Živjeti od poljoprivrede

[johabica]

Ovo zadnje što si napisao, točno to i ja pričam. Jednostavno propisi su bolesni i ubijaju te šta god pokušaš

Ali ja sam ipak optimističan i uvijek ću radije pokušat nešto pa makar i ne uspijem nego samo maštat i smišljat razloge zašto nebi uspjelo

Zato Vama koji imate ideje @Gustavo i ostali koji želite u nešto uložiti, poručujem samo naprijed i borite se
Naravno treba krenuti malim koracima i biti uporan i tražiti pomoć na svim mogućim mjestima, ko traži, nalazi!
Uvijek se može otići u Njemačku, ali znamo svi da će nas i Njemci i svi ostali držati samo dotle dok zarađujemo VIŠE nego nas plaćaju

E baš to,citirano.
Moj muž i ja smo počeli sa pol hektara zemlje i njegovim zaposlenjem.Ja sam radila zemljicu.pa smo slijedeće godine kupili još pol jutra, pa slijedeće uzeli nešto u najam.... i tako,polako.Za sedam godina smo skupili tolko kaj je on ostavio posao,kupili onaj negdašnji stari tamić,došli do deset jutara svoje zemlje i nešto u najmu....Sada imamo jedanaest hektara,raditi je više niti možemo niti mo
ramo, skupilo se za trideset sedam godina solidno gazdinstvo - nikada kredit, nikada gladni,ajd,bila je oskudica kada se nešto kupovalo,ili gradila kuća, pa potrošiš zadnju kunu - onda bili dinari - a druge nema dok nešto ne prodaš....ali bio je to jedan solidan posao,nestresni život - sa svim popratnim sadržajima - vremena bilo i za odmor i za zabavu, ajd - ne u sezoni posla,ali moglo se to zadovoljavajuće posložiti.
Samo polako, bez prevelikih očekivanjja i prevelikih želja.I bude dobro.
I sa racionalnim ponašanjem.Možeš zaraditi tristo tisuća kuna u godini i na kraju godine ne imati za šta jedne cipele kupiti.
A možeš zaraditi sto tisuća, i uštedjeti pedeset.

Moja kćer ode u dućan
i kupi jabuke po dvanaest kuna.
Ja odem ili na sajam,ili kod proizvođača kući i kupim po pet prvu klasu. A za savijaču po tri drugu......

 

[Gustavo]

A koji posao je u igri, povrće?

 

[itp]

@johabica, problem i je u tvojoj kćeri. Pretpostavit ćemo da smo istih godina, mislim ona i ja, jel. I većina ih tako razmišlja, nije to više ni stvar kućnog odgoja, jednostavno ljudi nemaju više tu naviku. Ne zna dali je itko pogledao išta od onih BBC-evih dokumentaraca, ali to je ono što nas čeka, samo što smo glupi pa ne znamo učiti tuđih grešaka. Njima je poljoprivreda otišla u tri p.m. zbog pogodovanja multinacionalnim kompanijama i trgovačkim lancima, ali i zbog nesloge samih proizvođača koji su rađe radili s njima nego da se sami potrude oko tržišta. Na kraju su im postali robovi i malo po malo im prodavaili zemlju i odlazili u gradove. Samo što su oni taj proces počeli sanirati 80-ih, a mi tek srljamo u to.
Valjda treba čekati da se sve uruši, pa da krenemo ispočetka. Samo što mi nemamo industriju i posao u gradu koji bi čekao te ljude kad odustanu od zemlje.

 

[Gustavo]

I kamo ćemo onda nego u Njemačku, odoh učit švapski, Kanada i Australija su mi predaleko.

 

[johabica]

Ma primi se ti povrća polako - ja sam počela sa krumpirom davne sedamdeset i sedme prošloga stoljeća - imala sam nepunih šestnaest godina.Pet puta smo radili zaokrete u proizvodnji,snalazili se svakako,ali može se.
Moj sin ne radi poljoprivredu - i on seli u Englesku sa obitelji na jesen. Mislim da mu tamo neće biti ništa bolje. Da je naučen živjeti ko što je moja generacija bila - znali su se prioriteti - poplačaš račune,ciljana štednja se odvajala, a sa ostatkom si proživilo ili ko car do kraja mjeseca, ili dvadeset i osmog nisi imao za pol kile kruha - bilo bi mu dobro i ovdje.
A danas bi svi modne marke, svi bi auto od dvijesto tisuća kuna.....nije da nismo i mi trošili - prvih desetak godina se izlazilo svake subote i nedjelje na večer,ali se znala posložiti financijska konstrukcija.Ne trošiš ono što nemaš, što još nisi zaradio.Kako mi je dobro ostao u sjećanju događaj od pred dvadesetak godina - kada su počele stizati u opticaj kartice - bila sam u dućanu u Zagrebu,kupila sam neki kaput,i pitala me trgovka kako ću platiti - gotovinom,rekla sam.I danas se sjećam onog podsmiješljivog pogleda svih nji tri koje su bile - gledale me ko zaostalu seljaču, jer svi su već uvelike imali po nekoliko kartica - a ja nijednu. Nemam je niti dan danas, a niti ću je ikada imati. Zbrojim što imam i tolko potrošim. Nema minusa, nerma trošenja nezarađenoga. Nema uzimanja kredita da se prebiju krediti.
I tako.....može se živjeti od poljoprivrede, ovdje - ako imaš volje i ne slušaš ****** koji pričaju o megalomaniji. Ako ono što proizvedeš sam prodaš, bez posrednika.
Možeš i ako moraš imati posrednika.Samo onda moraš imati puno veću proizvodnju.
Zapravo - što znaći živjeti - ili preživjeti?
Uspije li se zadovoljiti svoje potrebe zarađenim novcima - dobro je.
Samo,netko ima potrebu imati kristalnu čašu ,a netko je presretan sa običnom staklenom, A voda ima isti okus popita i iz jedne i iz druge - i isto će ugasiti žeđ.

 

[Gustavo]

Meni se čini da su ipak ranije bila bolja vremena za prodat nešto doma, danas je to sve teže, evo krumpir u Lidlu 1,5 kuna kilogram, kupio 30 kila jer moj bio pod vodom prošle godine.

 

[Hele]

Samo kakav, kupis jednu vreću, baciš. Kupiš drugu vreću i baciš pola sretan ko tranzistor šta si kupio po 1,5kn/kg.

 

[samko]

Ako ti ne znas razliku izmedukvalitete i kvantitete gustavo, kako ocekujes od drugih da kupe ?

Pola ljudi bi u hr pojeli gov... samo nek je najjeftinije a nisu takvi slabog imovinskog stanja. I nebi skontali razliku jer im nije bitno, zato ima vise musterija iz stare garde.

 

[Gustavo]

Nije loš krumpir, proizveden u HR i po 1,5 kuna na akciji kilogram u Lidl-u, ne bi ja kupovao da mi nije propao prošle godine.

 

[ličan]

Johabice čitam Vaše postove i mogu reći;svaka čast.Vaša preporuke i način rada su jedini recept za uspjeh.Planirati jer si bez planiranja propao,trošiti samo ono što si zaradio,ne se zaduživati ako baš nije po život nužno,uvijek izbaciti poslovanje s našom državom iz poslovne jednadžbe i eto recepta za ugodan život i uspjeh u bilo čemu a ne samo u poljoprivredi.

 

[temptation]

Pola ljudi bi u hr pojeli gov... samo nek je najjeftinije a nisu takvi slabog imovinskog stanja. I nebi skontali razliku jer im nije bitno, zato ima vise musterija iz stare garde.

I onda te novce kaj su ušparali na hrani ostave doktorima,naravno ako ih posjete na vrijeme...

 

[Gustavo]

Osobno se trudim da što više vlastite hrane imamo međutim dogodi se godina kao prošla da ti kiša potopi krumpir, da na vrtu ne ostane nijedan paradajz itd. pa se nešto i kupi. Ovaj krumpir iz Lidl-a je HR proizvod pa ne znam u čemu je problem.

 

[Ivan KC]

Kako kaze Johabica, vazno je ono tko je sa koliko zadovoljan, tako netko moze zivjeti sa 10 hektara, a nekome nije dosta ni 100..

A ja sad odo pogledati Crno-bijeli svijet, po pricanjima starijih to su bila neka bolja vremena..

 

[nimrennermin]

Johabica kad bi sada imala 16 godina bil ponovo krenula istm stazama.
Ašto se tiče prodaje robe par stvari na to utiču:
-kvalitet,kvantitet,naročito higijenska ispravnost,tačnost i poštenje i tad ti pravu mušteriju koja to sve traži nemožeš izgubiti, a jednom ga zajebi sebe si zajebo-

 

[johabica]

Ma naravno da bih. Poljoprivreda je moj izbor, na teško razočaranje moga oca koji me vidio jednoga dana na svome radnom mjestu u matičnom uredu. Barem.
Poljoprivreda je izazov.Zadovoljstvo usponima i padovima - tu imaš prilike izraziti svu svoju kreativnost,sposobnost kalkulacije, planiranja i ekonomije. Tu si i gospodar i šef i radnik. Naučiš se biti manji od makovog zrna, a osjećaš se kao kralj. Naučiš cijeniti i poštovati sebe, a to je osnovni preduvjet da možeš i znaš cijeniti druge.
Onaj krumpir iz Lidla, po kunu i pol, naš hrvatski - nije problem što je kupljen u Lidlu po kunu i pol. Problem je što ga je Lidl platio šezdeset lipa,a prodaje ga po kunu i pol. Ako se uračuna pdv, još im uvijek ostane više čiste zarade nego proizvođaču,kome tih šezdeset lipa nije čisti dobitak nego si mora odbiti troškove proizvodnje i repromaterijala.Tu je problem. Da je @gustavo otišao na selo i kupio taj krumpir od proizvođača po kunu i pol,bio bi napravio dobro djelo i pomogao domaćem seljaku.Ali ima više razloga zašto nije.....I ja kupim u robnim centrima dosta toga.A želim da ljudi na placu kupe od mene.Moramo sami mijenjati svoj mentalitet. Sami utjecati na svoje postupke. Sami se osviještavati.Nitko drugi to neće napraviti za nas.

 

[Gustavo]

Na selu živim al nema nitko krumpira za prodat, na tržnicu moram u grad i sumnjam da je krumpir po kunu i pol.

 

[johabica]

Nisam ja tebe kritizirala, i mene bi se isto tako moglo. Izgubili smo naviku posjećivanja tjednih sajmova, zato su u mnogim gradovima i propali,a tamo se može nabaviti po povoljnijim cijenama sve što treba za kuhanje direktno od proizvođača.I na gradsku tržnicu malo kada ciljano idemo kada smo u gradu.Jedino ako smo u blizini poslom ,pa se usput svrati. A koje su čari kupovanja na tržnici - staneš, gledaš, popričaš sa ljudima, popričaš sa prodavačem - meni ljudi kada prodajem svašta napričaju, koliko se toga naslušam, od životnih problema do najbanalnijih stvari, ali uvijek se rastanemo sa toplim pozdravom i smiješkom na licu - a smijeha uvijek za popuniti sve praznine u duši. Joj,najviše volim kada mi dođe jedan mrgud - taj se nije još ama baš nijednom nasmijao, A ja ga redovito pitam - hoćemo li danas? A on veli uvijek krajnje ozbiljno i namrgođeno - ne. Ja nemam razloga za smijati se. Ali baš svaki puta, a dolazi bar jednom - dva puta tjednvo sam morala reći jer sam se zarekla da neću prije prestati prodavati na tržnici dok ne vidim smiješak na njegovom licu.
Inače sam primjetila da se ljudi vraćaju sajmovima i tržnicama, počelo se sve više cijeniti domaće, sviježe. Mi koji proizvodimo moramo i sami educirati potrošače,na silu ako treba - pričati kupcu o svome proizvodu,objašnjavati zašto je naša jagoda npr. drugi treći dan trula ako se ne pojede, a španjolska može stajati dva tjedna - na žalost,puno ljudi ne razmišlja o tome, a kada čuju činjenice razgorače oči i ostanu šokirani. I postanu vjerni posjetitelji gradske tržnice.

 

[savoris]

Da smo i mi samo velikim dijelom krivi - jesmo
Kod nas par sela dalje ima mljekara koja pravi odličan jogurt (za razliku od ovih blijedih koji prave velike kuće)
Problem je što niti u jednom trgovačkom centru taj jogurt ne stoji na policama , drugi problem je što većina malih trgovina takoće nema a ta mljekara kakos sam čuo ima korektan odnos sa seljakom
Eto samo jedan primjer , mogu nabrajati do besvijesti

Moja kuća sve , ono što nemožem da proizvedem pokušavam nabaviti od komšije ili rodbine , uglavnom je to kompezacija da izbalansiramo nedostatke
Svodi se na to , ja tebi krompir a ti meni papriku i obojica jedemo domaće i provjereno

 

[itp]

Je, ali ne možeš kompenzacijom gorivo kupit, platit struju... To je problem.
Kod nas ni nema više malih trgovina, u čitavom gradu ih je ostalo možda 4-5, sve ostalo Lidl, Kaufland, Konzum, Billa, Plodine... I ljudi kupuju, ljudi sa sela tamo kupuju hranu, to mi nikada nije bilo jasno. Gledam ih na blagajni i točno znam tko će što kupiti. I rijetko tko da kupuje proizvode domaće industrije, a ne nešto drugo. Uglavnom su to robne marke i slične gluposti. I uvijek su puna kolica. Djeci kupuju smeće, čips, bombone svemirskih boja... I naravno, sebi cigarete i kavu. Nemam ništa protiv toga, ali hebem mu mater, pa možeš se barem potruditi pa djeci ispeći neki kolač umjesto da im to smeće kupuješ. A o mlijeko da se i ne priča, samo da je što veći i što jeftiniji paket, da se ne mora kupovat svaki dan.

 

[Gustavo]

http://www.hrt.hr/enz/otvoreno/

Možda bude nešto od ovog što Vedriš priča od 20 minute, mogu ja proizvesti hektar malina al kome ih prodati i tu treba uskočiti država kaže on.