Ma kakvo sad opet sagledavanje stanja?
Ako do sad nismo sagledali, nikad više niti ne budemo. Dosta je više čekanja.
Da li sam vam u naprijed preko analize ponuđenih programa rekao da neće biti promjene na bolje? Da li je to teorija ili praksa? Kako sam to zaključio? Iz čiste teorije. Jer što nije u teoriji moguće, nije ni u praksi.
Ovak to liči na teoretiziranje bez rješenja, čitaj, tapkanje u mraku.
Nije tapkanje u mraku nego se vjeruje u teoretski nemoguće. Neće se vrabac u ruci pretvoriti u goluba u ruci jer je golub i dalje na grani, a vrapca smo pustili. Pokrenuo sam ovu temu uz vaše odobrenje da bi vam pokazao da se može lako predviđati što će biti u ekonomiji. Rekao sam vam što teorijski izračuni pokazuju. Čak sam napravio i
računsku tablicu kalkulacije tako da sami možete mijenjati makroekonosmke parametre i vidjeti što je teoretski moguće postići. U tim kalkulacijama nema državnih poticaja. A nema ih jer nisu nikakav faktor za održive financije države i stanovnika. To je samo sistem preraspodjele dohodka.
Što se tiče rješenja, o tome sam pisao mnogo puta i spominjem ga u članku o
izborima 2015. Kako tih stavki nema u programima stranaka, jasno je da nema moguće promjene. Naime, strankama nije bitan program nego osvajanje vlasti. Normalno je da tada najvažnije pridobiti glasove birača.
Sve sam više uvjeren da ovaj svijet vodi stihija, u katastrofu.
Zašto raja još uvijek pada na neostvariva obećanja? E to je problem koji možda nikad nećemo moći riješiti. O tome sam nešto više pisao u
Nerealnim očekivanjima.
Možda vam je jasno da mora postojati neko
temeljno znanje koje će koristiti birači da ne bi omanuli. Lako je zaključiti da se to znanje ne može naučiti u školi, nego van nje.
Ako uzmemo u obzir činjenice da je obrazovaje u ekonomskom pogledu omanulo, da birani predstavnici naroda također nemaju pojma tada možemo posumnjati da to nije slučajnost i da iza toga stoji nečija namjera. Točnije kome ide u prilog da stanje ostane kakvo je? Pretpostavljam da oni koji od toga sada imaju najveću korist neće raditi na tome da se korist rasporedi svima jednako. Oni bi radili protiv svog interesa. A kada rade za svoj interes kontra najboljeg interesa velike većine onda se radi o korupciji zajednice.
Pa sad vas pitam tko ima najveću korist u državi? Koje su to skupine ljudi? Da li oni rade u svom ili zajedničkom interesu? Koga oni financiraju i kako šire svoje ideje? Koliko godina mora proći da se logički poveže to što je logično za očekivati? Logično je da to vodi u katastrofu, ali samo za većinu. Manjina ima dobru korist. Dok nekome ne smrkne, drugome ne svane. Ako pripadate manjini kojoj je dobro, onda je društvo po vašoj mjeri. Ako ste u drugoj grupi, onda ne možete slušati slijepo savjete prve grupe, nego biti jako skeptični prema njima.
Pa naravno da onda nećete niti glasati za stranke i ljudi koji pripadaju malobrojnoj eliti koja u ovom sustav sasvim odlično živi. Svako poboljšanje stanja velike većine mora rušiti korist elite. Zar mislite da se ti ljudi probijaju u politici da bi napravili štetu interesu sebi i svojim "kolegama"? Zar nije logično da su oni u politici da bi održali ili pojačali korist koju već imaju? Kako možete vjerovati da će bogati raditi u korist siromašnih? Čast iznimkama, ali premalo ih je da bi mogli o tome pričati kao realnoj opciji.
Osobno smatram da se ljudi nisu mnogo izmjenili tokom stoljeća. Pa ako do sada nisu mogli naći dobro rješenje, neće ga naći ni sa većom tehnologijom. Jer tehnologija nije faktor za ostvarenje bolje države. Za to su resursi i ljudi. Džaba resursa, ako nemaš odgovarajuće ljude koji će vlastito znanje iskoristiti za boljitak velike većine.
A da bi ljude dotjerao u red prvo moraš prihvatiti činjenicu da je društvo
korumpirano te onda tražiti rješenje da se korupcija u društvu (zakonima) minimilizira. Politička korupcija je temelj društva nejednakosti i podjele. A desničarske stranke se zalažu za održanje nejednakosti. Prave
ljevice faktički nema. Socijademokracija po kriteriju korisnosti je čista desnica. Ona je tu kao lažna opozicija za desničare. I kad se tako gleda, rješenja nema jer su naizgled svi isti. A u biti nisu. Samo jedni glume ljevicu, a drugi su otvorena desnica. Čak i desnica glumi da je "socijalno osjetljivija". Mora da dobije glasove.
Ma mislim sve znate, ali se pravite ne vidite. Mislite da je sve to slučanost i da zbilja nema veze što se stranke u promidžbi zalažu za teoretski nemoguća rješanja. Mislite da vas ne bi lagali? A zašto ne bi? Kazne nema. I ona druga grupacija će napraviti vladu kontinuiteta pa će je opet pobijediti njena lažna oporba. To se vidi iz aviona. :mur:
-----------------------------------------------------
Zbilja sam se mnogo potrudio. Napisao gomilu tekstova, izračuna i pokazao da nema ni teoretske financijske održivosti sadašnjeg modela preko osnovnih makroekonomskih zakonitosti i štanga. I dalje se vjeruje u neodrživa obećanja. Pa tko je onda kriv? Sama raja. Narod ima vlast koju zaslužuje. Dok ne nauči i ne dobije volju da sazna pravo stanje, da zna tko radi kontra njega, zašto, na koji način i sa kojim ciljem, neće biti promjene na bolje.
