Re: propast hrvatske poljoprivrede
Uvijek je bilo zanimljivo na selu,veliki su gazili male,kako se tko snašao,poslije onog rata tko je imao crvenu knjižicu,napredovao je ako je htio raditi zemlju,za vrijeme ove naše nove države bilo je svakakvog cirkusa tako da danas imamo primjera da ono što su bili GAZDE tamo 70-80,sasvim neki drugi ljudi rade njihovu zemlju,ima tu šarenila do boli,evo recimo ja osobno kad vidim vas mlade oko 20-25 godina i sa čime sad raspolažete dođe mi da se ugrizem za lakat kad se sjetim onoga sa čime sam ja krenuo sa 22 godine,iznenadna smrt tate,nikad do onda nisam orao i čuda boga sve sam sebi nisam vjerovao što me snašlo,ali eto ipak imam nešto više nego onda ali opet da se moglo više je ali ponekad i viša sila radi svoje,evo imam poznanika u selu koji nikad nije imao kredit,sve nove strojeve su kupovali za vrijeme vojnih povlastica,uz pune štale uvijek je imao stočne hrane za nekih 100 000 kuna godišnje za prodati,što bi rekli keš na ruke ,ali evo već 3-4 godine sve stoji na ostvarenom,sitni i krupni problemi rade svoje,drugi primjeri su recimo gdje imate 2-3 generacije radno sposobnih,pa neke mirovine,netko možda još radi i puni kućni budžet,evo znanac ima tisuću eurića braniteljske mirovine ,opg je na ženi i ide proizvodnja,ima stotinu primjera ali baš ni jedan nije sličan ali to tako ide u ovom našem poslu,evo samo za primjer ,kod mene u selu i romi rade zemlju,jedan je čak imao ove godine blizu 5 hektara razno raznog povrća,sve bi se kod nas isplatilo ,samo dva uvjeta treba,realna cijena naših proizvoda i pozatvarati sve lopove u tipu uvoznika koji uvoze smeće od hrane,ja nisam protiv uvoza ali ne možeš Rumunjsku ovčetinu trpati pod brend Paška janjetina