Kao što ZJ reče samo ročno služenje HV je sve nego vojska. Ja sam bio 21kl od svega imali 2-3 bojeva gađanja,jedno bacanje ručne bombe i dosta ,, prakse,, .Čak ni teorije nije bilo previše. VES 11 101 strjelac-pješadija bi ipak trebao malo više toga proči,što kroz praksu što kroz teoriju. Bilo je da se poslje temeljne ode u DOGS-e ali zdravstveni problemi su rekli NE i jbg. Kolega je završio tamo i oni su imali malo složeniju i zanimljiviju obuku. Pa evo malo kako je to izgledo kroz tih 10mj HV.Imao sam i recimo sreću da sam bio među odabranima za počasni vod za Mimohod oružanih snaga Republike Hrvatske ,, Pobjednički Bedem 97 ,, Trebao sam biti među onima što udaraje strojevi korak na ritam Mi smo garda Hrvatska. Udarao sam dobrih mjesec dana na poligonu Glavica u Požegi,svaki dan sam želio da nekom od zapovjednika koji su bili tamo, više izgore zvučnici u Ford Fiesti iz koje je orila pjesma.Sanjao sam ljeva,ljeva,ljeva,desna,ljeva........ , uvjek je bilo onih koji su promašili korak. Pa ajmo ponovo. Nismo smjeli na šišanje,i najmanje smo izgledali takvi na vojsku. To doba je bilo relativno dobro po pitanju prehrane,uvjek je bilo dopune u vidu svega,pa čak i pivo smo dobivali.Pet dana smo čistili i odmaščivali-dekonzervirali puške tkz falovke i uvjek masna.Zlo od puške prazna je teška 5,5kg a zatvarač postavljen ,, naopako,, i kada je prisloniš uz sebe,zatvarač te bode u rebra.Iskreno bilo mi je več preko glave tog počasno stroja i udaranja u prazno.Zaputim se ja u stacionar kod doktora ,po neku potvrdu da ne mogu više u počasni vod. Nakon razgovora i pričom o ,,ozljeđivanju noge,, prilikom povratka sa taborovanja doktor udari pečat i napiše TRENUTNO NESPOSOBAN ZA OBAVLJANE ZADANE DUŽNOSTI.Izlazim van iz stacionara i blagi smješak na ustima dok sam gledao ove moje ,, pačenike ,, kako dolaze sa poligona.Dolazim do zapovjednika i normalno sve po ps obavještavam ga o svemu.Nakon moga razgovora daje mi zapovjed da razdužim osobno naoružanje ( taman očistio tu famoznu falovku od masti i ulja) i sve što sam zadužio,te da ispraznim ormarić i ostavim ključ na njemu. Nakon toga da se javim tamo i tamo, tom i tom zapovjedniku i da svakako ostajem među odabranim.Onako ljutit zbog toga ulazim u hodnik i bacim kapu na pod( dobro da zapovjednik nije vidio,jer moglo je svakako završiti zbog toga ) Izvršim zadano i javljam se novom određenom zapovjedniku,ovaj me šalje da opet zadužim naoružanje i upućuje u novu postrojbu među topništvo.E tu je ekipa bila za 100 ,sve pa skoro đombe a ja još gušter no to nije bilo važno,tu sam i podosta njih poznavao. E koja sam ja budala bio kada sam sa ljutio zbog premještaja,u ovoj postrojbi sa doslovce uživao.Nakon nekoliko dana prebačeni smo u ZG u vojarnu Croatia ( bivša Maršala Tita ) koji je tek tamo bio život.Hrana,smještaj ma sve za 10.Zadatak je bio da naša 10tina sjedi u kamionu TAM 150 i voza se zajedno sa haubicom 105mm.sve je to trajalo od nekih 7-8h pa do 10-11h,tjelovježbe su bile rjetkost.Nakon vožnje smo malo očistili kamion i haubicu te se zavukli u hlad tamošnjeg drveča i kao čistili osobno nauružanje.Poslje toga ručak i dugiiiii odmor.Za svo to vrijeme osim ručka moji ,, pačenici ,, su tukli strojevi korak.Poslje podne smo tek u zadnjiom danima pred Mimohod znali i posljepodne da se vozamo.U vojarni Croatia imali smo svega tako da skoro nismo imali potrebe izlaziti u grad.Obavezno smo morali imati na sebi kao neke akreditacije prilikom izlaska u grad,kako li su nas tada cure gledale.Hmmmmm. No došao je taj dan sve je bilo nekako napeto,no prošlo je.Drugi dan za doručak kao da se sve promjenilo.Jedva bolje i brže več smo se naveliko pakirali i kretali put PŽ, za moju jednu glupost dobijem nagradu da se moram voziti u kamionu od ZG do PŽ.Dolaskom u PŽ svi smo dobili 10 dana nagradnoga.Da uspjeo sam se u ZG za 21 dan udebljeti čak 12kg( to mi više nikad nije pošlo za rukom ) . Poslje tih kratkih 10 dana povratak u stvarnost.Nova Gradiška - Strmac ( nekadašnja bolnica za plučne bolesnike) do tamo te vozi neki autobus dobrih 20km okolo tebe samo brda i šuma.Tamo je bila obuka samo prijepodne i za 7 dana uspijem skinuti tih 12kg,užasssssssss.Lisice su tamo bile kao psi čuvari,na straži obavezno prazan okvir u pušci,ako te napadne lisice imao si neki kolac za obranu.Hvala Bogu nisam imao priliku da budem na straži.Prilikom obuke upadamo u zasjedu i izvlačeči se prelazimo preko vode, prilikom preskakanja nekog kamena u vodi oskliznem se na vodenu mahovinu i otresem cjeli u vodu, i na sve to još me i PM koji je prilikom pada ostao u zraku pri padu dobrano udari u glavu i padne u vodu.Na kraju u bazu sam došao kao Bata Živojinović u nekom partizanskom filmu,mokar,prljav,pokidan lice pola crno pola bjelo od maskiranja.No i danas bi se vratio opet u to vrijeme.Kasnije nas opet izabiru za osiguranje na
Zvečevu,kakvo li je tek tamo stanje bilo.Nešto malo vojske je tamo bilo,čekali su nove.Kamion koji je prevozio drva je bio doživljaj.Okolo žice sve zaraslo u travu i žbunje,iza toga samo se vide dimnjaci od vikendica,a divljih svinja da nepričam.Spavanje u onim limenim kontejnerima,danju vručina noču hladno.6mj pala kiša a odjednom magluštia kao u kasnu jesen.No prošlo je i tih paklenih 7dana.Povratak u bazu i odlazak mili moji kuda koji.Hvatam vezu preko 3 brg da se dokopam nešto bliže kuće i čekam.Za to vrijeme dobivam mogučnost školovanja za dočasnički čin,što bez razloga uz zahvalu odbijam.Na kraju dolazim u OS u 302LOB Satnija osiguranja.Bem ti sreču Vojno skladište šuma Lug i straža u početku 7 dana straže 14 vojarna.Svakih 14 dana imaš slobodni vikend za kući.Kasnije odlazi kl.ispred nas kući i mi ko ozeblo sunce čekamo novu klasu dobrih 25dana na straži .Tu mi se događa operacija sljepog crijeva i mjesec dana bolovanja i mjesec poštede.Sve u svemu bilo je dobro
http://www.youtube.com/watch?v=dpmabMJnINs
početak videa drugi kamion ulazi u kadar