Nije vic, ali se može pročitati
      
  Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
        Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes
        U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.
        Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.     
        Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.        
        Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i
        NITKO 
        nije umro zbog toga       
        Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli
        zato što smo smo se  
        STALNO IGRALI VANI        
        Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.          
        Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.      
       
        I nikad nije bilo problema...        
       Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske  od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
        Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
        naučili smo kako riješiti problem   
    
        Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
        Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.        
        Nama nisu prodavali drogu ispred škole..
        Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
        nikakve video igrice,
        nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
        nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......
        MI SMO IMALI PRIJATELJE
        I MI SMO IŠLI VAN
        DRUŽITI SE S NJIMA !
        Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
        naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga
        Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili  utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali  hrpe crtanih romana  i sve smo to preživjeli bez posljedica!
        Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
        Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
        U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
        Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva
        Naše generacije su dale najbolje izumitelje
        i znanstvenike do danas.
        Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
        I naučili smo živjeti s tim !
        I ti pripadaš toj generaciji?
        ČESTITAM!