Sama si pozvala Boga za svjedoka da više nećeš kupovati med zbog prijevare koja se dešava sa njim. Budi dosljedna tako sa svime pa se odreci i jagoda koje si isto tako sama navela , salate i svega ostalog što nije domaće. Štoviše , ja ću ti nabrojati puno tog domačeg što ne odgovara onom pod šta se prodaje pa ti budi muško. Vjerojatno nakon toga nećeš više otvarati pandorinu kutiju.
A jesam.
Ali ako budem sigurna da je med čisti i da pčelar ne muti - kupiti ću.
Jagode uvozne ne kupujem - prve jedem kada počinje berba naših hrvatskih - od našin lokalnih jagodara ili negdje usput uz cestu gdje proizvođači prodaju ispred svoga dvorišta.
Povrće kupim naše, no, ako u datom momentu ne mogu kupiti od proizvođača, uzmem od preprodavača za kojeg procjenim da je kupio od hr proizvođača - manje je zlo negi kupiti tuđinskog porijekla.
Dosljednost ponekada ne valja - mišljenje treba mijenjati ako postoji opravdani razlog za to.
Spominjali smo stranicu prije albanca trgovca koji je vrgoračkom jagodaru prodao jagode od kojih je njegovoj kćeri pozlilo. Te jagode sam jela i ja - baš nekako u to vrijeme - meni nije pozlilo , dobro sam ih oprala, a je li to bilo dovoljno ili nije da se skine sa njih ono što na njima nije trebalo biti - ne znam.
Sada, zašto sam ih jela: kupila ih nisam, a nisam ih htjela niti uzeti ali su mi na silu ostavljene, obzirom da sam ja njemu poklonila tri glavice salate u ime dobre volje jer smo neko vrijeme bili u nekom verbalnom konfliktu, a pošto je on uporno pokušavao komunicirati i izgladiti spornu situaciju, to je bio najelegantniji način da se dovedemo opet u normalu.
Te su jagode bile na oko veoma lijepe - dvije zdjelice sam dobila - krupne, tamnocrvene, no, bez arome, bez teksture i sa vidljivim zelenim djelom kod peteljke. Očiti znak da su bile brane zelene i umjetno dozrijevane.
Tako se isto bere i paradajz koji ide u robne centre - zelen, i kada ga centar traži, preko noći mu se povisuje temperatura u skladišnoj komori i pušta etilen, plin koji pospješuje "zriobu" - stvaranje crvene boje.
To je razlog zašto u robnom centru nikada ne možeš kupiti paradajz arome koja se može mjeriti sa onom kada ga kupiš na tržnici od proizvođača - mi, mali proizvođači beremo zrelo na stabljici popodne i ujutro ti nudimo na klupi. Mojim kupcima takav moj paradajz vrijedi par kuna više i rado plačaju tih par kuna više nego je cijena u robnom centru.
Kome to nije bitno - kupuje u robnom centru.
Da, Pandorina kutija je ta proizvodnja i prodaja, svačega tu ima, no, ne treba generalizirati. Moja susjeda na placu do mene ima svu svoju robu osim mrkve i peršina. A prodaje grincajge. Treba li je osuđivati zbog tri kile peršuna tjedno i pet kila mrkve? Time si pokriva svoje kupce koji kupuju drugu robu kod nje.
Iza mene gospođa ima svoju proizvodnju, ali nedovoljnu za cijelu sezonu - tridesetak posto kupuje. Ostala je ove godine bez certifikata zbog toga. I njezina susjeda. Jer je direktor tržnice skužio i vidio da kupuju. Sa certifikatom nas je ostalo desetak.
Moji kupci znaju moj asortiman i više me niti ne pitaju hoću li imati ovo ili ono - znaju da je to ne proizvodim, znaju da me četiri mjeseca u godini na tržnici nema jer u zimsko doba nemam ničega za prodati.
Sve se može srediti, sve se može saznati, kupac se mora samo malo potruditi i znati šta mu je bitno - kupiti direktno i samo od proizvođača, kupiti od proizvođača koji uz svoju robu ima i kupljenu, ali našeg hr porijekla, kupiti od preprodavača koji je kupio od hr proizvođača ili kupiti od preprodavača koji muti i kupuje sve i svašta, vara, laže, mulja, kupi uvozno i deklarira pod domaće.
Vele ljudi da te netko može tri puta preći - prvi puta nisi znao, drugi puta si mu dozvolio, a treći puta si budala.
Ja sam sa medom ispala budala. Jbga. Sada pušem i na hladno.
hi):
