Vidim da se kužiš, pa koja bi bila optimalna antikorozivna zaštita za razbacivač umjetnih gnojiva (amazone, orginalna zaštita im je katastrofa)....?
Tesko je reci, tu su mehanička ali i kemijska naprezanja na akz. U mojoj branši toga baš i nema.
Najviše energije treba uložiti u pripremu površine. Evo primjer, kad su osnovni zahtjevi naš proizvod se pripremi recimo za 2 smjene, a isti proizvod za offshore(cx zahtjev) primjenu se priprema i do 2 tjedna.
U to npr. ulazi da svi bridovi moraju imati radijus min r2, bez prskotina od zavarivanja, bez pora i zajeda na zavarima, lim isto mora biti bez mehaničkih oštećenja i rupica nastalih u proizvodnji ili skladištenju... Između svih tih faza se nekoliko puta sačmari. Pjeskarenje nije dobro jer nemožeš postići hrapavost od min Sa2.5, a velika večina premaza veže se isključivo mehaničkim putem za podlogu.
To je zapravo i odgovor zakaj se plastificirani proizvodi ljušte, ispod je glatka površina koja ne veže. Uglavnom filozofija koja nam često stvara sukobe sa inspektorima jer nam to stvara velike zastoje, unatoč tome kaj zapravo proces nama čak i udvostručuje vrijednost osnovnog proizvoda. U domaćoj radinosti je dodatni problem kaj najčešće imamo korozijski već načetu podlogu.
Mehanički najotporniji premaz kaj samo par puta koristili je proizvod Brantho korrux. Njega je jedan kupac tražio da mu obojamo gazne površine.
Ista stvar je vruće cinčanje, zapravo još i gore jer uz istu pripremu treba uzeti da je to vremenski ograničen proces kojega treba završiti u nekom vremenskom roku.