotuljak pred njega,razmotala ga i rekla mu-evo,tu ti je jedan batak za ručak,jedan za večeru,da ne moraš dolaziti kući,a i bolje ti je da te nema,jer dođeš li prije nego zaspim pasti će teška svađa.A i bez svađe ionako nemamo slijedećih par dana šta pričati.I otišla sam.Ne sjećam se više niti kako je sve to završilo,ali znam da sam dobila upozorenje-da ovo nisi nikada više napravila.Nisam.Imam ja uvijek nove,originalne ideje.

 

[JOHABI]

Tak su Štef i Đura isto bili u krčmi cijeli dan i sve do pola noći,pa onako ogladnjeli se upute kući.Štef je bil bliže domaj pa predloži Đuri da idu kod njega još na koju kapljicu i da nešto prezalogaje.Onako veseli pojave se na vratima,a Štefova žena dojuri sa metlom i počne vikat;-bježite odakle ste došli,pijandure jedne,nebute ništ dobili......,a ovi se jadnici povinu/stisnu i izađu van.A onda Đura predloži Štefu da idu kod njega doma.I došli oni kod Đure u kuću i Đura zovne svoju ljubljenu Regicu,a ova brže bolje potrči probuditi mamu i veli;-mama,dajte se stanite s kreveta došel je naš Đurek s pajdašom,donesite na stol i narežite onu šunku,a ja idem po vino u podrum,Đurek i Štef vi si samo sjednite i dobro se smjestite.
I tako se Regica i njena mama razjurile po kući,a Štef zinuo od čuda kako su ih lijepo primile.
-Đura, pa nemogu vjerovat svojim očima,pa kak si uspel da te tako slušaju.
-Je Štef to ti je bilo ovak.Ja sam lovac i imam psa,pa kad sam jednom došel domaj pijan on je lajal na mene pak sam ja zel iz Đepa karton i dal mu žuti karton.
Drugi put kad sam došel pijan doma opet je pes lajal na mene,pa sam ja opet zel i dal mu drugi žuti katon.
A treči put kad sam došel domaj pijan opet je lajal na mene,a ja u đep i dadem mu crveni karton,uđem u kuču uzmem pušku i natrag van do njega i ubijem ga.A moja Regica i mama su to sve gledale,a svaka od njih ima već po dva žuta kartona.

 

[mtd001]

.A moja Regica i mama su to sve gledale,a svaka od njih ima već po dva žuta kartona.

:lol::lol::lol:

 

[johabica]

Ma nema zime,a straha još manje,kao prvo-moj muž uopće nije lovac,a niti nogometni sudija,a i kartona već imam puno,puno više od dva plus jedan pa sam još uvijek ne samo živa nego i poprilično živanhna,a kao drugo,nisam od onih koje se može sa par oštrih ili ljutitih riječi zastrašiti. Jest da mi se može napakostiti na druge načine,a jedan od njih je ovaj koji ću kada budem imala vremena opisati.Sada moram u plastenik,danas već debelo kasnim.

 

[johabica]

Imamo jedne prijatelje koje smo upoznali prije jedno pet godina.Dakle,relativno friške.Upoznavanje novih ljudi traje zapravo godinama,pogotovo nekoga koga viđaš tek povremeno,jer svi mi pred nekime koga neznamo baš dobro nastojimo prikazati prvenstveno svoje dobre strane,a one manje dobre pokušavamo prikriti ko zmija noge,ali ko što ja znam reći,bolje je odmah biti takav kakav jesi,jer prije ili kasnije sve će maske pasti,a onda, stvori li netko iluziju o tebi da si savršen,teško ćeš ga razočarati.No,može se dogoditi i da krivo procijeniš čovjeka pa mu najprije vidiš one loše strane a tek sa protekom vremena shvatiš da se ispod patine krije sjaj,samo treba malo izglancati.Tako sam i i ja odmah primjetila da je bračna komunikacija između naših novih prijatelja ponekad nekako zategnuta.Ubrzo sam saznala i zašto-naš novi prijatelj je glazbenik,ima bend u kome svira gitaru i glavni je pjevač,pa svirka zahtjeva česta izbivanja iz kuće,a to onda za sobom povlači ostale probleme koji izazivaju nezadovoljstvo a samim time i lošu komunikaciju.Uz to još idu sumnje u korektnost i odanost bračnim zavjetima i dolazimo do situacije da se moraš prikloniti na nečiju stranu,a naravno da ćeš izabrati onoga ugroženog i jadnog,nekako je to u ljudskoj prirodi i nastojati ga zaštititi i dati mu duhovnu potporu.Tako sam i ja počela prijatelja gledati malo poprijeko,pogotovo jedne večeri kada smo zajedno izašli na nekakvu veselicu sa živom glazbom.Čim smo se smjestili prijateljica nas je upozorila na jednu osobu,naravno žensku ,koja je sjedila nekoliko stolova od nas,a na koju je sumnjala da se vrti oko njenoga muža i pokušva remetiti njihovu bračnu idilu.Naravno da sam odmah zauzela čvrsti stav i duboko u sebi moralno osudila i prijatelja i tu osobu,i sve to je kasnije izrodilo ono što dalje slijedi.Naime,nakon nekog vremena,točnije prvih otplesanih plesova,koje smo ja i moj suprug plesali a prijatelji odsjedili,naš se ptijatelj otputio na šank sa namjerom da donese led za piće pošto je bilo jako vruće i nije se pojavio slijedeća dva spleta pjesama koje smo mi opet otplesali,a prijateljica je sama sjedila za stolom.Nakon drugog plesa sam predložila mužu da pozove nju na ples,nije u redu da sama sjedi za stolom dok se svi oko nje zabavljaju.Tako su oni zaplesali,a ja sam sjedila sama,no nakon druge pjesme se konačno pojavio nestali,nije se čak niti ispričao zbog tako dugog izbivanja,samo je objasnio da je sreo neke prijatelje pa su se zapričali i nije ni primjetio kako je vrijeme prošlo.Naravno da sam bila ljuta,smatrala sam ga krajnje nepristojnim,a prema supruzi-što me zapravo najviše iznerviralo ,krajnje neobazrivim i kada je predložio da i mi odemo zaplesati samo sam odmahnula glavom lijevo-desno,i prezrivo rekla-neću.Vidjela sam u njegovim očima i nevjericu i izneneđenje,bilo mi je to malo čudno,ali nije me bilo briga,ovakvo ponašanje niti ne zavrijeđuje drugo nego odbijanje,a ako to njemu nije jasno,tko mu je kriv.Nakon toga na njegovo pokušavanje uspostavljanja komunikacije nisam više progovorila niti riječ,samo bih kao odgovor odmahnula glavom i to je tako trajalo sve dok se plesači nisu vratili za stol.Mislim da ne moram reći da ta večer nije prošla baš u najboljoj atmosferi,iako se kasnije situacija poprilično popravila i donekle normalizirala.Prošla je ta večer,vračali smo se kući,popeglali odnose prije rastanka i rastali se u donekle srdačnoj atmosferi uz ono obavezno-vidimo se.I jesmo,viđali smo se,posječivali,onaj više-manje neuspjeli izlazak je polako pao u zaborav i s vremenom smo shvatili da si po karakteru odgovaramo, zapravo smo isti tip ljudi uvijek spremnih za šalu i smijeh,a imamo i puno zajedničkih ozbiljnih tema za razgovor.Da,atmosfera izlaska je pala u zaborav,ali moj prijatelj nikako nije mogao zaboraviti da sam ja njegov poziv za ples hladno odbila,a to će kasnije,kako će vrijeme pokazati donjeti nove razloge za nasmijati se.
Ovdje sada moram prekinuti,bilo bi previše za sve opisati u jednome tekstu,a i trebam ići skuhati kapučino,muž nije mogao dočekati u krevetu pa se premjestio ovdje u boravak,osim toga i maca i pas su mi dali do znanja da i oni očekuju svoj prvi današnji obrok,a i plastenici me nestrpljivo očekuju pa ću daljnji tijek događaja prepričati prvom slobodnom prilikom.

 

[johabica]

Za danas se dosta napravilo,pa smo već odavno prestali sa poslom.Da pokušam nastaviti priču o plesu koju sam počela neki dan,onu kako nisam htjela prihvatiti prijateljev poziv na ples jer sam bila ljuta na njega i cijelu večer ga nakon toga više-manje ignorirala.No,vremenom se sve stabiliziralo,tenzije su se smirile,neugodnosti su se oprostile,barem sam ja tako mislila,iako se nisu kako sam kasnije uvidjela- zaboravile.A bome,niti oprostile.Posječivali smo se mi i dalje,zabavljali,slavili su se svi rođendani zajedno,svi imendani,proštenja su bila sa obaveznim pozivom na ručak,pa večere samo radi druženja,pa zajedničke večeri bez večera,pa usputne posjete, uvijek se dobro nasmijalo,popričalo.Znali smo se tako prisjetiti i neuspjele prošnje za ples,i to nam je isto bio jedan povod za nasmijati se,a ja bih uvijek rekla prijatelju-na brini,kupiti ću ja plesne cipelice,a ti ćeš obuti stare,tako da ne bude štete ako te izgazim i prvom prilikom ćemo i mi zaplesati.A,veli meni moj ptijatelj-ništa od toga,ti si jedina koja me ikada odbila,načekati ćeš se ti da ja tebe opet pozovem plesati,moliti ćeš me,a i onda ću najprije razmisliti.O,muške li taštine,pa neka je i od mužikaša i pjevača,osjetljivi smo ko princeza na zrnu graška,što boli jedno odbijanje ko da smo ispišali šestokraki bubrežni kamenac,njegov poziv na ples nije nikada niti jedna žena odbila.Pa uvijek za sve postoji prvi put,moj prijatelju.Šta da kažem,tako u veseloj atmosferi isprva nisam niti shvačala da se prijetne moraju uzeti za ozbiljno,stvari su mi se posložile prilikom našega sljedećeg zajedničkog izlaska uz živu glazbu.Otplesalo se par plesova sa svojim partnerom,a zatim je moj muž pozvao na ples prijateljicu.Priznajem da sam očekivala da ćemo i ja i prijatelj poći za njima.Da ne bi,poziv nije uslijedio,sjedili smo za stolom nas dvoje jedan nasuprot drugoga ko dvije drvene Marije,nismo čak niti razgovarali.I sljedeći izlazak je isto tako završio, kao i onaj nakon toga,prošla je tako godina i više,našim supružnicima su se guze tresle,a mi smo i dalje izigravali drvene Marije.Taština nije popuštala,a ja nisam htjela preuzeti inicijativu jer znala sam šta me čeka.No,onda se pružila prilika za glancanje problema-njihova kći je najavila udaju i naravno,organizirana je svadba.Eto,na svadbi pleše svatko sa svakim,pa ću valjda i ja konačno doći na red.Želim li biti iskrena,moram reći da me već polako počelo kopkati to stalno ignoriranje.Nekako se u čovjeku stvori nekakav inat i želja da se slomi protivnik,a u takvoj situaciji sva su sredstva dozvoljena.Pa ako treba nije isključeno i ono da se ispričam i ja njega zamolim za ples.Došao je i dan svadbe,nakon vjenčanja smo otišli u jedan lokal i zabava je počela.Tamo negdje sredinom večeri došla je prijateljica po moga supruga i zatresli su guzama.Ja sam sjedila i gledala,a naš prijatelj je plesao sa nekom gošćom malo dalje.Tako je prolazilo vrijeme i polako se bližilo jutro.Nije da ja nisam plesala,jesam ,cijelu noć sa svojim suprugom,čak toliko da su me već boljele noge pa sam poslije svakog plesa u pauzi ispod stola izula cipele da mi se odmore noge.A onda je tamo negdje iza četiri ujutro došao prijatelj za naš stol.Bilo nas je osmero za stolom,ali on je počeo pričati samnom.Najprije ono uobičajeno,kako se zabavljamo,imamo li sve što nam treba,pa me počeo hvaliti kako sam dobra žena,vrijedna,radišna,kako moj muž može biti sretan što me ima,pa kako dobro izgledam,nije me prepoznao u crkvi,lijepo sam se sredila(jesam,pa ako sam se mogla srediti za feštu udruge povrćara na koju smo zakasnili jedan dan,kako neću za svadbu),kako bi svaki muškarac bio sretan da me ima uz sebe,i tako je nizao pohvale da bi čovjek pomislio ,da uz mene nije sjedio moj muž,i još šestero ljudi koji su sve to slušali, da se radi o klasičnom uletu starije generacije.E, sada sam ja bila sigurna da je došlo vrijeme za naš prvi ples.Tri godine nakon mojega odlučnog ne-konačno će se zatresti i naše guze.Primjetila sam da se bend priprema za svirku pa sam nogom ispod stola potražila cipele i neprimjetno ih obula,tako da na poziv budem spremna ustati i krenuti za plesnim partnerom.Zasvirala je glazba,prijatelj se nasmiješio i rekao-Nado,jesi li za ples?Nado?Pa ja nisam Nada.Nada je poznanica koja sjedi nasuprot mene.Ustala je Nada,ustao je prijatelj,zaplesali su malo dalje od nas,a ja sam otvorila i oči i usta i nisam mogla vjerovati.E,jesi mi smjestio prijatelju,tri si godine čekao priliku i dočekao,odigrao si ovo ,moram priznati, zaista dobro,samo, nije ovo kraj,i ti i ja znamo da naš ples čeka, a vjeruj da mi više neće pasti na pamet ideja da ti se ispričam i preuzmem inicijativu.A znaj da i ja znam igrati podlo ako treba.
Ovdje ću sada završiti jer o tome kako smo nas dvoje ipak nakon pet godina zaplesali morati ću napisati još jednu priču.Malo je teško toliko vremena nagurati na jednu stranicu.

 

[farmervg]

E Johabice inat je inat šta se tu može drugo reči...

 

[Markec]

E Johabice inat je inat šta se tu može drugo reči...

Osveta se služi hladna..:mrgreen:

Moram priznati da sam i ja takav. Često mi se događalo da si cure mojih prijatelja, pa i nepoznate cure koje imaju partnera, dižu ego kroz koketiranje sa mnom. U početku sam padao na te fore, kad ti da povoda za flert ili nešto više, a kad krenem u napad dobijem hladan tuš i neugodni moment. Zadnji slučaj ove subote, ali sam dobro reagirao već u početku i ignorirao je, i to naglas, što je kasnije završilo time da ona traži moju pažnju iako su se trojica trudila da je 'očaraju'. Nepotrebno je reći da nisam popustio ni malo, unatoč svim njenim pokušajima pipkanja i njene kose po meni dok mi je pokazivala neke dosadne slike na mobu.
Jednostavno mi se više ne da mlatiti gluposti. Ako mi se cura sviđa, to će i čuti. Ostalo je na njoj..

 

[JOHABI]

Osveta se služi hladna..:mrgreen:

Moram priznati da sam i ja takav. Često mi se događalo da si cure mojih prijatelja, pa i nepoznate cure koje imaju partnera, dižu ego kroz koketiranje sa mnom. U početku sam padao na te fore, kad ti da povoda za flert ili nešto više, a kad krenem u napad dobijem hladan tuš i neugodni moment. Zadnji slučaj ove subote, ali sam dobro reagirao već u početku i ignorirao je, i to naglas, što je kasnije završilo time da ona traži moju pažnju iako su se trojica trudila da je 'očaraju'. Nepotrebno je reći da nisam popustio ni malo, unatoč svim njenim pokušajima pipkanja i njene kose po meni dok mi je pokazivala neke dosadne slike na mobu.
Jednostavno mi se više ne da mlatiti gluposti. Ako mi se cura sviđa, to će i čuti. Ostalo je na njoj..

Bravo Markec samo tako...,oštro!:axe:

 

[farmervg]

Tak je Markec zaboravi koketiranja i kojekakva upucavanje to je prošlo svršeno vrijeme udri na prvu pa kud puklo da puklo bar znaš na čemu si najgore je živjeti u lažnoj nadi..

 

[Markec]

Sad sam se prisjetio štipanja za dupe i vrlo prisnih kontakata dok se pleše u gužvi, pipkanja po 'plućima' po skrivećki, a da ne pričam o duuugim pogledima koje sam ulovio po kojekakvim kafićima i diskačima, a koji su nestali brzinom oka..

Još jedna činjenica: cure se pale na velike! -fotoaparate..:mrgreen: Praktički za par minuta priče i dvije-tri slike na kojima joj istaknem oči ili lice, dolazi do apsolutnog povjerenja..

Evo i jedan ulet:

Bok! Jel znaš koliko teži polarni medvjed?
?
Dovoljno da probije led.. Ja sam... a ti?

 

[ajkula]

uf ja nešto garant zakržljo,jebi ga uvijek sam bio miran tih i povučen,a cure to nisu voljele,bar velika veličina,jednom sam imao slavni neuspjeh bio sam još jako mlad i išlo se u Ružu u Kozarevac,pa Klas ,Otrovanec pa prema Aršanju,ja ,Fiat i 5 cura i nijedna me nije zapala a ja pred jutro sve fino razvezo do njihovih mama ,žive i zdrave i malo snene,meni ostalo samo jedna u extra minici ,i danas kad ju sretnem sjetim se bijele haljine i zelenih točkica na njoj,e bože više nikad nismo išli u tom sastavu,na veliku žalost jedna od tih djevojaka je preminula prije nekoliko godina sa 25 ljeta i dvoje prekrasne dječice ostalo iza prekrasne ženske osobe,nek joj je laka zemlja i uvijek pustim suzu kad palim bijeli lampion

 

[ninci]

Ovisno Markec kakve žene želiš privući...
One koje žele vidjeti svoje istaknute oke i facicu ili one koje možda više od toga zanima tvoje oke i facica ili pak što taj fotoaparat može...njegove tehničke spcifikacije

 

[Markec]

Ovisno Markec kakve žene želiš privući...
One koje žele vidjeti svoje istaknute oke i facicu ili one koje možda više od toga zanima tvoje oke i facica ili pak što taj fotoaparat može...njegove tehničke spcifikacije

Ma to mi nije mjerilo. Velim da je bilo djevojčica po koncertima, druženjima i tulumima koje su stalno ispitivale: za koje je to novine, daj i nas slikaj, jel to ide na internet... Tako da se ne moraš truditi s uletima, makar je to sve površno. Zadnji slučaj za doček Nove u Rijeci od totalnih neznanki, prije toga na koncertu u Zg gdje sam vidio u pozadini slike par nasmiješenih i anonimnih ljepotica kako poziraju. Pa špancirfest.. Čak su me i zamijenili za modnog fotografa, što je izazvalo interes, a kasnije razočaranje..:mrgreen:

 

[johabica]

E moj Markec,nisu cure više što su nekad bile.U moje doba je bila sramota ako je cura imala puno dečki,a nedaj bože da je bilo nešto više od pusa i držanja za ruke pa se saznalo za to.Već u doba moje kćeri stvari su se drastično promjenile,sjećam se kada je slavila osamnaesti rođendan došle su joj četiri najbolje kolegice kod nas u kuću kako bi zajedno nekamo izašle.Jedna od njih je bila jako tužna jer ju je baš neki dan ostavio dečko,pa su je ostale tješile.Moja kćer joj je rekla-ma što se sekiraš,i nije bio baš nešto,nije se niti ljubio kako treba.Druga je odmah uskočila,kaže-da i ona je to primjetila.Treća je prokomentirala-nakon nekog vremena je primjetila da niti intelektualno nije na nekom nivou.Četvrta je stavila točku na i riječima-da i ja sam uvidjela da nije baš nešto i da se ljubiti nezna,a ako nije naučio do sada,više niti neće.Budi sretna što si ga se riješila.Eto,badava dečki bili i dobri,dobiti će nogu dok ih se cure zasite,a ako su nedaj bože loši,znati će cijelo selo.A to je bilo prije puuuno godina.A današnje cure te jednostavno-ako im se dozvoli-prožvaču i ispljunu.

 

[johabica]

Vani pomalo pada kiša,pa da probam završiti sagu o plesu prije nego što počnem sa pripremom ručka.Prošla je svadba,taj ,sada već toliko isčekivani ples nije bio otplesan.I ne samo da nije bio otplesan,nego sam dobila po prstima,onako,pošteno,priznajem,potpuno neočekivano.E,moj prijatelju,sada si gotov.Ako sam i imala namjeru ispričati se i ja tebe pod cjienu mogučega odbijanja zamoliti za ples,više nema šanse.Gotovo.Prošo voz.Otpirjao si.I bolje ti je da me više i ne pitaš jer znaš i sam što slijedi.Nije da sam bila ljuta,prije bi se moglo reći iznenađena,zapanjena,u nevjerici,ma šta pričam,jednostavno nisam mogla vjerovati da mi je mogao ovako smjestiti.A jest da je mužikaš.Ajde,preživjelo se i to,sve se vratilo u kolotečinu,opet je došlo neko slavlje,za tri kralja je kod nas opet proščenje,pa su došli na ručak.Atmosfera uobičajena,pričalo se,smijalo,pretresali se događaji na svadbi,pa se došlo i do neotplesanog plesa.Ma da-kaže moj prijatelj-da te nebih zvao plesati pred svim mojim prijateljima,pa da me opet odbiješ,pa da mi se svi smiju.A i -kaže-moj bend je tu,oni da znaju da sam dobio odbijenicu nijednu priliku ne bi propustili da me zajebavaju.Ah,prijatelju moj,i bih i ne bih ti vjerovala,sada se vadiš jer znaš da imam uvijek novih ideja da ti doskočim,ali eto,nema veze,oprostiti ću ti,neću biti zlopamtilo,barem ne do prve dobre prilike da ti vratim.Tako su prošle još dvije godine,nizali su se susreti i svaki puta bismo se sjetili neotplesanoga plesa,ja bih znala ponoviti priču o plesnim cipelicama,prijatelj bi uzvratio kako ću se načekati da nas dvoje zaplešemo,jedino ako ga lijepo zamolim,pa će još vidjeti,naši supružnici su plesali,nas dvoje smo i dalje sjedili ko dvije drvene Marije,a onda je došao taj dan.Dan plesa.E,bilo je to ovako-bila je subota popodne kada je zazvonio telefon.Javila sam se ja,a sa druge strane žice je bio naš prijatelj.Kaže,eto,večeras je tu u Ludbregu u hotelu fešta,dodjela nagrada vinarima za najbolja vina,biti će večera,živa glazba,pa bismo li malo izašli.Pa bi,zašto ne.Da vidimo mi međimurci kakva to vina imaju podravci.A osim toga,sada mogu provesti i svoj plan koji sam već odavno razradila u djelo.Večeras će se otplesati ples milom ili silom,ustati ću kada glazba zasvira,otići do prijatelja,i zamoliti ga za ples.Ako odbije,slijedeći puta opet,pa opet,tako dugo dok ne zaplešemo ili do kraja večeri dok se vračamo kući.Nema ponosa,taštine,kako bude-bude.Sa takvom idejom sam ja ušla u salu,smjestili smo se,glazba je zasvirala,ja naravno nisan odmah navalila,jer red je valjda da se prvo pleše sa bračnim drugom.Nakon toga je bila poslužena večera.Onda je slijedla još jedna tura glazbe,ali sam odlučila i to propustiti iz obzira prema prijateljici,ali za treću turu sam bila spremna reagirati.Poslije druge ture plesa naš prijatelj je nakratko nestao,ispričao se i rekao da mora na wc,a kada se vračao usput je malo popričao sa jednim članom benda koji je svirao,ali se sada za razliku od onoga prvog puta zaista brzo vratio.Taman je sjeo kada se spremala svirka,ja sam duboko udahnula i čekala da glazba zasvira i krenem u akciju.Međutim,pjevač benda je počeo pričati na mikrofon-kaže-svakome se muškarcu barem jednom u životu dogodi da pozove žensku osobu na ples a ona ga odbije.Pa se on osjeća jadno,povrijeđen mu je ego,malo je i ljut,boji se da mu se prijatelji ne smiju- i tako on priča, a ja se okrenem prijatelju,nasmijem i kažem-pa jednu takvu koja je odbila onoga koji je pozvao znam i ja.Vidiš da nisi jedini-i naravno smijala sam se, a zapravo uopće nisam shvačala da je pjevač pričao baš o nama.Kada je ono prijatelj zastao kod njega dogovorio je ovu predstavu za sve u sali,jer svi su slušali šta se govori,a i gledali,a Kovačić(tako ga zovem od prvih dana poznanstva)je toga časa ustao,došao do mene,pružio ruku i rekao-hoćemo li zaplesati?Nisam mogla vjerovati.Ustala sam,valjda autmatski,nesvjesno,primio me za ruku i odveo na sred sale.Pjevač je nastavio govor-kaže-eto nikada ne treba odustati ako vas se odbije,treba opet pokušati,možda se gospođa predomisli,a i nije važno što je malo boljelo,ego bio povrijeđen,svašta se u živtu događa. Eto,tu je večer otplesan ples koji se čekao pet godina,poziv je uslijedio u velikom stilu,odajem ti moj prijatelju priznanje,samo si se prešao,ta muška nestrpljivost te koštala pobjede.Trebalo ti je još samo pet minuta i pet godina teškoga boja bilo bi završeno tvojom pobjedom.No nije važno,tako je-kako je,ali mogu reći da mi je sada pomalo žao što smo ipak otplesali,bilo je prilično zabavno zbijati šale na taj račun,godinama smo se svemu tome dobro nasmijali,a sada ćemo morati naći nešto novo.

 

[BAGERISTA]

Ovo je ispričano,,,i napisano,da kad čitaš,,,,,,,imaš osiječaj da si tamo,,,da si dio priče...
Svaka čast..

 

[outlanderzg]

Gdje nam je johabica? Nema inspiracije ili je na moru?

 

[johabica]

Gdje nam je johabica? Nema inspiracije ili je na moru?

"Gazde"foruma su je malo naribali i pokroviteljski savjetovali pa se naljutila.:A i smeta joj onaj odnos-radi što hočeš,nije nas briga za tebe.Mislila je da je forum jedan kolektiv koji uvažava svoje članove i,ukaže li se potreba,kritizira ih na društveno prihvatljiv način.Ovako se gubi interes za aktivnost na forumu, pa se ona svodi samo na izlistavanje i praćenje tema koje nas zanimaju.I tako,kada je dobila:buttheadoželjela je uzvratiti:axe:,ali.pošto je dobro odgojena(što se uostalom i doliči njezinim godinama),radije se odlučila na zavjet šutnje.