Bla bla svaštara

[ARNO]

Hvala

 

[asestic]

Hvala

Ove vizitke su ti fora .


P.S. Rajčica ti je queen.
POZDRAV!

 

[ARNO]

Ove vizitke su ti fora .


P.S. Rajčica ti je queen.
POZDRAV!

Malo šale nadam se da se neko neće naljutiti ,,


Uploaded with ImageShack.us

 

[dane001]

Nastavak rasprave sa teme o rajčici,zato imamo bla bla.
ma naravno da je Agrofructus ok,ne u smislu da je odličan i sve pohvale,nego nema drugog izbora pa hajde. ali realno neće ni oni otkupljivati svašta kao što su nekadašnje zadruge radile,treba poštivati određena pravila,kalo,kalibracija,prezrelost..........e sad,oni malo i pretjeruju s time,a mogli bi malo objasniti ljudima pravila a ne da uzmu robu i onda nakon par dana jave kaliralo ti ovo ili ono,pa tebi je kaliralo,ne meni. ja sam im donesao breskvu na uzorak i on kaže,ja ću ti reći kad da bereš i kakva mi zrelost treba,za takve češ dobiti 6kn,za sve ostale koje su manje češ dobiti 4kn,rok plaćanja do 60 dana,možeš nam dovesti i mi ti javimo koliko je koje bilo ili sam možeš dovesti u Miholjac i gledati kalibraciju i sve vidiš ako nevjeruješ,dobiješ ambalažu u koju bereš i to je to. meni se to svidjelo i tako je i bilo,znači ok,ali bilo je i drugih situacija gdje baš nije bilo sve tako kako je dogovoreno. kaže Kontam šta bi da nema njih,pa bio bi zato netko drugi i opet dobro.

 

[Kontam]

A kad će doći taj netko drugi? Ljudi su već oho ho vremena u tom poslu. Eto niti jedna braniteljska zadruga nije ništa slično napravila a ima novaca na raspolaganju. Vjerujem da i Plodine, Boso i ostali jači trgovački lanci imaju što i Fructus ali eto ovaj je najpoznatiji i najdostupniji.

 

[outlanderzg]

A kad će doći taj netko drugi? Ljudi su već oho ho vremena u tom poslu. Eto niti jedna braniteljska zadruga nije ništa slično napravila a ima novaca na raspolaganju. Vjerujem da i Plodine, Boso i ostali jači trgovački lanci imaju što i Fructus ali eto ovaj je najpoznatiji i najdostupniji.

Sadašnji otkupni centar Agrofructusa u Lozanu je prvotno bio zadruga s 20-ak članova, Plodovi Ravnice ako ste čuli za njih. Iz početka je sve krenulo odlično, digli su kredit, kupili zemljište, imali radne akcije kad god su mogli, uložili puno truda i ljubavi da bi jedno zapušteno imanje uredili u pristojni otkupni centar (gotovo je u istom stanju i danas), dobili preko milijun kuna donacije mislim od nizozemske vlade ) te izgradili suvremenu hladnjaču.... Godinu ili dvije sve je bilo idilično dok nisu počele zakulisne igre prvenstveno Konzuma tj. Agrofructusa i još jednog većeg zadrugara. Uglavnom iznenada su postali premali, Konzum više nije želio otkupljivati robu od njih, kasnio je s isplatom daleko više od dozvoljenog, uglavnom zadruga više nije mogla opstati. Tada dolazi Matijević i na stol im stavlja ponudu da će im isplatiti dotad uloženo u zadrugu (samo rate kredita, ne uključujući njihove radne sate, niti doniranu hladnjaču). Zadrugari stjerani pred zid morali su birati između prodaje zadruge ili zadruge koja neće imati kamo prodati svoje proizvode. Naravno prodali su svoju zadrugu i sad su krave muzare, ucjenjuje ih se konstantno, i više ne dolaze u zadrugu kao gazde nego kao bogci. Meni je to za plakati.

 

[Kontam]

Tužno, vjerovatno i istinito. No ne treba čekati da kupci dođu po robu, možda je ta zadruga trebala tražiti druge kupce a unutarnje probleme ostaviti za zimu :-(

 

[outlanderzg]

No ne treba čekati da kupci dođu po robu, možda je ta zadruga trebala tražiti druge kupce a unutarnje probleme ostaviti za zimu :-(

Apsolutno točno. Sad je nažalost kasno.

 

[cabage]

Problem je u tome što je agrofructus kupac 90% svježeg voća i povrća. Čisto si mogu zamisliti scenarij: okupe se proizvođaći, osnuje se zadruga, krene se raditi i onda odjednom nema se kud s robom, osim agrofructusu. Oni naravno imaju politiku, kao i svako ozbiljno poduzeće, pametni će zaključiti kakvu, a ostali tak i tak ne sade povrće.
Ta nekadašnja zadruga, Plodovi ravnice, znam skoro sve te zadrugare. Ljudi su imali oko 2 tisuće tona robe godišnje. Naravno da su bili zanimljivi agrokoru.
Kad bi se uspjelo okupiti više proizvođaća i napraviti neki otkupni centar, tržište bi trebalo biti osigurano, da se ne ovisi o agrokoru. I mi proizvođaći smo dosta neozbiljni. Kako je netko rekao, svi bi mi sadili svašta, pa će nešto upaliti. Moramo se specijalizirati i napraviti veliku proizvodnju, koja bi bila orijentirana na izvoz. No ne vidim kako to napraviti odjednom, tj. trenutno imamo to što imamo i sa samim time nismo interesanti nikome posebno, a da postanemo interesantni moramo imati kontinuitet robe, a za to još nismo sposobni psihički. Koliko će se nas dogovoriti i reči "napravit ćemo ove godine 2-3 tisuće tona babure", raspoređeno periodično od proljeća do kasne jeseni. Baburu sam samo uzeo za primjer, tu je hrpa kultura koju nitko neće po principu sad je ima sad je nema.
Imamo ogroman proizvodni potencijal, pitanje je znamo li ga iskoristiti?

 

[asestic]

Mislim da nam kao prvo treba dobar menadžer koji bi plasirao naše proizvode kao drugo napravit inventuru koliko tko i kojeg povrća može proizvesti kao treće bazirati proizvodnju na dvije najviše tri vrste povrća ili voća mislim da bi to bio dobar početak ako ima netko takav da otvorimo natječaj za radno mjesto.
Pozdrav!

 

[Miladin]

Pošto je ovo svaštara evo jedno pitanje, (najprije za Kontam pošto on ima mjerač za svjetlost a takođe iza ostale. Ja imam 5 natrijumovi sijalica za rasad po 400w. Interesujeme dali ko zna koliko je luksa sada po oblačnom danu, i koliko je luksa ispod sijalica.

 

[dane001]

a kako to funkcionira na nekom uređenom tržištu u nekoj zemlji,npr Italiji,Španjolskoj itd? netreba ništa izmišljati,riješenja postoje,a znamo i koja su,treba samo krenuti. evo još jedan primjer kako sam ja prošao,opet breskve ( s time imam najviše iskustva pa zato njih spominjem ).dođem u Lidl ili neki drugi trg. centar i ponudim im breskvu,hoće uzeti i treba im,e sad,ja kažem svoje uvjete oni svoje i dogovorimo se ili ne. ja im kažem da im svaki tjedan mogu voziti svježu breskvu u manjim količinama ili koliko njima treba,a oni meni kažu da tako ne rade nego ja njima donesem sve što trenutno imam,nije bitno koliko i onda oni to šalju u centralno skladište u Zagreb i odande šalju po centrima kojima gdje koliko treba,i vračaju nazad u Viroviticu,pa to je apsurd. koliko ona kalira u tim prebacivanjima,koliko propadne,pa plaćanje prijevoza,i to košta,umjesto da imaju dogovor sa nekom udrugom ili pojedincem o plasmanu sa polja na police,pa nemože bolje.

 

[soony-69]

Ja sam dosta radio sa Zadrugom branitelja Zlatni Vrtovi, i mogu reći da nije bilo nekih preloših iskustava.
Zaboravio sam reči da su oni u Virovitici pa mi pašu i zbog blizine.

 

[dane001]

a odakle si?

 

[bobostar]

Mislim da nam kao prvo treba dobar menadžer koji bi plasirao naše proizvode kao drugo napravit inventuru koliko tko i kojeg povrća može proizvesti kao treće bazirati proizvodnju na dvije najviše tri vrste povrća ili voća mislim da bi to bio dobar početak ako ima netko takav da otvorimo natječaj za radno mjesto.
Pozdrav!

'Oću JA !!!
Ma šalim se.
Iako je ovo dobro za početak, potrebno je samo malo posložiti stvari. Međutim, najteži posao na svijetu je rad sa ljudima, i tu najviše zapinje... treba za stol okupiti 5, 10, 20, 50 ili 100 proizvođača i počet radit! A nema sile da se bar 5 ili 10 slože, a kamo li 50 ili 100 (što proizvesti, tko će proizvoditi, zašto baš ja a ne on, ma meni ide dobro rajčica zašto sada trebamo saditi papriku....)
I prije nego li je počelo, završava.

Eto jednog primjera, iako je OT.
Zašto primjerice proizvođači pšenice neke regije (recimo Baranje) ne unajme vlastiti silos (ili nedaj bože naprave vlastiti) i onda trguju pšenicom na veliko i kada je dobra cijena.
Ovako, izlaze trakotrima na cestu, troše novac, troše vrijeme (a vrijeme je novac najveći), umjesto da gospodare svojim urodom. Svi očekuju da će država nešto napraviti? Država neće, niti je to njezin posao. Svatko mora za sebe brinuti.
Pa evo sada je autoplin poskupio!
I što sada?
Svi koji su radili instalacije autoplina na ulice, jer više nitko ne koristi njihove usluge jer vožnja na plin nije više tako jeftina.
Jok!
Umjesto za instalatera autoplina mogli su ići u zubare, i popravljat zube.
Svatko ima svoj izbor, i taj izbor nosi i dobro i loše.

Eto, tako je i ta priča sa povrćem/voćem/vinom...

 

[dane001]

'Oću JA !!!
Ma šalim se.
Iako je ovo dobro za početak, potrebno je samo malo posložiti stvari. Međutim, najteži posao na svijetu je rad sa ljudima, i tu najviše zapinje... treba za stol okupiti 5, 10, 20, 50 ili 100 proizvođača i počet radit! A nema sile da se bar 5 ili 10 slože, a kamo li 50 ili 100 (što proizvesti, tko će proizvoditi, zašto baš ja a ne on, ma meni ide dobro rajčica zašto sada trebamo saditi papriku....)
I prije nego li je počelo, završava.

Eto jednog primjera, iako je OT.
Zašto primjerice proizvođači pšenice neke regije (recimo Baranje) ne unajme vlastiti silos (ili nedaj bože naprave vlastiti) i onda trguju pšenicom na veliko i kada je dobra cijena.
Ovako, izlaze trakotrima na cestu, troše novac, troše vrijeme (a vrijeme je novac najveći), umjesto da gospodare svojim urodom. Svi očekuju da će država nešto napraviti? Država neće, niti je to njezin posao. Svatko mora za sebe brinuti.
Pa evo sada je autoplin poskupio!
I što sada?
Svi koji su radili instalacije autoplina na ulice, jer više nitko ne koristi njihove usluge jer vožnja na plin nije više tako jeftina.
Jok!
Umjesto za instalatera autoplina mogli su ići u zubare, i popravljat zube.
Svatko ima svoj izbor, i taj izbor nosi i dobro i loše.

Eto, tako je i ta priča sa povrćem/voćem/vinom...

apsolutno točno i jedino ispravno mišljenje,nema kukanja,rad i samo rad,i borba naravno.

 

[soony-69]

a odakle si?

Virovitica,najbliža okolica-Rogovac

 

[asestic]

'Oću JA !!!
Ma šalim se.
Iako je ovo dobro za početak, potrebno je samo malo posložiti stvari. Međutim, najteži posao na svijetu je rad sa ljudima, i tu najviše zapinje... treba za stol okupiti 5, 10, 20, 50 ili 100 proizvođača i počet radit! A nema sile da se bar 5 ili 10 slože, a kamo li 50 ili 100 (što proizvesti, tko će proizvoditi, zašto baš ja a ne on, ma meni ide dobro rajčica zašto sada trebamo saditi papriku....)
I prije nego li je počelo, završava.

Eto jednog primjera, iako je OT.
Zašto primjerice proizvođači pšenice neke regije (recimo Baranje) ne unajme vlastiti silos (ili nedaj bože naprave vlastiti) i onda trguju pšenicom na veliko i kada je dobra cijena.
Ovako, izlaze trakotrima na cestu, troše novac, troše vrijeme (a vrijeme je novac najveći), umjesto da gospodare svojim urodom. Svi očekuju da će država nešto napraviti? Država neće, niti je to njezin posao. Svatko mora za sebe brinuti.
Pa evo sada je autoplin poskupio!
I što sada?
Svi koji su radili instalacije autoplina na ulice, jer više nitko ne koristi njihove usluge jer vožnja na plin nije više tako jeftina.
Jok!
Umjesto za instalatera autoplina mogli su ići u zubare, i popravljat zube.
Svatko ima svoj izbor, i taj izbor nosi i dobro i loše.

Eto, tako je i ta priča sa povrćem/voćem/vinom...

Je sve je to istina što si napisao ali sam mišljenja da ćemo jednog dana ako želimo opstati nešto slično morati poduzeti a ovo mi se čini dobra zamisao

 

[siki]

Problem je u tome što je agrofructus kupac 90% svježeg voća i povrća. Čisto si mogu zamisliti scenarij: okupe se proizvođaći, osnuje se zadruga, krene se raditi i onda odjednom nema se kud s robom, osim agrofructusu. Oni naravno imaju politiku, kao i svako ozbiljno poduzeće, pametni će zaključiti kakvu, a ostali tak i tak ne sade povrće.
Ta nekadašnja zadruga, Plodovi ravnice, znam skoro sve te zadrugare. Ljudi su imali oko 2 tisuće tona robe godišnje. Naravno da su bili zanimljivi agrokoru.
Kad bi se uspjelo okupiti više proizvođaća i napraviti neki otkupni centar, tržište bi trebalo biti osigurano, da se ne ovisi o agrokoru. I mi proizvođaći smo dosta neozbiljni. Kako je netko rekao, svi bi mi sadili svašta, pa će nešto upaliti. Moramo se specijalizirati i napraviti veliku proizvodnju, koja bi bila orijentirana na izvoz. No ne vidim kako to napraviti odjednom, tj. trenutno imamo to što imamo i sa samim time nismo interesanti nikome posebno, a da postanemo interesantni moramo imati kontinuitet robe, a za to još nismo sposobni psihički. Koliko će se nas dogovoriti i reči "napravit ćemo ove godine 2-3 tisuće tona babure", raspoređeno periodično od proljeća do kasne jeseni. Baburu sam samo uzeo za primjer, tu je hrpa kultura koju nitko neće po principu sad je ima sad je nema.
Imamo ogroman proizvodni potencijal, pitanje je znamo li ga iskoristiti?

Skroz dok se bude hvalilo kako ja mogu proizvest 100 ili 200 tona robe a onaj nemože niti 50 i kako je moja roba super kvalitete a od onog ne valja ili ja imam kupca pa mi nije jasno kako drugi ne mogu prodati sve ovo napisano ostaje samo na snovima ili maštarijama pročitao sam što je petula napisao za njihovu zadrugu da su se dogovorili što će saditi i da su sve unapred prodali to je primjer organiziranosti a što se tiče agrofruktusa daj bože da ih ima još barem ćemo imati kome prodati robu kad kod nas vlada toliko veliki jal među ljudima pa zbog toga nismo spremni na udruživanje, šta misliš da onaj drugi zaradi više nego je .Po meni je to žalosno.

 

[soony-69]

Teško čemo se mi dogovoriti o nekom zajedničkom radu kad nas više jebe koja je čija zadruga,tko su vlasnici,da se na bi slučajno na nama okoristili.Neki bi najrađe da svaki otkupljivač gubi na poslu s nama,ali da uredno sve otkupljuje.To je teško izvedivo jer uvijete igre postavljaju najjači a to su trgovački lanci.