A ne pitaju oni hoćemo ili nećemo. Donesu odluku i udri - vele, većina prevagne u odluci.
Moja se općina prije neko desetlječe uspjela oduprjeti pokušaju, baš zbog toga što položaj i klasa oranica znatno variraju na malom prostoru, a kamo li na nekoliko kilometara udaljenosti. Osim toga, moji sumještani imaju puno posjeda u susjednim karstarskim općinama, tako da će, ako i te okolne ne budu obuhvaćene svejedno ostati veliki dio posjeda neobuhvačen.
Nije komasacija sama po sebi loša, ali je u svakom slučaju nepravedna i nikada ne može biti odrađena na sveopće zadovoljstvo.
Inače, pune nam glavu sa tim okrupnjavanjem posjeda - evo, imala sam prilike provozati se susjednim državama, članicama Eu, i šta se može vidjeti - nije da nema velikih parcela, ali, malo je koja, osim ostataka nekadašnjih mastodonta, veća oh hektar, hektar i pol, a u Italiji i Austriji i u Sloveniji ih ima jako puno manjih od ovih naših.I u Nizozemskoj, kojom nas uvijek bodu u nos je isto tako - većina koju sam ja vidjela na potezu od Njemačke prema Amsterdamu su parcele od pola hektara, Kroz Njemačku hektar, hektar i pol, nigdje nisam vidjela nešto većega, - sigurno nije da ih nigdje nema, ali tamo gdje sam ja prolazila nije ih bilo. Velike, od nekoliko desetina i više hektara sam vidjela u Mađarskoj, Slovačkoj, zemljama utjecaja bivšega SSSR -a, i to su vjerojatno privatizirani ostaci onoga vremena ruskih kolhoza.
Evo , za jedno tri tjedna idem u Italiju i baš budem poslikala njihove oranice - i veće, i manje, pa da se vidi koje idio.e naši lumeni rade od nas.