....O tome koliko ulagati ja sam malo staromodna-ako mi veliki ulog ne osigurava osim većeg prinosa i veću zaradu nego što zaradim sa malim ulogom i manjim prinosom,ulagati neću....ali je najvažnija rentabilnost.To je kao što sam jednom navela-krava koja daje 15 l mlijeka,a pojede vrijednost 5 l na dan i krava koje daje 30 l na dan,a pojede 25.
Amerikanci to nazivaju maximum economic yield, ili u slobodnom prijevodu maksimalni isplativi prinos.
Nažalost, naša stara škola još uvijek govori o maksimalnom prinosu (a gore navedeni primjer da i krava sa 15 lit. mlijeka može biti profitabilna; ovisno koliko troši za "proizvodnju" mlijeka).
U kontekstu MEY (maximum economic yield) je i priča o natapanju (sada možemo o krumpiru).
Iako je tehnološki nedvojbeno učinkovita; pitanje je rentabilnosti.
Natapanje prije svega nije jeftino; od opreme do cijene vode.
Primjenom natapanja raste prinos; ali uz dodatna ulaganja u ostali dio tehnologije (zaštita, gnojidba, sjeme/sadni materijal).
Rezultat toga je viši prinos po jedinici površine.
Međutim, za "pokupiti" viši prinos na jedinici površine potrebno je dodatno ulaganje (više radnika, više ambalaže, više transporta) te na kraju i dodatni "zakup" skladišnog prostora.
I onda izlazak na tržište :shock:???
Jure, Pere, Štef, Jozo, Mile i ostali svi su uložili u natapanje krumpira (i ostale prateće troškove) i svi su došli na tržište sa +50% više krumpira.
Kako sada prodati tih +50% više prinosa?
Snižavanjem cijene; jer tržište je zasićeno (+50% više prinosa) i jedina mogućnost povećanja potrošnje je spuštanje prodajne cijene :shock:.
Pa zar ne govore svi, da se ulaganjem u natapanje povećava prinos (točno) i time prihod gospodarstva (vrlo upitno).
Hm......
p.s. Da netko ne misli da sam protiv natapanja (ta na tome sam i diplomirao; prije nego sam se počeo baviti gnojidbom).
p.p.s. Ovo je naročito izraženo kod kultura koje izrazito kaliraju (sviježe voće, povrće) te ne mogu "dugo" čuvati cijenu. Iako ovo malo smrdi na socijalizam i plansku privredu; ništa bolje nije niti u kapitalizmu (otovreno tržište). U kampanji proizvodnje industrijske rajčice u Italiji 2010. godine (natapanje obavezno) na poljima je ostalo oko 35-40% neubrane rajčice. Zbog iznimno visoke ponude (visoki prinosi) tvornice su u sredini kampanje prerade prestale otkupljivati rajčicu, jer je bila dostignuta kvota prerađene rajčice koja se može plasirati na tržište. Daljnja prerada proizvela bi višak na tržištu koji se ne bi mogao prodati.
p.p.p.s. Iz navedenih razloga današnja najrentabilnija poljoprivredna kultura su žitarice (prije svega pšenica; koja se žanje prije nastupa ljetne suše (minimalno natapanje), malo je ručnog rada, jednostavno se čuva i lako transportira; a krajni proizvod je socijalna kategorija, čija potrošnja konstantno raste, pogotovo u vrijeme krize, kada je platežna moć kupaca sve manja). Ako se ponovno vratim na primjer kapitalizma, ponovno primjer Italije; potrošnja tjestenine tuče čak i potrošnju kruha, a tjestenina je pekarski poluproizvod (brašno, sol, voda, i bez jaja; te je rok upotrebe takve tjestenine 12 mjeseci, i to na polici dućana; duže od toga traju samo limenke).
p.p.p.p.s. Znam da je Off-Topic, ali nije mi onda jasno, kako je HRV jedina zemlja u kojoj je proizvodnja pšenice neisplativa :rolleyess: