Ovu noć je upalo u Savu 30 migranata, na teško pristupačnom dijelu. (Imamo granične prijelaze otvorene za promet svih normalnih ljudi i roba ovoga svijeta, a oni se dave usred nabujale Save? Da policija i sudovi po kratkom i normalnom postupku, izdvoji - pohapsi, te zatvori na nekakav novi otok goli, sve zapravo poznate švercere ljudima, smanjile bi se te vijesti na najmanju moguću mjeru.)
Ovu je noć Italija opet izgubila u kvalifikacijama u nogometu, od reprezentacije BiH. (Čitao sam i sulude komentare i ljutnju na izjave tko bude za koga navijao. I jedni i drugi su naši susjedi. Zanimalo me više koliko golova bude nama utrpao Brazil. Ali htio sam se osvrnuti, kao primjer, na reprezentaciju Italije, po imenima i snazi. Italiju su pohlepni meneđeri zatrpali s igračima iz svih strana svijeta, nema u tome mjesta za razvoj domačih nogometaša, za sastav novih prvaka, samo brza lova. Bolje da im u Milanu igra naš deda Modrić nego mladi Talijan od 20 godina. To je presudno, ništa drugo. Nogomet je opaki biznis, a ne igra.)
Veliki je tjedan i vrijeme je u skladu s tradicijom vremenu prije Uskrsa. Grdo je, puše, dosađuje kišica, skoro nemoguće je i dvorište urediti. Ako ništa drugo vjetar iznova pobere dvije tri kante za smeće i otpad, digne ih sam tak u zrak i raznese po travnjaku, pod voćke.
A onda, drugi tjedan dok se napokon to smiri bude kratkotrajni juriššš, ko kam, ko nikam. "Idemo delati", ma nije on delal nego najviše varal i kral, ali su mi pasale te dvije riječi.
Možda nekako iznenada i posustanu svi ratovi, iako sumnjam, nema nade još za to. Sve dok pohlepa i budale vladaju svijetom, a nama serviraju ako ne zemaljski pakao, onda čistilište, raj su več rezervirali samo za sebe i sebi bliske, nema tamo više slobodnih mjesta...
"Nigdar ni tak bilo, da nekak ni bilo, pa ni vezda ne bu, da nam nekak ne bu... "