Zima je, i to prava kakva bi trebala biti i tek sad ja dišem kak treba.
Nadam se da bu minus i preko dana držal i da potraje čim duže.
A peč pod koju se idem sad ugrijati nakon šetnje.
Rekla moja baba, sinko, ko se dima ne nadimi taj se vatre ne ugrije...
Svjestan sam da rastepljemo energiju kroz dimnjak, kroz prozore, kroz zidove.
Moja baba je imala na hiži male prozorčiće, blatom omazane zidove, samo jednu peč u kuhinji, zidanu, gde smo se svi ujutro stisnuli dok se doručak spremal, spavalo se na zimi i bili su ljudi zdravi dok je taj isti dim izlazil iz svakog dimnjaka....
U ovakva hladna jutra nekaj prekrasno za vidjeti.