V
VTZ
Guest
Za one koji možda to ne znaju - zakonom je određen samo maksimalni iznos novca koji može (smije) biti isplaćen, u slučaju kada situacija to omogućava. Trenutno očito situacija nije takva, i to je valjda svim ljudima već odavno jasno.
Često se uspoređuju cijene pšenice od prije 10 godina i danas, ali se nekim slučajem zaboravilo usporediti koliko su tada novaca od države dobivali seljaci, a koliko danas? Ili koliko država danas godišnje ukupno izdavaja za poljoprivredu, u vidu sufinanciaranja kapitalnih ulaganja (kupnja traktora, mehanizacije, podizanje novih farmi, podizanje trajnih nasada, i t.d.).
Ta cifra izdvajanja države za poljoprivredu je do sad svake godine astronomski bujala i rasla, i već smo stigli do čak 3,8 milijardi kuna godišnje, samo za poticaje u poljoprivredi, i još blizu miljardu kuna za ruralni razvoj.
Pri tome se još na kraju garantira cijena proizvoda i otkup, a seljaci bi unatoč tolikim izvajanjima još htjeli 2,5 kuna za kg pšenice (loše kvalitete). Javna je tajna da velike ratare više uopće ne zanima kvaliteta proizvoda, kao ni prinos, količina, oni dobivene državne novce ionako troše na luksuz, a usput još i preprodaju plavi dizel, kako bi i tu nešto zaradili.
Pronašao sam podatak da su Inspektori uspjeli pregledati samo 5 posto korisnika poticaja, i našli su da su poljoprivrednici pokušali prevariti državu za 7,4 miljuna kuna. Možete zamisliti kako tek stvarne brojke stoje po tom pitanju, jer su mnoge površine do sada bile zasijane tek radi "alibija", uz minimalni trud i ulaganja.
Toliko o pjesmi "imao bih da sam krao"... U mojem kraju jedan mladi poljoprivrednik već godinama uzima zemljišta u zakup, od zemljišta bivšeg PIK-a, državnog, općinskog, privatnog - apsolutno sve što se može zakupiti. Šteta da prošle godine nisam poslikao njegove "kukuruze". Kad su mu ljudi predbacili da to ne liči na ništa, odgovorio je doslovno "pa ja sve to ionako sijem samo radi poticaja".
Često se uspoređuju cijene pšenice od prije 10 godina i danas, ali se nekim slučajem zaboravilo usporediti koliko su tada novaca od države dobivali seljaci, a koliko danas? Ili koliko država danas godišnje ukupno izdavaja za poljoprivredu, u vidu sufinanciaranja kapitalnih ulaganja (kupnja traktora, mehanizacije, podizanje novih farmi, podizanje trajnih nasada, i t.d.).
Ta cifra izdvajanja države za poljoprivredu je do sad svake godine astronomski bujala i rasla, i već smo stigli do čak 3,8 milijardi kuna godišnje, samo za poticaje u poljoprivredi, i još blizu miljardu kuna za ruralni razvoj.
Pri tome se još na kraju garantira cijena proizvoda i otkup, a seljaci bi unatoč tolikim izvajanjima još htjeli 2,5 kuna za kg pšenice (loše kvalitete). Javna je tajna da velike ratare više uopće ne zanima kvaliteta proizvoda, kao ni prinos, količina, oni dobivene državne novce ionako troše na luksuz, a usput još i preprodaju plavi dizel, kako bi i tu nešto zaradili.
Pronašao sam podatak da su Inspektori uspjeli pregledati samo 5 posto korisnika poticaja, i našli su da su poljoprivrednici pokušali prevariti državu za 7,4 miljuna kuna. Možete zamisliti kako tek stvarne brojke stoje po tom pitanju, jer su mnoge površine do sada bile zasijane tek radi "alibija", uz minimalni trud i ulaganja.
Toliko o pjesmi "imao bih da sam krao"... U mojem kraju jedan mladi poljoprivrednik već godinama uzima zemljišta u zakup, od zemljišta bivšeg PIK-a, državnog, općinskog, privatnog - apsolutno sve što se može zakupiti. Šteta da prošle godine nisam poslikao njegove "kukuruze". Kad su mu ljudi predbacili da to ne liči na ništa, odgovorio je doslovno "pa ja sve to ionako sijem samo radi poticaja".