Evo malo informacija o krumpiru
Elitu stranih sorata uvozimo iz zemalja koje imaju prirodne uvjete za
proizvodnju zdravog sjemena, tj. nizak tempo izrođivanja, zbog svježeg ljeta i
malenog broja lisnih ušiju na sjemenskim nasadima. Takve uvjete imaju npr.
zemlje zapadne Europe u pojasu uz obale Atlantskog oceana gdje tijekom
vegetacije pušu vjetrovi s mora od kuda ne dolijeću lisne uši. Takve uvjete ima i
Nizozemska iz koje uvozimo najviše sjemenskog krumpira. Oni su proizveli elitu
tehnikom klonske selekcije, a u novije vrijeme i tehnikom mikropropagacije. U
polju odaberu zdrave i za sortu tipične biljke koje testiraju na viruse, bakterijske
i gljivične bolesti. U njihovim uvjetima sporog izrođivanja mogu te izabrane
klonove umnažati u rodove A, B i C, a potom u super-super-elitu te u super elitu
i, naposljetku, nakon osam godina u elitu koja sadrži 2 % virusno zaraženih
gomolja na 100 zdravih gomolja.
Od 1983. godine u Zavodu za krumpir u Staroj Sušici pored klasične klonske
selekcije uvedena je tehnologija mikropropagacije. Tom je tehnologijom moguće
ozdraviti već izrođene sorte i umnožiti ih tehnikom mikropropagacije u laboratoriju,
kloniranjem, na tisuću komada. U laboratoriju uzgojen zdrav presad, sadi se u
staklenik kako bi se uzgojilo dovoljno velike presadnice koje se presađuju u
mreženike gdje se u potpunoj zaštiti od lisnih ušiju dobiva prve zdrave gomolje
(osnovno sjeme). Osnovno sjeme se, ovisno o otpornosti sorte, umnaža u polju
preko super super-elite ili super-elite u elitu koju se smatra komercijalnom
kategorijom. Tom tehnologijom su u nas uspješno proizvedene prve količine elite
vlastitih sorata Istra, Stanka, Dalmatinka i dr.
SORTE SJEMENSKOG KRUMPIRA
U Hrvatskoj se mogu proizvoditi sve sorte na sortnoj listi Ministarstva
poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Introducirane i domaće sorte,
prethodno se ispituju u sklopu službenih sortnih pokusa što ih prati državna
sortna komisija. Svaka je sorta svojstvena po boji pokožice, obliku i veličini
gomolja, nadzemnom obliku busa i cvijeta, dubini okaca te trajanju vegetacije.
Boja cvijeta, oblik gomolja, dubina okaca i boja pokožice gomolja su
neizmjenjive osobine sorte dok su ostale podložne promjenama (prinos, broj i
veličina gomolja, postotak škroba, kvalitativne osobine za jelo i dr.). Te su
promjene pod utjecajem količine vode u tlu, količine oborina tijekom vegetacije,
gnojidbe, gustoće sadnje i sl.
Prema dužini vegetacijskog perioda sve sorte mogu se podijeliti na: rane,
srednje rane, srednje kasne i kasne sorte. Rane sorte sazrijevaju za 60-80
dana, srednje rane sorte za 80-100 dana, srednje kasne sorte za 100-130
dana, a kasne sorte za 130-180 dana.
Na sortnoj listi 2004. godine nalazi se 135 sorata.
FIZIOLOŠKE FAZE SJEMENA
Dormantnost
To je faza mirovanja gomolja. Nakon iskopa, gomolj neće klijati niti ako ga
stavimo u povoljne uvjete za klijanje (npr. temperatura 15-20oC i visoka relativna
vlaga). Trajanje razdoblja dormantnosti ovisi o sorti (od 1 do 4 mjeseca), zrelosti
gomolja, uvjeta za vrijeme rasta, skladištenju i oštećenju gomolja.
1. Dormantnost kao sortna osobina varira od 1 do 4 mjeseca:
Sorte kao što su Berber, Stanka, Asterix imaju vrlo kratak dormantni
period, dok Desiree, Bintje, Monlisa, Istra, Goran imaju dosta dug period
dormantnosti. Kod nas (Gorski kotar – 750 m/nv) dormantnost traje od 2 – 4
mjeseca.
2. Visoka temperatura tijekom vegetacije (suša, slabo ogrtanje) ili tijekom
skladištenja može skratiti razdoblje dormantnosti te takvi gomolji ranije kliju.
Ekstremni utjecaj visokih ljetnih temperatura je klijanje gomolja već na njivi.
3. Stupanj zrelosti gomolja – nezreli gomolji imaju kraće trajanje
dormantnosti (sjemenski krumpir) od zrelih gomolja (jestivi krumpir), jer su
vađeni ranije od zrelih.
4. Mehaničke povrede – gomolji koji su povrijeđeni mehanički kod iskopa
brže kliju kao i oboljeli (bakterioze, gljive).
Vršna ili apikalna dormantnost
Nakon isteka razdoblja mirovanja (dormantnosti) pri povoljnim temperaturama
(5 – 15 °C) vršno se oko budi i klica potjera. To je faza fiziološki mladog
gomolja kada vršna klica kontrolira okca u mirovanju tj. ona dominira nad njima.
Sadimo li sjeme u fazi vršne dominantne klice, dobit ćemo samo jednu ili dvije
glavne stabljike koje će se postranim granjem proširiti, čineći bus. Želimo li više
stabljika u jednom busu, kako bismo imali zametnut veći broj gomolja (u
sjemenarstvu), moramo ukloniti vršnu klicu kako bi i ostala oka potjerala.
Normalna klijanja gomolja
Normalno klijanje gomolja slijedi nakon razdoblja dominantnosti vršne
klice. To je razdoblje kada glavnina klica tjera i može trajati nekoliko mjeseci.
Sjeme na svršetku razdoblja normalnog klijanja postaje fiziološki staro.
Fiziološki staro sjeme
Nakon razdoblja normalnog klijanja (ili nakon ponovljena otkidanja klica),
gomolj postaje fiziološki star (obično mekan i smežuran) i tjera slabe i tanke
klice koje se često i granaju. Sadimo li takvo fiziološki staro sjeme, pojaviti će
se tzv. babičavost, tj. oblikovat će se mladi gomoljčići i prije nicanja. Neke su
sorte tomu sklone, npr. Jaerla, te o uvjetima čuvanja valja voditi računa. Pojavu
babičavosti pospješiti će i preduboka sadnja te sadnja u hladno tlo. Iskopamo li
takva prazna mjesta, naći ćemo male gomoljčiće, razgranate, tanke i smotane
klice. Sličnu pojavu tankih klica – nitavost mogu uzrokovati i virusi (virusne
bolesti). Neovisno, međutim, o uzroku nitavosti, takve gomolje ne treba saditi.
Naklijavanje
Gomolji nakon razdoblja mirovanja, pod utjecajem enzimatskih procesa
počinju tjerati klice. Ovisno o proizvodnom području, najmanje 30 dana prije
agrotehničkog roka sadnje potrebno ih je staviti na naklijavanje. Naklijavanjem
se postiže višestruka korist:
- smanjena je mogućnost zaraze tzv. "bijelih klica" - rizochtonia
- povećana je snošljivost biljaka prema nižim temperaturama u početnoj
fazi rasta
- intenzivnije je odvijanje rasta korijenova sistema
- ranija tehnološka i fiziološka zrioba
- uvećava se otpornost biljaka na virusnu infekciju (pasivna otpornost)
- lakše tretiranje sjemena insekticidima i fungicidima
Tehnika naklijavanja
Sadne gomolje se, prije nogo li su istjerali bijele i nedovoljno čvrste klice,
stavlja u sandučiće posebno napravljene u tu svrhu. U takav sandučić stane 10-
12 kg sjemena kako bi manje-više svaki gomolj mogao biti osvijetljen izvjesnom
količinom difuznog svijetla. Za 1 ha proizvodnje krumpira potrebno je 300-350
takvih sandučića. Za naklijavanje moramo odabrati odgovarajući prostor s
dovoljno dnevnoga ili umjetnog osvjetljenja. Sjeme se ne smije naklijavati pod
utjecajem izravna sunčeva svjetla. Svjetlo je neophodno radi intenziteta
(količine luxa) i dnevnog trajanja. Najkraće trajanje osvjetljenja ne bi smjelo biti
manje od 9 sati na dan. Za dobivanje dovoljno zelene i čvrste klice (1,5 – 2,5
cm) potrebno je najmanje 11-12 sati dnevnog svjetla.
Temperatura prostora u kojima se obavlja naklijavanje mora imati raspon
12-15 °C) (danju), dok noću temperature ne bi smjele pasti ispod 10°C).
Prostor se mora povremeno provjetravati zbog nakupljanja određene štetne
količine CO2. U krajevima s blagom klimom za naklijavanje se mogu upotrijebiti
plastični tuneli.
PROIZVODNJA SJEMENA KRUMPIRA
Zavod za krumpir Stara Sušica uspješno proizvodi sjemenski krumpir već
više od 50 godina u umjereno hladnom do hladnom klimatu Gorskog kotara , na
nadmorskoj visini od 600-1,000 m, sa prosječnim dnevnim temperaturama od
14-16oC i mjesečnim oborinama tijekom vegetacije 100-200 lit/m2. Stara
Sušica, Leskova Draga, Dedin, Mrkopalj, Matić poljana i Lič su mjesta i
površine na kojima se sadi sjemenski krumpir (plodored).
Manji broj ušiju u brdsko-planinskom području, kao i njihov kasniji let, nisu
jedini razlog za proizvodnju sjemenskog krumpira na tom području. Osim
virusnog ili biotskog izrođivanja krumpira, poznato je i takozvano abiotsko
izrođivanje koje je fiziološke naravi, a pogoduje mu visoka temperatura tla i
zraka tokom vegetacije.
Preporučene mjere proizvođačima sjemena da spriječe zarazu cime s
virusima i spuštanje virusa u gomolje:
1. upotreba sjemena sa što nižim stupnjem zaraženosti virusima, sadnja
kvalitetnog ishodišnog sjemena
2. osiguranjem što bolje prostorne izoliranosti smanjuje se "infekcijski
pritisak" izvana
3. pročupavanje (čišćenje) – tzv. negativna selekcija
4. održavanjem što šireg plodoreda zbog izbjegavanja samoniklih
zaraženih biljaka (proraslice) smanjuje se "infekcijski pritisak" unutar nasada
5. naklijavanje
6. rana sadnja uz primjenu sistemičnih insekticida (gomolji)
7. pravovremena primjena folijarnih insekticida
8. desikaciju cime provesti u određenom roku
Sjemenski krumpir dobije szvodnje od strane aprobatora (stručni nadzor – 4
pregleda). Provodi se posebna tehnologija zaštite od lisnih ušiju, prijenosnika
virusa i uzročnika "degeneracije" i pada prinosa. Na kraju (nakon desikacije)
vrši se laboratorijski test, takozvana post žetvena kontrola ili "elisa test" kojim
se utvrđuje kategorija sjemena tj. zakonom dopušten % virusa.
Nakon "elisa" testa izdaje se svjedodžba o zdravstvenom stanju i uvjerenje
o priznavanju sjemenskog usjeva.