Išao sam i ja na jednu bivšu livadu, 3. mjesec budemo sijali zob, pokapčene rotobrane, čas posla. Bila je situacija onako, li- la, možda bude išlo. Zrotirao sam jedno 30 metara i jednostavno potonuo . Brazde od oranja su odozgora bile suhe, a ispod je bila voda koja mi je došla sa susjednih livada. Zovi prijatelja, dok on dođe, ide vrijeme, a vremena je malo. Od tada čim vidim da mi prve gume propadaju do felge, prva vuča+špera i van iz toga, idem na drugu zemlju ili na drugi posao koji se da raditi. Isto je i kod izvoza gnoja po sumnjivom vremenu. Čim počne greznuti i vidim da neće ići, skipam na mjestu kolko treba da mogu ići dalje, vjerujte da treba manje vremena za ponovno natrpati gnoj na prikolicu bilo ručno ili s bagerom nego čekati pomoć i nekoga drugoga gnjaviti sa svojim problemima.