šta je sad s onom pričom kako (ne) zadovoljavamo svoje potrebe?
A ti kontam,nemoj biti takav.Nije seljak kriv što lobiji uvoze milijune tona mlijeka u prahu,da ne navodim tko(stavljaju hrvatsku zastavu na svoje tetrapake i označavaju sa kupujmo hrvatsko,valjda vodu kojom prah razmute)...A najveći krivac je ova vlast koja sama sebi jamu kopa,a nju najviše padaju oni koji su ju izabrali.Mislim da bi bilo najbolje da ta ista vlast opet pobijedi na izborima,pa da popadamo u jamu svi,pa da onda vidimo kako će izvuć živu glavu.Ovi štrajkovi su tek početak,a najgore što se može desit je građanski rat,i nismo daleko..Iskreno žalim nadolazeću vlast,ukoliko to neće bit ova sadašnja,jer će s koricama kruha i 5 ribica morat hranit cijelu naciju,koja je gladna i prevarena,a kažu da nema ništa jače od razularenog i bijesnog naroda kad krene u masama..Pošto smo u svijetu kapitalizma,koji Boga više ne pozna,nema ni Isusa koji bi taj narod nekim čudom nahranio,zar ne?Mislim da je Isus onda tu ulogu hranitelja prepustio nama seljacima,koji ionako dajemo trgovcima milodare,a onima šta ostave,mi ćemo (valjda) bit zadovoljni.I tako iz dana u dan,seljacima ostaje sitniš da pokrpaju rupe,tu i tamo im se ponude neke blještave reklame i statistike o sredstvima koje se iz proračuna daju u razvoj sela i poljoprivrede,a s druge strane nude krediti banaka koje su prodane tuđim licima,tako da sva zarada ode nekud van.I nakon svega toga,toliko potpore,supermegapovoljnih kredita i poticaja seljak nam ostade poderanih gaća.I kao šećer na kraju,svesrdna vlast mora spasiti superpodržanu proizvodnju da ipak dobije koji glas,ili možda namjerno sad žele se riješit svega što su uradili jer vide da spasa nema,a oni koji dođu na svršen čin propasti budu zabilježeni u povijesti kao vlast za vrijeme koje je kapitulirala država.Ja se osobno ne bojim nikakve kapitulacije gospodarstva,jer imam toliko površina da mogu posijati žito od kojeg će mama ispeć kruh,kukuruza i ječma za ovce i svinje,a ako ni to ne budem mogao,blizu je šuma i puštam svinje na žirovanje ko naši didovi..Neće me patit ni pdv ni kapitalna ni krediti,jer će sve propast i nikome neću biti dužan,jel..a bome ni gladan,tako se ne bojte ni vi dragi kolege ratari i stočari,voćari i vinogradari te ostali,jer smo naučili živjet na i od zemlje.Mislim da jedini koji se trebaju bojati nadolazećih vremena su oni u gradovima koji poljoprivredu i život na selu zamišljaju kao idilu u kojoj pasu ružičaste milka kravice,a mlijeko ipak raste u trgovini u tetrapaku,a kruh na policama u pekari.Pa kad dođe kraj i supermarketima i pekarama,tad će se tražiti kila pšenice i ići će se na selo pitati jel ga itko ima i hoće prodati,a nećemo mi morat moliti od vrata do vrata i tražiti hoće li itko kupiti neš trud,jer smo 'preskupi',ipak je jeftinije mlijeko u konzumu,a mlijeko je mlijeko,i junetina iz brazila,jer meso je meso,raslo ono u brazillu ili u hrvatskim štalama...eto,toliko od mene,i još jednom kažem da se mi ne trebamo bojati nikakve propasti,jer seljaka je uvijek bilo i bit će,i nikad gladan biti neće... vidi rime.