Lijepo ti ova paprika izgleda.
Takav, uži duguljasti tip sam i ja sadila u plasteniku,.
Ne znam kolko je tvoja teška, bio si izrazio neko nezadovoljstvo, moja je u prosjeku 200 - 250 grama, i ja sam sa time zadovoljna.
Ono što meni vraća kupce i znam da neću imati problema sa prodajom baš zbog toga je što joj kožica, kada se ispeče spadne samo tako - sjemena loža se izvadi laganini, a onda kožica klizne većinom skoro pa u jednom komadu. Slatka je, a nema puno vode koju pusti. Voda se zadrži u plodu, ne curi iz njega, već je se jednostavno iz ploda izlije kada skidaš kožicu, i ljudi je spremaju u plastične čaše, zamrznu i koriste kod kuhanja hrane tokom zime. I onda je lijepo možeš raširiti u jedan filet, izgleda ko mala plahtica ili maramica Evo, ima već više od dobra dva tjedna kako mi se predilježavaju, naručuju, raspituju se zbog usklađivanja svoga slobodnog vremena i ne dira ih nekoliko kuna jeftinija naokolo.
Ja jedina na cijelom placu prodajem rogu na deset kuna, prošle godine sam isto tako.
Imam jednu probnu - manji plodovi, sto pedeset grama, kraći i nešto širi, jako lijepo izgleda - pola reda sam stavila - nju nisam još brala, vidjeti ću dok dođem do nje kako će kupci reagirati na veličinu.
Inače ono što sam primjetila kod nje je da je formirala više plodova od ove druge, i po osam ih je - eh, tu sam nešt zeznula kod sadnje, bila sam pomješala kontejnere kod sadnje pa sam je posadila u nastavku jednog hibrida sađenog drugu godinu, ali na jedno stablo, a to mi je gusti sklop, na dvadeset cm biljka od biljke, pa zapravo neću moći dobiti njen puni potencijal.
Ali budem je prije neg bude išla u prodaju stavila u pečnicu da vidim kako se guli i vodu i aromu dok se ispeče.
I ono isto tako bitno nama plasteničarima - kakvi će biti plodovi na višim etažama i koliko će dobro i brzo crvenjeti u kasnim berbama.
Sjećam se svoga Slonovog uha prije desetak godina i Amfore posađene na istoj parceli vani - je da su to bile paprike preko 300 grama, ali kasnilo je u odnosu na Amforu, u kasnijim hladnijim danima puno je teže dobivalo boju i bilo nejednolično obojao,, a zadnja berba pred mraz nije stigla pocrvenjeti dok je Amfora imala jednoličnu crvenu boju.
Ima tih parametara po kojima se netko ravna i koji su mu bitni.
Za prodaju na veliko je nebitno ono o čemu sam govorila gore, no za na malo, kada prodaješ na jednome mjestu, statičan si, uvijek se vrte isti kupci cijele godine, moraš imati ciljanu kvalitetu kod koje najčešće slika, vanjski izgled, nije presudna.
No, da bi se do toga došlo, da to kupac zna, treba truda, i treba znati ga navesti da pristane i sam se uvjeriti u to.
Eto, zato mi možemo postići bolju cijenu sa paprikama od dvijestotinjak grama nego netko od tristo - četristo.
U konačnici, kada se podvuče crta, budemo u plusu i po financijskoj dobiti i po količini prinosa gledano po jedinici površine.
To treba znati, treba naučiti i onda primjeniti, isto ko što moj mladi susjed, dvije klupe niže od mene uči još uvijek trgovati - evo ga treću godinu kako radi - gledam ga ja danas, dođe gospođa i traži kilu šljiva - on ubaci u vrećicu, stavi na vagu - kila dvadeset - i na brzinu vadi višak van.
Ne, velim mu ja - kada traži kilu, staviš kilu i trideset otprilike, pa na vagu....veliš - kila trideset? previše? Ajd, dobro je - veli devedeset pet posto kupaca. Prodao si trideset posto više. A trideset posto više....pa svaki dan tako.. :icon_wink: