Živjeti od poljoprivrede

[iwanho]

A takav primjer imam i sama u obitelji - ja sam od stare garde, pa kada jabuka ima onu mali gnjiloću, ko pet lipa - ja to odrežem i ostalo iskoristim. Moja kćer ne - ona to sa gnušanjem gleda, i sve takvo fino primi sa dva prsta da nedajbože ne zmaže prstiče, i u smeće.
A nije bila tako odgajana. I onda ne znam šta bih rekla i mislila - il sam ja rođena škrtica ili se nešto gadno poremetilo u poštovanju prema vrijednosti svoga rada. Ili si to proizveo, pa ti je šteta, ili si kupio i platio, pa bi opet trebala biti šteta samo tako cijelo baciti. Ne znam....

Škrtica kak i ja. giggle):

 

[savoris]

Nemojte mi zamjeriti zbog pisma jer ovdje je poenta onoga o čemu sam pričao par postova prije
Tekst

Kupujmo domaće...Pomozimo jedni drugima da preživimo...Nismo ni svjesni,koliko možemo,ako smo složni i milosrdni...! ! !

 

[gogo]

Kao što kaže kolega Steyr,upravo takve bakice su najsumnjivije,ili uzimaju robu na veliko,ili ju čak izvlače iz kontejnera... Svega ima,pa nisu baš ni naši seljaci sveci,prodaje se sve i svašta,vara se na vagi,ima i takvih koji se ne smiju dva puta pojaviti na tržnici. Pisalo se tu kako su glupi ljudi koji kupuju jeftino po dućanima pa bace pola robe. A dogodi se da kupi i skuplje na tržnici,i baci sve. Zato još uvijek nema povjerenja u domaće,jer vrlo malo domaćeg i ima. Pogotovo ovi što se pojavljuju na TV-u,ti su mi najjači,sve većinom prekupci i muljatori,samo što su najglasniji,i imaju dobru promociju.

 

[johabica]

Kada kupujem na placu voće i povrće i želim kupiti baš ono što je domaće, veoma ću lako naći to što hoću. Ipak se većinom takva roba lako prepoznaje - kao na primjer ovaj bijeli luk kojeg baka drži u rukama - ima stabljike, pa kada ima jabuka svih veličina na tezgi, od onih pikulica malih do velikih crvljivih, pa kada ima mrkve sve kvrgave i one male ko mali prst do one od pol kile komad, iskrivljene, pa kad ima paradajza od onog veličine lješnjaka do komada od sedamdeset deka - tako ga pomiješanog i ja prodajem - ma znaš šta - zapravo kada pričamo o tim bakicama - meni uopće i nije važno šta ću od njih kupiti - jel nešto što su one proizvele ili su kupile, pokupile ili kako već do toga došle. U pravilu, one nemaju štand sa dvadeset vrsta povrća, imaju neke hrpice ispred sebe i to nastoje prodati. I već sama činjenica što je bakica od osamdeset godina došla nešto prodati govori sama za sebe - da joj nije nužda to raditi, bila bi negdje u svom dvorištu, stanu, sjedila, odmarala, ne bi pet - šest sati stajala iza štanda.I ja od bakice kupim, pitam pošto, ne cijenkam se nikada, ne tražim nikada nešto preko vage, ostavim kunu koju treba uzvratiti.Svi ćemo mi jednog dana biti bakice, i tko zna kakva će nas nužda na nešto natjerati, a ko što veli @savoris - budimo milosrdni. A ja kažem - bolje i biti sto puta prevaren - iako je u ovakvom slučaju i to prevaren diskutabilno zbog onih razloga koje sam navela - nego jednom jednoj baki u potrebi uskratiti mogućnost da preživi dan.
Ma može se na svaki problem gledati sa više strana, i treba znati i moći ocijeniti kada ćeš svojom voljom od sebe napraviti bedaka. I ne žaliti zbog toga.

 

[temptation]

Ja znam jednu bakicu koja vozi novog VW Craftera i uvijek će ti prodati kvrgavi i sitni paradajz,jer ga dobije za bagatelu,budući da takva (hidroponski uzgojena) roba ne može proći u šoping centrima...

 

[johabica]

Ma sve ok, znam ih i ja. Ali ima ih brdo onih koje nisu takve bakice, i zbog takvih koje nisu ja ću si uvijek dozvoliti da me poneka sa bemvejcem pređe.
pa znam, kada smo prodavali na Žitnjaku, znaš i sam da nisam naivna, znaš da smo sortirali paradajze u tri klase i da je i druga i treća išla za bagatelu,a onaj tko ju je kupio je prodaje ko i prvu. Evo, ja na klupi imam nesortirano i sve prodam po istoj cijeni - dam ljudima da biraju, i ode......nema veće i manje cijene.Ali poanta je u tome da se trebamo okretati tržnici na malo, gradskoj, sajmovima, težiti da kupimo barem većinu proizvedenoga u Hrvatskoj.
Mene fasciniraju ljudi koji me pitaju za ovog albanca koji prodaje iza mene - pa kaj, on nije proizvođač? - a niti govori naš jezik kak treba, osjeća mu se naglasak i teški izgovor, prodaje limun, banane, grejp, zimi grožđe, jagode.... - ono što zdravopametski i logički svaki normalan čovijek može vidjeti i zaključiti da to ne može biti njegov proizvod - i ništa to njima ne znači, a kao, oni bi kupili domaće od domaćeg čovjeka. Bi brus. Sa riječima bi.
Sjećam se kada sam došla na plac prošle godine, svi su bili nagorušeni i gledali me podozrivo, smještali mi prljave igrice - a gledam ja malo onako, oko sebe, i vidim - svi, ali baš svi kupuju robu kada nešto ide, a njima svoga usfali. Ili to uopće nemaju svoga. I ne velim ja ništa, ne zamjeram, jer klupa se platiti mora, prodao ti na dan za sto kuna ili dvijetisuće i sto, i vidim da im robu dopeljaju naši, međimurski ljudi, i mislim - ma neka.....barem je to naše, sa naših polja, i to je bolje nego da dođe onaj koji baš sve kupi i još k tome uvozno.
bitno je da kreće nabolje.

 

[Steyr 01]

Nisu problem "bakice" koje prodaju za sebe, ponekad dođu na tržnicu, da zarade koju kunu, pa ako i što prekupe..ok.. Već su problem bakice, koje su svaki dan na tržnici, njima robu nabave djeca i unuci.. Ok, imaju nešto svog,krumpir, luk, ciklu.. al ne i mrkvu i peršin s 20 cm lišća, i salatu 1. kase. To ona ne može proizvesti sad na sjeveru Hrvatske! I ako ih pitaš zašto to rade, odgovore: Mene mušterije traže raznoliko povrće, inače odu dalje, a ja im moram sve ponutiti!! Pa tko je tu lud?? Valjda mi koji prodajemo svoje plačamo doprinose i ulažemo u proizvodnju.. i šutimo na sve to.. Ne brinite, zarade one za par dana prosječnu Hrvatsku plaču!

 

[Gustavo]

I jel se može živjeti od poljoprivrede da se vratimo na temu, aktualna mi je mjera 6.3 i ne znam za što da se opredjelim, plastenici ne dolaze u obzir jer bi mi pojeli svih 15.000 eura, a treba mi mehanizacija za jedno 3-4.000 eura, revitalizacija postojećeg voćnjaka jabuka s 200 novih sadnica i ograđivanje, sadnja lješnjaka na pola hektara, kupnja jednog hektara zemlje za ratarstvo, još mi na pameti 100 kokoši na otvorenom i 20 košnica pčela, ovo zadnje je upitno jer se bojim uboda pčela, čini mi se da neće biti ni dosta 15.000 ojra

 

[johabica]

Ma može, kaj pitaš uopće - vidi mene - imam deset kila viška a ništ drugo ne radim osim poljoprivrede. Da se ne može bila bih vitka ko manekenka.giggle):

Počni i uči u hodu - bez prevelikih očekivanja, nerealnih računica i ludih ulaganja. i kredita.
O mjerama ti ja ništ ne znam - sva sam odradila što sam radila bez mjera i ostalih sranja - kačila bih se ja za mjere da nije bilo potrebno uzimati kredite da se dobi nešto, da se moglo za gotovinu nešto napraviti pa dobiti neki povrat. Ovako, kolko dobiš, tolko gubiš, tak sam si ja to preračunala, za ono nešt malo razlike kolko si na dobitku ne vrijedi gubiti živce - tak sam si ja mislila pa im pokazala guzu i ignorirala ih.
Sada je to vjerojatno nešto izdašnije, i vjerojatno se isplati, ali meni više ništa ne treba, pa mi se živo fučka.

I da opet reknem - može se živjeti od poljoprivrede, je, je, samo nemoj željeti biti megaloman, i počni.

 

[Gustavo]

Nisam nikad bio megaloman samo tražim što bi se moglo radit da se zaradi za život da ne moram u bijeli svijet ili na socijalu, dakle krumpir na pola hektara ili što?

 

[iwanho]

Mislim da krumpir nije tak dohodovan da bi pol hektara moglo biti dosta. Ja doduše radim samo za svoje potrebe, ali kad bi se odlučival raditi komercijalno, razmišljal bi o nekoliko kultura za koje mogu koristiti istu mehanizaciju. Nije tak isplativo kak jedna, ali čini mi se sigurnije. Nikad ne moreš znati kaj se bu dogodilo s tom jednom (slabi urod, loša cijena ili ne daj Bože oboje).

 

[Gustavo]

Da, ali koje kulture da ih nemaju kinezi?

 

[radul]

Danas čitam u Jutarnjem listu:"Raskrinkan lanac šverca s lažnim bakicama na štandovima" :icon_scratch:
Keru majku kapitalističko,liberalno, proračunatu...pa više ni babe nisu što su nekad bile angel):

 

[itp]

Moj susjed sadi godišnje po pola jutra krumpira i sve proda doma. Stavi tablu pred kuću i sve ode.

 

[iwanho]

A može li od dobiti živjeti pol godine?

 

[Hele]

Pola godine se može živjeti samo od pola jutra žiže.

 

[iwanho]

itp je napisal da susjed lagano proda krumpir proizveden na pola jutra, a Gustavo je imal ideju da živi od pola hektara krumpira. Ja sam samo povezal ta dva posta. Logički zaključak je, ako itp-ov susjed može živjeti od svojeg krumpira pola godine (ja smatram da ne može), onda bu i Gustavo možda mogel živjeti od proizvodnje krumpira na pola hektara.

Kaj je žiža?

 

[NEWHOLLAND]

Danas čitam u Jutarnjem listu:"Raskrinkan lanac šverca s lažnim bakicama na štandovima" :icon_scratch:
Keru majku kapitalističko,liberalno, proračunatu...pa više ni babe nisu što su nekad bile angel):

Na cijim kioscima se prodaje Jutarnji?

 

[mcmarko0204]

Kaj je žiža?

Marihuana.

 

[Gustavo]

itp je napisal da susjed lagano proda krumpir proizveden na pola jutra, a Gustavo je imal ideju da živi od pola hektara krumpira. Ja sam samo povezal ta dva posta. Logički zaključak je, ako itp-ov susjed može živjeti od svojeg krumpira pola godine (ja smatram da ne može), onda bu i Gustavo možda mogel živjeti od proizvodnje krumpira na pola hektara.

Kaj je žiža?

Nisam mislio od toga živjeti nego to ubaciti u poslovni plan, dajte neke ideje što se lako proda i ne treba puno radne snage tj može se brati nekim strojem, mislio sam krumpir pa zelje, kod mene nitko ne drži zelje tj kupus