Nisam čistokrvni poljoprivrednik, moji su imali malo zemlje, imam je nešto i ja. Rođen sam u siromaštvu, u malom selu. Pokazalo se da sam dobar učenik, moji me nisu imali mogućnost školovati godinama. Izabrao sam zanat, na što sam zauvijek ponosan. Dao mi je prigodu upoznati strašno puno ljudi, radio sam nebrojene usluge popravaka traktora, kombajna, automobila, kamiona. Bio je to dodatni način uz redovan posao da našu djecu postavimo na "zdrave temelje za život".
Jasno mi je da je u HR politika upropastila privredu i poljoprivredu...
Da se vratim na "novi način kombajniranja". Imao je i moj pokojni tast Welger veliku balirku. Jesam se našarafio toga vraga. Jednom bi pobrao nekakvu željeznu štangu i uništio bi nož, "bat za prešanje", lagere. Drugi put se glupo okreče shebe kardan, pa opet isto, pa opet isto. Onda polomi 4-5 ležajeva, pa onda petljač prestane vezati. Gledam ga pa koji vrag, sve je OK ali ne veže, pa ne veže. Zovem sada prerano pokojnog apsolutno najboljeg mehaničara za poljo strojeve ovih mojih krajeva, pomagaj. Pita me, ste možda nauljili petljač 😖😥, o da jesmo, sve smo dobro podmazali. Više nikad nismo poslije toga.
Svijet i društvo malo ide naprijed, pa malo nazad, mi smo mali narod ne možemo bitno promijeniti, moramo se prilagođavati u hodu, ili nestajati.
Naši su krsni kumovi ostali bez posla, nabavili nekoliko krava, ovce i proizvodili i predavali mlijeko, da ne prose nego sami za sebe rade. Kum je kosio cijelu okolicu, sušio i spremao sijeno. A onda se otkupljivaču više kao nije isplatilo dolaziti k njima po respektabilne količine mlijeka. Eto poznata mi i takva stvarnost. Prodali su krave, ovce, traktor, priključke, nije bilo više koristi od toga u lijepoj "Vinodolskoj dolini".
Koga država može musti - jedino narod. Tko je država, pa narod. Tko je kovač svoje sreče, narod.
Kamo sam skrenuo radi "sječkanja slame".
Dosta moba idemo sad u gorice 🙃🥂🍷
Jasno mi je da je u HR politika upropastila privredu i poljoprivredu...
Da se vratim na "novi način kombajniranja". Imao je i moj pokojni tast Welger veliku balirku. Jesam se našarafio toga vraga. Jednom bi pobrao nekakvu željeznu štangu i uništio bi nož, "bat za prešanje", lagere. Drugi put se glupo okreče shebe kardan, pa opet isto, pa opet isto. Onda polomi 4-5 ležajeva, pa onda petljač prestane vezati. Gledam ga pa koji vrag, sve je OK ali ne veže, pa ne veže. Zovem sada prerano pokojnog apsolutno najboljeg mehaničara za poljo strojeve ovih mojih krajeva, pomagaj. Pita me, ste možda nauljili petljač 😖😥, o da jesmo, sve smo dobro podmazali. Više nikad nismo poslije toga.
Svijet i društvo malo ide naprijed, pa malo nazad, mi smo mali narod ne možemo bitno promijeniti, moramo se prilagođavati u hodu, ili nestajati.
Naši su krsni kumovi ostali bez posla, nabavili nekoliko krava, ovce i proizvodili i predavali mlijeko, da ne prose nego sami za sebe rade. Kum je kosio cijelu okolicu, sušio i spremao sijeno. A onda se otkupljivaču više kao nije isplatilo dolaziti k njima po respektabilne količine mlijeka. Eto poznata mi i takva stvarnost. Prodali su krave, ovce, traktor, priključke, nije bilo više koristi od toga u lijepoj "Vinodolskoj dolini".
Koga država može musti - jedino narod. Tko je država, pa narod. Tko je kovač svoje sreče, narod.
Kamo sam skrenuo radi "sječkanja slame".
Dosta moba idemo sad u gorice 🙃🥂🍷
.
