I tak, završila je i naša štorija o Tomosima....
Otišla su dva (za mene) najvrednija primjerka za Istru, u Pulu.
Uzel ih je isti čovjek, vjerujem da su završili u dobrim rukama pa je tuga manja.
Ovaj crveni je bil broj 1.
Mojem balavcu prvi Tomos, zarađen od mene u kompenzaciji od pokojnog
@zeljko kz ,oguljen do željeza, zaštičen i polakiran mojim rukama, balavec si ga je složil po svojim željama, registriran i vožen samo za petke i svetke, čuvan, mažen i pažen, na njemu kromirana svaka podložna pločica, pojačane vilice prednje, zadnje, otišel sa najboljom i najluđom mašinom koju smo imali....
Srebrni je najviše kilometara odradil.
Isti restaururan i farban od nule, vozil uglavnom petnajsticu kosi usis sa bingom 18, naravno, bez filtera zraka da bi zvuk bil upečatljiviji. Najljepše zvukove je proizvodil kad smo ga znali na more povesti... taj da zna govoriti....
Iz tog Tomos vremena ostalo je par nezaboravnih godina, hrpa uspomena, more slika, pokoja ozljeda i jedna neostvarena ideja.
Bumo si ju probali ispuniti na drugi način.
Znam, znam, trebali smo si crvenog ostaviti, ali suze brišemo suhim maramicama koje su dobivene za njega...