Dobro jutro rano ranioci. 👍
Tipkam na mobu dok sam auto predao majstorima serviserima, da mu naprave godišnji servis. Došlo vrijeme da i njega malo pomazimo. Kao što sam več par put spomenuo, ja više ne mogu ni svoj auto popraviti/servisirati jer nemam "kompjutor i softver"...
Pitao sam ih za "poznanika motoristu", odgovor je bio: a koji, ima ih među nama više. Saznao sam da više ne radi u servisu na prijemu, osnovao je vlastitu firmu i vrši usluge nekakvog prijevoza po Evropi... Ali dok smo ponovili našu životnu priču i dečko na prijemu i moj mehaničar su se složili da smo doživjeli ja i taj motorista prelijepu životnu priču, susretom u njihovom servisu, nakon 25 godina.
Zapravo je meni ovo jedan jako lijepi početak dana s prisječanjem na neke davne susrete na plaži, na Pagu, kada sam tim motoristima pomogao, a danas ne mogu servisirati svoj vlastiti auto, ali to je nebitno. Bitno je kako smo živjeli i kako živimo... Svima nam je jutros u servisu bilo drago, dok smo uz prvu jutarnju kavu osvježili taj događaj s paške plaže, od prije skoro sada več i 30 godina... Rekoše ljudi baš lijepa životna dogodovština i priča, šteta da i motorista nije jutros među nama, nego negdje luta po Evropi...