Uz 100% jednaki i dobar alat, cjepač, bitna je i od rukovatelja vještina.
Vještina = količina.
Dok sam ja "učio" kalati na svojem kalaču, nije taj moj posao izgledao na ništa, nije mi išlo nikak'. U prvim sam danima strgao i prvu špicu u nekakvoj kvrgetini. Sve zbog toga jer sam pristupio s predumišljajem da je to stroj koji može i mora sve.
Koliko muke sam imao u početku da "odcvikam" komad koji se nije niti malo raskolio, ali se zato jako zacvikao.
Možda sam trebao napisati kao prvo, kako sam odredio koja debljina i čvrstina materijala je potrebna, za koji od sastavnih dijelova na kalaču, oblik, izgled...
Pogon sam složio ono "sila nečista", iznad svih potreba.
Ležajeve i osovinu sam odlično dimenzionirao. Dok mi je kod prvih kalanja kalač čopio jednu kvrgetinu, okrenuo ju, iskrivio nosače i šarafe ležajeva, bilo je ups, o la, la. Idemo ispočetka. Pa sam odmah napravil nove robusnije nosače, zašarafil s "debljim" šarafima i na posao. I onda mi je opet čopio novu kvrgu. Okrenuo ju i "na smik" odrezal tzv. sjekiru s pločevine. I onda sam skužio konačni oblik sjekire, konačni način njezinog fiksiranja na pločevinu.
Več sam ušel u rutinu i kalanje mi ide.
Ne ide mi kak' prijatelu objasniti zakaj mora biti tak jaka pločevina, zakaj baš takvi debeli i jaki šarafi na lagerima, zakaj, ovak, pa zakaj onak. Imal sam oko kalača svoj razvojni ili bolje križni put.
Vidim da i Vi drugi imate puno volje i želje. Sviđa mi se to, samo naprijed, slažite i uživajte - ali pazite jako na sebe, za Vas su dijelovi unikatni i teže dobavljivi.
🥂