Nekako mi se čini da ste zagovornik planske ekonomije iz socijalističkih vremena, ili se varam?
Da li bi nam planska ekonomija mogla riješiti pošteno plaćen rad tj. poštenu cijenu za proizvod? U doba socijalizma je bilo više štrajkova nego danas u kapitalizmu. Stvar nije štimala. Ali zašto?
Jer ako svi ostvarimo 120eura prihoda na 100eura troška, tada mi dobijamo 20eura profita, ali tih 20eura povećava kupovnu moć za 20%. Ako proizvodnja ne raste 20% godišnje, mi ne možemo održati tu kupovnu moć novca. Njemu pada vrijednost jer nema robe. Međutim, jedan ekomista je rekao da povećanje proizvodnje za 5% traži 10% više novca. Jer kaže mora imati i proizvođač i kupac imati novac da bi se ostvario taj rast. Prema tome mi uvijek moramo imati previše novca u odnosu na ponudu robe. I zbog toga je privreda jako osjetljiva na besparicu, ali i sklona inflaciji čak i kada se ostvaruje rast.
Jedan od ključnih problema je ekspanzija kredita i transfer bogatstva u financijski sektor. USA npr ima puno veće profite u financijskom sektoru nego u realnom, a finacijski sektor redovito sjebe privredu. Alternativa tome je emisija novca nez duga za potrebe deficita državnog proračuna. To je MMT moderna monetara teorija. I o tome sam već pričao, ali MMT u sebi nosi rješenje za banke koje bankama neće oduzeti mgućnost ekspanzije novca. MMT tako implementiran bi propao u roku keks.
Slijedeća stvar u emisiji novca bez duga je problem pogađanja potrebne emisije i način regulacije. Kako sam napisao, novca uvijek treba biti previše i to teži ka inflaciji.
Na kraju, ako država ne mora prodavati imovinu i privatizirati, mogla bi početi kupovati imovinu i preuzimati je od propalih poduzeća. I tada bi se dogodilo da bi malo po malo država preuzela skoro sva poduzeća. I to se ne sviđa onima koji žele biti novi posjednici. Tako da MMT nema šanse.
----------------------
Što bi bilo kad bi bilo?
Možemo zamisliti da svi imamo zajednički račun u jednoj banci. Ne bi mogli ostati bez novca jer sve što potrošimo doma ide natrag na isti račun. Super zar ne? Ipak kako je jedan prodavač magle, profesor i pilot rekao novac služi i za ograničenje potrošnje jer su resursi ograničeni. Znači ovo ne bi bilo dobro. Morala bi se uvesti kvota ovisno o tome koliko smo proizveli. A roba ima raznih. Mnoge su i i iz uvoza. Ne ne radi se o planiranju, nego se radi o stvarnom normalnom životu.
Jer svatko u svojoj obitelji planira koliko će uraditi proizvodnju i što će nabaviti izvana. Čudno, ako smo protiv planske privrede? Protivljenje planiranju je u biti protivljenje boljem životu. Jer sadašnji život na kredit ne vodi sretnom kraju.
Ne nisam zagovornik da netko odozgo odlučuje koliko se treba nečega proizvesti. Ali sadašnja alternativa gdje korporacije planiraju, a mi kao država "ne smijemo" je smiješna. A doma sve planiramo. Bogati uvijek planiraju, a nama prodaju priču da naša planska privreda nije dobra te da je samo korporacijska planiranja dobra.
Kad govorimo o lošem planiranju imamo primjer i EU. Recimo ovaj prelaz na električna vozila je promašaj kao i energija iz vjetro elektrana koje se ne mogu reciklirati, a ima ih ko u priči. To nije planiranje, to je plansko pogodovanje krupnom kapitalu da nam izbije dodatne novce radi svoje dobiti. To se zove zelena mafija. Nuklearke su još uvijek mogle raditi.
Recimo imamo jamo malo površina pod navodnjavanjem. Eto primjera kako neplaniranje ne daje dobre rezultate. Zatim imamo neplaniranje u recikliranju otpada. Zašto se forsira ambalaža koja stvara hrpe smeća? Zašto se grade zgrade koje ni u ludilu neće izdržati kao neke sadašnje stare zgrade?
Nije problem u planiranju kao takvom. Problem je u planiranju koje bi sve zadovoljilo. Pa i kad korporacije planiraju, zadovoljstvo je uglavnom samo kod dioničara i uprave. Puno je lakše planirati da ide u korist manjine od obuhvaćenih ljudi. Zar ne? To je planiranje O.K. Planiranje za veliku većinu se ne smije ni pomisliti jer to bi što ... ugrozilo interese ovih koji do sada super profitiraju. O tome se uvijek radi. A mi kakvi jesmo mislim da ćemo sami uvijek bolje planirati nego da udružimo znanje i snage?
A nije lako udružiti snage jer koliko vidite s novcem na privatnim računima nikako na zelenu granu za sve. I oni koji non stop padnu u siromaštvo ne oporave se 100% pa nam broj siromašni samo raste.
Naravno da nemam rješenje. Jer ako gledate da radnik želi uštedjeti barem 7%, poslodavac 10%, banka 10% prometa onda to ne može pratiti niti jedna privreda ni u ludilu. Svi mi želimo uštedjeti puno više nego što možemo proizvesti. Pa i poljoprivrednicima je jasno da ne može polje svake godine roditi 20% više nego predhodne. Ali dakako da bi htjeli svake godine zaraditi 20% više.
Uopće se ne priča o strategiji, ciljevima, načinima realizacije, podjeli poslova i dohodka. Međutim, velike korporacije to ne zaboravljaju. Samo tako mogu opstati dok se na nivou države pušta sve da propadne bez planiranja. I svatko tko misli da je to odlična klima za sveopći uspjeh poduzetnika, mislim da će se iznenaditi jer u tržišnoj privredi pobjeđuju jači, a mnogi propadaju.
Odgovarn si ako planiraš, ali ne na nivou države??? Tada si neodgovoran? Mnogo što tu ne štima. Zaostali smo. Tehnologija napreduje, a mi smo još u kamenom dobu. Da ne zboravite, Japan je nakon WW2 imao plansku kapitalističku privredu. Sve do 80' godina kada su im nametnuli zapadnu ekonomsku misao. I od tada Japan prestaje da bude najprosperitetnija država na svijetu. Ali ipak su to japanci, a ne balkanci. Ista organizaija kod nas sigurno ne bi uspjela.
