Evo dosta sam dugo na ovom forumu i svašta sam vidio i pročitao ovdje i isto tako svašta sam vidio ovdje u mom susjedstvu, a i u ovoj državi. Puno toga prešutim i ne komentiram i poslije ovoga će me najvjerojatnije većina vas popljuvat ali ovo je samo moje razmišljanje koje ću podijelit sa vama.
Prvo trenutno se ne bavim nekom velikom poljoprivredom ali radio sam veliku tako da ne možete reći da se ne kužim u neke stvari. Krenut ću redom kako što pročitam od vaših komentara pa ću komentirat. Spominjete ljude koji rade u sindikatu i državnoj upravi i oni rade kao i seljak svoje znanje i školu koju su završili koriste i za taj rad dobivaju plaću isto kao što i seljak za svoje znanje i školu koristi za svoj rad i taj rad bude nagrađen. Sad ćete vi reći kako je seljak nagrađen kad su cijene nikakve. Problem je što je u ovoj državi od samog njenog postojanja zanemarena proizvodnja, a ako ne proizvodiš i izvoziš veću vrijednost nego što je uvoziš normalno da ti se stvara minus i rastu dugovi. Ne štiti se domaća proizvodnja, a i ako se pokušava zaštititi radi se na loš način i sa slabim nadzorom. Među ostalim tu ću se sada osvrnut na poticaje. Poticaj mora biti isplaćen po količini i kvaliteti jer drugačije to nema smisla, mora se nagraditi dobar i kvalitetan rad, a ne onaj loš i nekvalitetan. Ovim trenutnim načinom isplate poticaja po količini zemlje koju poljoprivrednik, gospodarstvo, obrt i sl. posjeduje nagrađuje se pojedince kojima je nerad i lagana zarada na ovaj način glavni prihod. Pojedinac uzme sto hektara zemlje «zasije» tu zemlju i na sto hektara pobere 10 tona žita. U sjetvu ulaže ništa, u prihranu ulaže ništa repro materijal koji dobije preproda na zemlju pobere poticaj i još traži pomoć zbog smanjenih prinosa zbog vremenske nepogode kojih ima uvijek.
Kod poticaja po kvaliteti i količini uroda bar bi se nešto i proizvelo, a ne samo «zrak» i korov posebice ona ambrozija koje su nam njive pune a pitate se od kuda se širi. A uz kvalitetan nadzor koji nije tako nemoguće napravit to bi bilo super nagradili bi se ljudi za svoj stvaran trud i rad. Nije ni sve u tom poticaju može se i bez njega proizvest i zaradit. Kako ste to mogli prije dok ga nije bilo možete i sada ne u svim granama poljoprivrede ali u nekima možete. Ja sam prošle godine zasijao kukuruz i to bez poticaja, bez kapitalnih, bez plavog dizela, i platio pdv. i imao sam vremensku nepogodu gdje je tuča smazala mogli ste vidjet i slike i imao sam opet prinos i proizveo količinu nešto slabiju kvalitetu i ostvario prihod. Može se to samo ako se hoće. Dalje mora se zaštititi domaći proizvođač, a ne prepustiti sve uvoznom lobiju. Ako se nešto proizvodi u Hrvatskoj onda se ne može uvoziti dok se ne otkupi domaći proizvod i zaliha ali ne opet po nekim astronomskim i monopolnim cijenama. Domaćeg proizvođača se može i zaštititi tako da ih se poveže sa turizmom, a ne da nam gost na jadranu jede govedinu iz Brazila, svinjetinu iz Kine i kruh proizveden od brašna iz Rumunjske ili odakle već. Domaću industriju i turizam treba obavezat da primarnu potrebu podmiri iz domaćih izvora, a ostatak koji im nedostaje ako im nedostaje naknadno podmiri uvozom. I vi svi koji živite ovdje u ovoj zemlji kad dođete u trgovinu mješovite robe ili u trgovački centar nemojte gledat prvo cijenu proizvoda nego gledajte gdje je proizveden. Vi u slavoniji kupite maslinovo ulje proizvedeno u dalmaciji a vi u dalmaciji kupite suncokretovo ulje proizvedeno od hrvatskog suncokreta. Što se tiče podjela na male, srednje i velike proizvođače zašto oni nebi mogli opstati zajedno pa svaki od njih može naći dio svoga tržišta, jedan mali može proizvodit autohtoni domaći sir za svoje potrebe i svoje uže zajednice, onaj srednji može ga proizvodit na lokalnoj razini a onaj veliki na razini države i čak i izvozit nismo mi jedni drugima neprijatelji jedini neprijatelj nam je strana konkurencija i moramo proizvodit više kvalitetnije i bolje od njih.
E sad europska unija. Neznam stvarno kako će nam biti u njoj i zašto se toliko guramo u nju ja bi radije da je hrvatska politika sličnija švicarskoj po tom pitanju. Znam zašto se naši političari bore za EU, naši dragi birokrati su nanjušili plaću od 8000 eura za sebe i još 14000 eura za svoj ured u Bruxelesu i sve to plati EU. Uvijek se moglo među državama dogovorit o carinama kvotama i tako uredit svoju vanjsku politiku neznam zašto se forsira EU. Ima ona i dobrih stvari a ima i puno loših i teško će naša poljoprivreda opstat ograničena njihovim odredbama i moći kapitala. Najvjerojatnije će veliki dio naše zemlje završit u rukama stranaca i uspjet će im ono što više od tisuću godina nisu mogli ratom dobit, dobit će ovako. Jedina nada mi je da se svaka unija u koju je Hrvatska ušla raspala, od Franaka, Turaka, Austro-ugarske monarhije, Kraljevine SHS i Jugoslavije pa možda i Europsku uniju uspijemo razbit.
Krediti. Pa obično kad se uzme kredit moraš imat neki plan kako ćeš ga vratit i moraš znat da ćeš kreditom kupit nešto što ti treba ali ćeš banci za novce koje ti je posudila platit puno više. Kod nas je problem što su neki zagrizli prevelike zalogaje i sad bi da im netko drugi to otplati e o tome je trebalo razmišljat prije. Kad uzmeš kredit za neki predmet A ispast će da taj predmet košta na primjer 200000 kn ako ga kupiš odmah a kredit koji ćeš vračati platit ćeš 300000 kn na neko razdoblje od recimo 7 godina. Moraš znat da neće bit sve sjajno bajno pa moraš uzet u obzir najgoru računicu a ne onu najbolju kako je većina vas uzela. Tržište diktira cijenu neće uvijek bit pšenica 2kn al neće bit stalno ni 0,30 lipa. Ja ih znam ovdje u užoj okolici bar 5 koji se bave poljoprivredom na veliko i svi su u komi i to svojom krivicom. Dvojici je uskočio uskok zbog poticaja. Od njih svih pet su u komi zbog kredita jer su uzeli prevelike kredite a nisu napravili nikakav plan kako to otplatit. I sad da im netko drugi otplaćuje kredit? Ako mogu neke druge tvrtke u stečaj i bankrot i ako mogu nekome ko radi u privatnom ili državnom sektoru zaplijenit robu jer su uzeli prevelik kredit zašto bi onda seljaku netko drugi vraćao kredit. Ja nisam nikome od vas kriv što ste se preračunali opet znam da nije ni lako, ali dali ćete se opametit nakon što vam država to otplati ili ćete opet u kredit pa da vam ga ona otplaćuje. Nije ovo zlatno vrijeme juge kad je inflacija pojela sve kredite pa na kraju si kredit u komadu otplatio u protuvrijednosti paketa žvakaćih guma.
Plaču ovdje skupa nafta, svi vi ovdje imate jedan mali traktor i većina vas ima i veliki ali kad idete nešto radit što može odradit mali traktor jednako efikasno kao veliki šta vi napravite uzmete veliki da se vidi kako baja ima i može umjesto da štedite, a mali će za pola tih poslova manje potrošit i jednako dobro ih odradit. Nema se za naftu a traktorom se ide 100 km i više u Zagreb na prosvjed. Ovi koji su bliže neka dođu traktorima ako mogu, auto isto može zablokirat cestu a i pješak isto tako. Najviše zamjeram kad vidim kako negdje netko na nekom prosvjedu uništava hranu koju je proizveo kao oni s mlijekom i tako dalje. Može se pozvat novinare uzmi tu hranu i daj onima koji nemaju grijeh je uništit. I onda kad se prosvjeduje ispadnete da ste razjedinjena rulja imate 16 predstavnika zato što su neki od vas skužili da se ako osnujete neku udrugu poljoprivrednika za svaku tu udrugu dobije lovica. Pa tako u hrvatskoj imamo pun kufer udruga poljoprivrednika, umirovljenika, sindikata i tako dalje. Čelnim ljudima udruga dobro dobiju lovicu a vama kako bude, a nedaju se skinut s funkcije jer ostaju bez lovice.
Onda tu nakon poljoprivrede dođe naša lijepa industrija koja je zastarjela u komi i nikakva uglavnom jer se svaka tvrtka mora uništit i nekom poslije prodat za jednu kunu, a nekako mi se čini da i to ljude sa sela isto tako čeka. Bili smo treći u svijetu po brodogradnji, brodogradilišta uvoze željezni materijal izvana, a nama željezare propadaju nemaju za koga proizvest. Imamo turizam hranu uvozimo a poljoprivreda koma neznaju kome prodat hranu.
Stranke, političari i tu vam mora biti jasno koji god došli na vlast pod utjecajem su određenih lobija i što bi moj pokojni pradjed rekao kočijaši se promjene a konji koji tegle ostali isti.
Držite se nedajte se svi mi radimo živimo u ovoj zemlji i seljaci i službenici i poduzetnici i mislim da je vrijeme da se stave glave u hrpu, a ne da se svadimo ko oni u saboru nije nikome lako. Nadam se da ćete svi dobit ono što je vaše i budite pametni i sretno znam da se neće svima ovo svidjet što sam napisao ovo je samo mali osvrt, to je moje mišljenje.