Poljoprivredne proizvode otkupljuju trgovačke firme i prekupci. Njima je bitno čim jeftinije kupiti i što skuplje prodati. Ako budu cijene u drugim državama manje oni budu napravili uvoz. Država se tu ne miješa jer je tržište slobodno. Poljoprivredniku ostaje samo da proda po cijenama koje trgovci nude ili da sam izveze robu kupcima koji više plaćaju.
Meni je jako žao mladih ljudi poput tebe koji se muče, vrijedni su i žele dostojno živjeti od svojeg rada, a vide da tu nema budućnosti i ogorčeni su.
Ja sam se vratio prije 3 godine iz DE da bi sa ocem radio na farmi. On ima 70 godina ja 30. Imamo 30 krava,dva bika te 12 odraslih konja HH sa kojih 60 hektara zemlje(livade,pašnjaci,šume) te je sve ograđeno. Životinje su cijele godine vani, 24/7.
Godišnje prodamo bez problema 25+ telića i 8-10 ždrebadi. Ali da imam svako malo prepirke sa kupcima,točnije mesarima koji kupuju telad,imam. Već sama pomisao da moram gubiti dan i živce s njime,me uznemirava. Ozbiljno razmišljam o vlastitoj maloj OPG klaonici. Znam sve uvezi klanja i obrade što sam naučio od oca te djeda,ali eto, trebao bi voziti 40+ km do najbliže klaonice da bih mogao zaklati tele, platiti klaonicu za nešto što ja znam sam,izgubiti cijeli dan,uzmu glavu i tripice oni sebi te je pitanje da li bi jos dobio to nazad svoje tele(čuo sam svakakve priče).
Da imam svoju malu klaonicu onda bih mogao bez problema prodavati lokalno svoj vlastiti proizvod. To mi je želja,a bez toga ne vidim neku bolju budućnost.
O papirologiji da ni ne pričam,a još manje o poticajima,to je sve jad i tuga. Ja koji imam 30 godina ,koji se koliko toliko razumije u današnju tehnologiju,se i dalje mučim,a gdje neće moj otac i svi ostali njegovih godina. Užas .