Što znači kada se na radiju ne govori istina?
http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=77986
Nakon emisije napisao sam pismo i poslao ga na desetak adresa HRT-a.
-------------------
Poštovanje!
Baš je bila zanimljiva emisija "U mreži prvoga" od 20.03.2013.. Dva doktora ekonomije su pričala o rješenju problema na isti način koji to radi i Vlada. U neku ruku ispada da je HR1 produžena ruka Vlade. Ni sama Vlada ne bi bolje govorila o rješenju.
Pitanje je tko određuje uređivačku politiku? Tko bira goste? Tko smišlja pitanja?
Zašto ova moja pitanja? Pročitajte donji članak i shvatiti ćete da se nisu postavljala prava pitanja gostima. Slušaoci su dobro zaključili da gosti prodaju maglu i pitali su ih za konkretna rješenja. Dva doktora nisu imala rješenje. Ono što su oni rekli, to smo već čuli od Vlade. A praksa pokazuje da to nije rješenje. I to ne samo kod nas.
Da bi mogli postavljati kvalitetna pitanja iz financijske sfere države trebate imati ispravno znanje o makroekonomici tj. o monetarnoj politici. Kako klasični udžebenici ne nude praktično znanje uputio bih vas na moje članke objedinjene u pdf knjigu: Financijski sustav i novac . Na samoj web stranici
https://sites.google.com/site/financijskisustav se nalaze i XLS tablice sa proračunima koje dokazuju iznešene teze i argumenete.
I ne samo to, sve napisano nije izmišljeno. Počiva na poznatoj jednadžbi koja se zove jednakost triju deficita. Ako pročitate intervju sa Zvnonimirom Baletićem i nakon toga moju knjigu, vidjeti ćete da se intervju i iznešeno gradivo potpuno slažu. Argumenti su rezultat matematičke analize i logike održivosti. Nije ih moguće znanstveno pobiti. Bilo bi mi drago da nađete ljude koji će to moći pobiti znanstvenom metodom i dati precizne primjere (npr. preko XLS tablice prihoda i rashoda subjekata) koji dokazuju suprotno. Jer ako postoje ljudi koji će to pobiti, onda imamo ljude koji znaju neko drugo rješenje krize. I naravno, jako su blizu da osvoje Nobelovu nagradu.
Pišem pod imenom Nostradurus Zagrebački jer me ne zanima slava, položaj i osobni probitak. Svi mi trebamo biti Nostradurus Zagrebački. Ne trebaju nam elite da bi nas vodile, ako sami znamo što je najbolje za nas.
Nadam se da ovo pismo neće završiti u smeću. To će biti samo potvrda da se i Hrvatski radio ne koristi za naše bolje sutra. A to je uvijek dok širi krive teze, ideje i rješenja. Dokažite da to nije tako. Dokažite da vam je stalo da se riješi kriza i da se ne nastavi putem uništenja. Vi to možete. To je vaš zadatak: "Točno informirati pučanstvo". Jer što su informacije, ako su netočne? One su tada obične laži i manipulacije. Ako znate da je to tako, tada kršite etiku u svom zanimanju. Zanimljivo je da se zbog širenja govora mržnje može smjeniti voditelja i urednika, a zbog širenja laži, poluistina i dokazano krivih rješenja se ne dogodi baš ništa. A oba događaja djeluju jednako - rade manipulaciju sa slušateljstvom. Zbog toga vas molim da moje argumnete i teze date na provjeru najboljim stručnjacima koje znate te zahtijevajte da vam ti isti egzaktno, matematičkom analizom i konkretnim primjerima pobiju moje navode (kako sam i sam učinio). Tada ćete biti sigurni da nećete prekršiti etiku i društvenu odgovornost svog zanimanja. Sada više ne možete reći da niste znali što radite.
Stojim vam na raspolaganju pomoći u postavljanju pitanja za goste (u sferi rješenja financijske krize) . Ta pitanja su navedena na dnu pisma. Mogu vam razraditi pojedino pitanje u više potpitanja.
Ispričavam se zbog oštog teksta. Nemam namjeru nikoga vrijeđati, ali je teško drugačije reći činjenice. Pišem ovo da bi zbilja došlo do zaokreta i točnog informiranja. Shvatite ovo kao smjernicu za vaš dobar rad.
S poštovanjem
Nostradurus Zagrebački, dipl.ing.
Patriotpokret
Hrvatski ekonomski preporod
misterij-bankarstva.bloger.index.hr
http://reforma.blog.hr/
Izbori 2011 18.10.2011.
https://sites.google.com/site/financijskisustav/izbori-2011
Mnogo ljudi se postavlja slično pitanje: Za koga glasati? I ovi drugi ne ulijevaju nikakvo povjerenje. Pa tu se slažu i većina ekonomista. Programi stranaka koji oni nude su uglavnom popisi dobrih želja.
Možda je za prosječnog birača bitan popis dobih želja, ali za malo pronicljivije i ljude sa dobri pamćenjem to više nije dovoljno. U čemu je ta kvaka?
Cijela kvaka je u stvari u financijskoj izvedivosti bilo kojeg plana. Pa svi se možemo sjetiti da je koalicija uspjela potrošiti gomilu novaca na izgradnju autocesta i da je na prvi pogled dosta toga živnulo. Ali u isto vrijeme je i živnuo rast zaduženja.
Dok su do nedavno političari govorili da imamo prostora za zaduženje, sada je već otprilike 1790 dana do bankrota. Tj. 5 godina. A da li koji program stranaka nudi izlaz iz dužničke krize? Možda deklarativno jer konkretan plan te dijelove nema.
Npr. te priče o štednji i racionalizaciji. Ma sve je to dobro, osim što se štednja vraća upravo suprotno od ulaganja. BDP pada, a kod ulaganja raste. Imate prilike vidjeti to u svakoj državi, a pogotovo u onoj koja ima vanjskotrgovinski deficit.
Sada je aktivna i priča o poticanju stranih investicija. To je opet priča za sebe. Samo ću reći da samo dva tipa stranih ulaganja imaju smisao: ulaganje koje povećava naš izvoz te ulaganje koje smanjuje uvoz. Bilo kakav odljev profita iz Hrvatske ustvari smanjuje naše devizne rezerve i vodi u problem sa tečajem. Početni dotok deviza od ulaganja se nakon početka iznošenja profita od posla pretvara u katastrofu.
Mnoge stranke deklarativno nisu za privatizaciju, ali u primjeru Grčke se vidi da vladanje dugom stvara rješenja iz noćnih mora. Evo baš neki dan je Zoran Milanović u Nu2 izjavio da će privatizirati energetski sektor da bi on postao profitabilniji. Pogledajte odlomak gore o profitabilnosti investicija. Čisti promašaj u ovom slučaju.
Ulaz u EU je još jedan od stavki svakog programa stranke koja ima viziju događanja samo 7 dana u naprijed. U stvari stranke pucaju na mjesta u EU parlamentu sa prihodima iz snova za sebe i nekolicinu ljudi po svakom zastupniku. Ljudi moji, pa to je čisto kupovanje političara. A oni uopće o ničem ne odlučuju, jer se za odluku treba složiti ogromna većina. A uz takve plaće, neće ni vidjeti da se nešto iza brda valja.
Dakle, ulaz u EU, naizgled privlačan je čista klopka i Anschlus u veliki Reich u kojem banke vladaju preko dugova. Svatko tko je pročitao statut ECB-a može vidjeti da je novi euro u pravilu kredit. A nije kredit jedino, ako zaradimo dolare (prodamo nešto van EU) pa ih promijenimo u eure.
I poanta svega što planove stranaka čini neostvarivim je izostanak ove dvije točke:
1. Izričito bezuvjetno protivljenje ulazu u EU (jer je unutar EU nemoguće autonomno sprovesti točku 2)
2. Mjere za prekidanje dužničkog ropstva novcu kao dugu.
Obje stavke su bitne i najvažnije za prekidanje daljnjeg povećanog zaduživanja RH da bi se spriječio bankrot države i vratilo prava radnika.
Da dobro ste čuli. Prava radnika, su ugrožena jer nema novca, jer postajemo sve više dužni. Školarine nisu više besplatne. Zdravstveno se sve više privatizira. Mirovine se mogu zaslužiti tek u dubokoj starosti i to mizerne. Itd. Nije to zbog toga što je to nemoguće, nego što se društvo iscrpljuje plaćanjem kamata na novac u opticaju koji je preko 80% kredit (dug). Više o ekonomskom ropstvu i posljedicama možete pročitati u članku "Ekonomsko ropstvo".
Koliko je važna odluka da se ukine dužničko ropstvo novcu kao dugu, najbolje pokazuje priča Larrya Hannigana iz 1971: "Hoću zemlju + 5%".