Joj @hotela, sad si me zmislil jednoga piknilka pred trideset let, iišli smo sa prijateljima na Muru - zaprav ne na Muru nego na Fučičku, Ljeto je bilo, trave taman ono pokošene, i našli smo krasno mjesto, bila jedna velika vrba, stara, razgranata, smjestili smo se ispod nje, bili smo mi, Figura sa ženom i Debeli sa ženom i još jedni njihovi - ne, još jedni naši prijatelji - ovi kaj imaju Čipsija na Belici. E sad ne znam jal smo kaj pekli, ili smo već gotovo si donesli, ali izležavali smo se na livadi, a onda smo igrali odbojku, naganjali se kak mala deca - ma drugo i nismo bili - svi oko trideset, a ja premašila dvadeset. Poslije ručka su dečki išli loviti ribe na Fučičku - bila je to graba jedno sto metri duga, to Mura uvijek kad se razlije dopuni vodom, a riba bilo u njoj za rukama loviti. A voda bila muljasta, a ovi lopovi Domašanjski, oni su imali sve kaj treba za ribičiju. Sake su zeli,i rasporedili se po grabi, jedan je tjeral ribe, a tri su sake vlekli po dnu - voda im je bila malo do ispod grla na nekim mjestima, inače do pojasa....Kolko smo riba nalovili, pune kante ih je bilo, I dva mala soma su bila, i nekoliko linjaka - tad sam prvi put vidjela kak linjak izgleda, ma bilo bjelki i svakakvih, čak i par štuka su vlovoli. Ali, dok su došli van iz grabe, na svakome se držalo pet - šest pijavica - jedna je jednoome bila na guzi. Joj kak smo im ih skidali - potkurilo im se ispod - ma ne sjećam se jesmo imali upaljače ili šibice, ali otpustile su se.
Prije neg smo išli navečer doma smo dijelili ribe - sistem - jedna tebi, jedna tebi, jedna tebi, jedna meni. Pune tačke ih je bilo dok smo ih doma iz kanti istresli. A moja svekrva ribe nije voljela - njoj od mirisa ribe zlo.Tak smo si mi uzeli samo par komada, a sve ostale smo otpeljali prijateljima.
Koja vremena su to bila - bezbrižnost, neopterečenost sa onim - šta će biti sutra....Znali smo do četiri ujutro biti na zabavi i ujutro u šest ustati i ići raditi...sve se moglo.