U plasteniku nisam nikada papriku prskala protiv bolesti osim jedne godine dok sam imala jednu srpsku rog koja se hvalila ovdje na temi, pa rekoh, da probam, po onoj - kud svi tud i mali Mujo. Ja rog sadim u plasteniku, Kaptur, izvanredna paprika, izvanrednog omjera šećera i kiselina, i sa izuzetno puno suhe tvari. Mana - nakon prvog vala formiranih plodova odbacuje sve do skoro početka prve berbe i ide u visinu, ali drugi i treći val stižu brzo i berba je kontinuirana. Ja je još berem u plasteniku i još dobiva boju, ali ne stigne crvenjeti do kraja jer se više proda nego dozori. Svake godine ju berem do dvanaestog mjeseca, dok je minus ne ubije, ta bi rodila i u siječnju.
Srpska je prvo dobila bakteriozu - ostale, koje stalno sadim nisu. Onda se na oštećeni list još svačega nakalemi.
Dakle, saditi pouzdane, provjerene hibride u plasteniku i osim insekticidne zaštite ne treba apsolutno ništa.
Nekada davno sam vani sadila Istru i Boni, i isto tako nikakvih bolesti nije bilo.
Istra je imala problem sa kalcijem u vrućinama.
Već sam jednom bila rekla - Vedrana kao najranija, ali ne puno, tek da se skoči među prvima na plac, zapravo prvi jer samo tako možeš formirati cijenu koju želiš postići, čim si drugi već si osakaćen u najranijem prihodu.
Blanšinu mora imati svatko tko želi velike paprike izuzetno debelog perikarpa, izuzetno rodnu i ranu. Menta je priča za sebe, najkasnija je i ima manu letjeti u nebo pa se već u devetom mjesecu bere sa ljestava. Iako lijepih blijedo zelenih plodova, jako krupnih, po prinosu je puno manje izdašna od Blanšine. Tek da je se ima zbog asortimana - jedan red.
Soda bikerbona stvara nepogodne uvjete za razvoj gljivica.