Ali nitko ne gleda širi plan našeg društva.
Evo mog primjera.Ja i moj brat,on ima 23 god,ja 24 jedini smo tog godišta u selu(900 stanovnika) koje zanima poljoprivreda i koji to zaista volimo raditi.Imamo jednog prijatelja,iz siromašne obitelji,bez oca,opća sirotinja.Pokušam ga motivirat,davali smo mu dnevnicu,od 100-200 kuna,ovisno o poslu,da s nama kupi bale.2 dana i već je počeo izmišljat.Reko ne moraš.Za par dana je došao posudit 50 kn,pa opet 20 za cigare. I onda takvi se usude komentirat da koliko ja dobijem poticaja?? Također,sramotno je kod nas u selu da te netko vidi na traktoru,a nije sramotno kad dođu na benzinsku pa natoče u svoje drljave aute za 30 kn benzina?
/QUOTE]
ista stvar je i kod mene, jedino se moji malo ozbiljnije bave poljoprivredom, ostali nas skoro smatraju luđacima.
ali redovno vršnjakinje moje majke napomenu "blago tebi, puna ti je njiva povrća, a u štali 50kokoša i 50tuka (purica) a sve u nadi da se malo ogrebu za jaja, krumpir i slično.
a zaboravili kako motika izgleda
danas sam nesto čuo da je litra magarećeg mlijeka 500kn ????
Mozda zemlja ima pravo
je, al se prodaje po 2deci, ne na litre. a ni ne muze se na litre, treba cjeli tjedan da se nakupi litra.
Neka svatko krene od sebe
Da li bi za isti novac radije kupio i nosio doma svojoj djeci:
- 1 litru pravog domaćeg mlijeka ili 2 litre pofarbane vode
- 1 kg mesna životinje koja vani pase ili 2 kg iz intezivnog uzgoja
- 1 kg nešpricanih jabuka ili 2kg plantažnih
sve je to točno, ali onaj kome kad poplaća režije ostane 3-4 000 kupuje najjeftinije (naravno, mjesečno sredi bar 200-300kn na mobitel, pretplata na kabelsku i razne ostale điđe, a hrane se paštetom i pučkim kobasama)
a još je žalosnije što neće ni pola od toga dobiti, niti neznam kome bi to mogao prodati osim nekom prekupcu.