Joooj, kada smo god prolazili kroz Trojane uvijek smo stali po krafne. Zadnji puta sam bila prije par godina, dala sam zadnje eure za njih, skoro pune dvije pune kutije. I onda sam došla doma i posvađali smo se jer sam kupila za dvjesto pedeset eura nešto (nije bilo cvijeće) što se mome mužu nije sviđalo a ja sam se teško uvrijedila, i riječ po riječ, tri dana smo bili bez tona. Krafne su tamanili kćerka i zet, bili su doma, ja se ne sjećam jesam li koju doma pojela, ali sam po autobusu potamanila tri. Tako ljutu me u životu nitko nije vidio, niti se ja sama nisam vidjela, ma niti bi itko od onih koji me poznaju ikada mogao i zamisliti da mogu biti takva - nikada prije i nikada poslije.Probaj kupiti krafne još negdje možda se razlikuju i možda budu bolje, nebuš znala ak' nebuš probala. Mnogi ljudi vele da su u Trojanama jedni od najboljih... to bi bilo jako originalno za promjenu.
(Uzgred rečeno jubito iz potpisa ti ne dela)