Evo da ja iznesem svoje mišljenje i stav.
Smatram da je nužno organizirati proizvodnju. Dakle, to ne možemo napraviti sami, ali u suradnji s velikim otkupljivačima možemo. Ja radim sa agrofructusom i mogu reći da sam zadovoljan suradnjom. Upravo dogovaramo cjelogodišnju proizvodnju. Treba imati povjerenja u ljude s kojima radimo. Nekima od samog imena agrofructus raste kosa na glavi, ja sam zadovoljan.
Samo organiziranom proizvodnjom možemo doći do količina robe koja će biti dostatna za izvoz. Nitko ne želi kupiti malo robe, a europsko tržište je ogromno. Prostora ima, prvenstveno jer imamo jako kvalitetnu robu. Malo po malo se treba probijati, bez obzira u kojem smjeru, zapad ili istok. Nama je svejedno, bitno je da se roba proda i naplati.
Nadalje, bitno je podići razinu proizvodnje. Kako u kvantiteti tako i u kvaliteti. Bez obzira što je paprika, paradajz ili krastavac koji rastu na otvorenom, puno kvalitetniji i ukusniji nego oni u plasteniku, ipak treba gledati eknomsku stranu i povečavati proizvodnju u plastenicima. Svi mi znamo da se danas prodaje izgled a ne okus. Da ne pričamo o tome da iz jedne sjemenke paprike se na polju dobije 1,5 do 2 kg ploda, a u plastenicima i do 7 kg po stabljici. S paradajzom tu postoje još veće razlike.
Dalje, moramo svoje povrtlarske udruge potpuno restruktuirati. Ne rade za nas povrtlare neki posao. Za povrtlare se u ovoj zemlji ni ne čuje. Čim netko negdje javno spomene povrtlarsku proizvodnju, počinje galama da smo mi bogati ljudi i da zarađujemo mnogo po jedinici proizvodnje, da nama ne trebaju poticaju i sl. Pa zašto se onda ti ratari bune, što se ne primu povrtlarske struke. No to je druga tema.
Možda i ono najbitnije. Moramo se pripremiti, psihički, na niže cijene naših proizvoda. To je vezano s onim što sam gore napisao. Na otvorenoj proizvodnji ne možemo puno ušparati jer zaštita mora biti na nivou ako želimo brati i prodavati. U plastenicima se ipak dobiva puno veća količina proizvoda po površini, a imputi ostaju isti kao i vani. Nešto treba uložiti u plastenik, ali kroz određeni vremenski period se investicija isplati. I pažnja kolege povrtlari, nemojmo nasjesti kao gospoda kravari pa nadizati najskuplje plastenike od par miliona kuna. Tu bi trebali naučiti na tuđim greškama. Zašto ne napraviti sam mnogo jeftiniju konstrukciju i proči bar duplo jeftinije. Ako tu gledamo još i kredite onda čak i trostruko jeftinije. Ako ja napravim veronez visine bočne stranice 1,8 m za 18 kn po kvadratu sa pdv-om, može svatko. Zašto za isti proizvod davati 28 plus pdv.
Možda mnogi ne dijele moje mišljenje. Ja sam relativno mlad i ambiciozan i želim u ovom poslu napraviti biznis. Uviđam kroz svaku godinu da sve ovo gore napisano ima smisla. Jedan pametan čovjek mi je rekao: "ako nešto kreneš i zainatiš se, ako želiš uspjeti, uspjet ćeš. Moraš samo kao konj gledati ravno, u ono zacrtano, ne gledati ni lijevo ni desno, a kamoli se osvrtati na ono iza. Samo tako možeš uspjeti!"
Molim da i drugi iznesu svoja mišljenja.