Pisao sam u nekoliko navrata tu po temi, činjenica je da je večina ljuta često nelogičnim odlukama vladajućih, i ogorčena iskorištavanjem situacije pojedinaca za vlastiti profit, gdje se naravno najviše lupa po džepu malog čovjeka.
Problem je kaj mnogi budu ogorčeni do te mjere da se krene pobijat da virus uopće postoji, e postoji jer sam ga iskusio, hvala bogu blaži oblik.
A evo primjerice Kupljencu i nije takav p.... dim kao meni, pa imaj barem malo poštovanja.
Nekome se čini da su neke odluke nelogične jer ne rezumije kontekst.
Sećam se koliko je dubioznih debata bilo za pojedine mjere i uspoređivalo ih se i vagalo svakodnevno.
Zašto zatvaranje kafića, teretana, kazališta....a istovremeno su bile dozvoljene mise.
Svi posjetitelji lokala znaju veoma dobro - koji piju sve drugo osim soka i kave - da nakon druge, treće runde opuštenost prelazi u "haj", a u haj formi čovjek više ne razmišlja isto i ne ponaša se isto.. Više neće biti distance za stolom, glave se približavaju, aerosol iz ustiju sugovornika ulazi u osobni prostor i udiše se. Deset ili petnaest ljudi koji popiju tri - četiri - šest alkoholnih pića konobar ne može kontrolirati, nadzirati i izbaciti iz objekta kada se zaborave i počnu kršiti distancu, može samo popiti batine i uzrokovati opći rusvaj.
U teretanama čovjek koji viježba diše pod naporom - jačina izdisaja aerosol koji izdiše plasira daleko dalje nego kod disanja bez opterečenja - kod vježbanja dišemo na usta, mi koji smo nekada hodali na aerobik znamo veoma dobro o čemu se radi..
U kazalištu je nemoguće glumcima održavati distancu , a govor je često isto tako pojačanog tonaliteta, i izbacivanje aerosola ima daleko veći domet nego kod normalnog govora. Pogotovo kod pjevanja. A pogotovo kod opera. Kazališnoj predstavi ne možeš odrediti jačinu tonaliteta kojim se role govore.
E, tu smo sada kod crkava - odluka je bila dozvoliti mise uz ograničeni broj ljudi - 25 - distanca, maske i zabrana PJEVANJA mise. Zabrana pjevanja upravo zato da se spriječi širenje aerosola iz ustiju. U crkvi u svakoj klupi SJEDI - sjedi na mjestu, ne miču se s mjesta - dvoje ljudi gdje inače sjedi njih 6 - 7.
Ograničenje broja ljudi na sprovodima - umrla mi je svekrva u vrijeme Božića - dozvoljen broj ljudi je na sprovodu 25. Bilo nas je više nego duplo više. Ne možeš nekome zabraniti da dođe, ali tih dvadesetak minuta ljudi su držali distancu veoma raštrkani sa maskama na licu. I nije nas nitko maltretirao zbog toga. Jer ja kao organizator mise NE MOGU kada dođe dvadeset peti ispratitelj prići dvadeset šestome i svima daljnjima i reći - idi kući, višak si. Zato se prevelik broj ljudi na sprovodima ne snkcionira kazneno, iako se može, ali nije poanta u tome - poanta je u toma da bi, da za sprovode i slavlja - e, slavlje organizator može kontrolirati jer je on taj koji poziva i odlučuje o broju posjetitelja - da nema odgraničenja broj ljudi - na sprovodima - bio daleko većibroj ljudi i daleko veća bi bila opasnost od širenja zaraze. Ali se tolerira veći broj iako je ograničenje 25 i ne rade se problemi zbog toga. I našim prijateljima je umrla mama prije tri tjedna, bilo nas je isto pedesetak. Ali svadbe, krštenja, rođendani - to je sasvim drugačija pozicija od sprovoda, tu organizaror ima kontrolu, on odlučuje i poziva.
Često puta ne razmišljamo razumom nego srcem.
Osuđujemo druge - pogotovo istaknutije članove zajednice - a ne vidimo sebe.
I ja sam često kršila mjere - odemo počesto u dućan tako nas dvoje zajedno jer smo navikli tako - preporuka stožera je jedan iz kućanstva. Otišla sam susjedi, istinabog sa maskicom, ali sam otišla - jednom, dva puta, tri....preporuka je bila ne posjećivati i ne družiti se. Uzela sam propusnicu u vrijeme ograničenja međužupanijskih kretanja jer smo vodili psa u Zagreb k liječniku. I muž. Mogli smo ga odvesti samo jedno od nas. Ali, to je naš pas, naša ljubav, mi ćemo oboje biti uz njega.....Sigurno si i ti koji ovo čitaš nekoliko puta napravio ono što nisi trebao po preporukama stožera, ali taj naš "grijeh" je malecki, mrvica, jel, ali grijeh onoga kojem znam ime i prezime samo zato što ga vidim na tv je veeeeliki ko Velebit. Oni, kao, nisu ljudi, i njima je to smrtni grijeh, a nama je samo nepodopština koju smo u trenutku haj raspoloženja napravili, sitnica nevrjedna spomena......