Danas u društvu vlada negativna selekcija. Od politike, šefovanja u firmama, do školstva.
Prolaze pričalice i ulizice, dok za kvalitetne ljude jednostavno nema mjesta. Takvi uvijek nekom staju na žulj svojim zanjem, svojom nepotkupivošću, svojom intelektualnom nadmoći...
Imam u familiji primjer: prof. koji je u svojoj 20-godišnjoj karijeri u osnovnoj školi imal državnog prvaka i nekoliko visoko rangiranih (do prvih 3...4), pobjego je iz prosvjete glavom bez obzira. Možete li si predočiti zakaj?
Ravnatelji imaju hrpu svojih ulizica, koji su loši učitelji, ali su zato dobri podanici. Za nezavisne i radišne se ne mari i ponižava ih se na svakom koraku, i da dalje ne nabrajam.
Onda se grupa nekih sastane da naprave reformu školstva. A mnogi od njih su sjedili po ministarstvu i nikad predavali, niti znaju kaj znači imati problem u razredu, a niti kaj kad imaju genijalca.
Promašen je bil bolonjski proces, i sad se vraćamo natrag, itd.
Učitelj ne smije krivo pogledati učenika, a ovaj ga može vrijeđati i popeti mu se na glavu. Netko je prije spomenul, no nesmiješ više ni svojega klinca nalupati za njegovo dobro, već uskače država tam gdje joj nije mjesto, a ne vodi brigu o stvarim akoje je se tiču.
Država će kazniti jednog Ajkulu (npr.) jer svoju djecu tjera od malena da pasu krave ili rade na vrtu, jer se djecu ne smije "iskorištavati" tjeranjem na rad, a onih ih samo želi od malena naviknuti na rad i odgojiti tradicionalnim vrijednostima. Pa jel to normalno???
Tak je s većinom stvari u društvu: sve je postavljeno naopak. I onda se čudimo da učitelji nemaju uspjeha, a roditelji ne odgajaju svoju djecu ili čak dolaze u školu maltretirati učitelje? Kaj je tu normalno.
U moje vrijeme, oni koji se nisu bojali loše ocjene, bojali su se doći nespremni u školu radi batine i packi. Dakle, ipak su morali bar nekaj malo naučiti.
Danas takvi maltretiraju učitelje i đake oko sebe i nitko im nikaj nemože. Pogotovo ak su su im roditelji utjecajni ili jednostavno imaju para. I previše takvih znam, nažalost.
Razmislite kam ovo društvo vodi. Vodi u lijenost nerad, u kriminal i propast.
Možemo se mi stariji boriti protiv toga, ali naše iskustvo nitko ne sluša, pogotovo ne oni koji donose zakone i propise, a bave se jedino sami sobom, i briga ih za društvo.
Pojam demo
kracije je jako blizak anarhiji i tanka je granica koja ih razdvaja.
Red, disciplina i rad su jedine prave vrijednosti, koje stvaraju bolje društvo, složili se samnom ili ne.