Da ne ispadne da sam samo patološki pljuvač i obično staro čangrizalo, natipkao budem
(za svoj današnji napis što sam radio danas) par dugačkih rečenica pojašnjenja, pa ako netko to ne voli - ne mora se zamarati i to čitati.
1.
Jučer sam doživio neočekivanu i nestvarnu situaciju. Prije Uskrsa sam demontirao kotače sa zimskim gumama i ugradio ljetne gume na alu felgama. Dok sam ih mijenjao, sam, doma u garaži, uočio sam neobične tragove masnoče ispod mulde blatobrana i po oscilirajučem ramenu. Uzmem štek lampu i detaljno pregledam, pukla je manđeta na homokinetičkom zglobu. OK, nema veze, godine idu, lete k'o minute, ne samo meni nego i autu. Deseta godina mu je tek. Čekam da prođe Uskrs i u utorak nazovem "svojeg ovlaštenog servisera" i opišem mu kvar. Tri put mi je "nepoznata muška kontakt osoba" izrekla u uho da ne ugrađuju dijelove koje stranka sama donese u servis. O hebemu i svemu - pa nemam dio, očekujem da ga imate i ugradite vi, a ja da to platim.
Naručio me za jučer.
Pojavio sam se na vrijeme u servisu, malo prije zakazanog termina. Uzeli su ključ, obukli sjedište vozača i volan u najlon, a ja u šetnju. Za cca 1 sat bude gotovo.
Vratim se za malo više od sat vremena, gledam, pa nigdje nema mojeg auta na parkingu. OK, valjda je mehaničar na probi. Gledam ja otvara netko vrata i izvozi moj auto iz jedne od puno radiona na cestu. Ode on desno po cesti, mislim si "ja bedak" ide na probu. Vrati se za par minuta, od nekud, ja ga gledam, prođe pored mene i uveze moj auto, ali sad u drugu radionu, na dizalicu. Mislim si "ja budala", neka dorada je u pitanju. Priđem mehaničaru da ga pitam, kaj se događa? Doleti neki mladi čovjek, tak' 30 godina i počne galamiti: nemate se vi kaj s mehaničarom u radioni spominati, zabranjen vam je ulaz, ak' vam se nekaj dogodi ja budem za vas odgovarao. Ja ga gledam i mirno mu velim, da sam proveo čitav život u puuuuno opasnijim radionama i da radi njegove galame odmah budem izašao. Čekam ja, čekam, nikaj se ne događa, auto je na dizalici, u zraku, mehaničar mi veli u prolazu, sad je tek vaš auto na redu
. Za otprilike novi sat vremena, eto do mene, s "papirom - radnim nalogom" onog mladog galamđije. Gospodine, ne postoji zamjenski dio za vaš auto, originalni košta 470 kuna, plus je trošak naša ugradnja, ali mi rezervni dio nemamo, čeka se 4-5 dana. Da li da vam ga naručim? Menije mozak zakuhao. Naručio sam se prije dva dana, vi sad, tek nakon dva sata šetnje, skužite da nemate dio i jedna hebena manđeta košta 470 kuna, plus posao. Ništa - vratite mi auto. Vidio je da sam poludio, pa me pita, da vam ga speljam na cestu - da molim speljajte, valjda sam dreknuo na njega.
Došao sam doma, izvrtio par telefona i naručio SKF komplet manđetu. Danas mi je došla, za manje od 24 sata, platio sam nepunih 90 kuna. To vam je naša nova HR stvarnost, nesposobni vladaju u svim sektorima i segmentima društva.
2.
Dopuštam sebi da imam i svoje hobi aktivnosti, a u jednu takvu aktivnost spada i totalna obnova jedne tuđe, uništene i zapuštene, profesionalne, samohodne kosilice. Našao sam u njezinom jako lošem stanju svoj nekakav izazov, jer ja to želim, ja to znam, ja to mogu...
Danas sam bio u dvije županije i u 3 ovlaštena servisa i trgovine rezervnih dijelova, za profi MTD kosilicu, koja košta preko 3600 kuna na popustu. Tražio sam jedan ležaj za kotač i jedan komad tzv. anker ploče, plastike koja zatvara pogonski kotač, kamen je napravio rupu u njoj.
U prvoj trgovini prodavač mi nudi ležaj za kotač bez da se koncentrira i mjeri moj uzorak, ja mu velim - onako po viđenju "nije dobar, colovni je ja trebam milimetarski". On polu ljut, polu smiješan počne šublerom mjeriti i uspoređivati - pa konstatira: u pravu ste. Gleda on plastiku, veli nikad vidio - o sve ti hebem i servisu.
Odem u drugi ovlašteni, da skratim, niti smo vidjeli to, a niti imamo. Užas.
Odem u treči ovlašteni, ogromni, veliki servis za kosilice. Izgubim skoro sat vremena da mi "priopče" nikad vidjeli, nikad imali, ali možemo vam naručiti. Ja ga gledam u nevjerici, oko mene cca 30 kosilica, najmanje na 15 kom vidim iste kotače, tko je tu lud - ja nisam lud barem za sad.
Gdje sam danas prije podne bio? Svagdje. Što sam riješio? Ništa. Imam li rješenje? Imam. Večeras sam si pripremio materijal u garaži na panku / radnom stolu. Sutra se budem s tim zabavljao, jer padala bude kiša, a supruga mi radi cijeli dan - pa ja budem slobodan kao ptica i budem upražnjavao svoj hobi. Bude mi to peta kosilica u mojem arsenalu i u rezervi, ali neka, ova mi bude posebno draga.
Žao mi je naroda koji kupi automobile ili kosilice i onda je u nemilosti ovakvih servisa. Da nisam u penziji, da sam mlađi, točno vidim gdje bi se moglo itekako biti društvu i sebi koristan - tamo gdje nesposobni sada caruju. Jadni mi koji smo im izloženi.
Danas sam