Obrisan neispravan link.
Izvori: CME (robna burza - Chicago), LIFFE (robna burza – London), Bloomberg, Saxo Bank, Reuters
Soja se polako otima kontroli jer se očekuju povijesno niske rezerve u ovoj i 2009. godini. U odnosu na travanj, površine u SAD pod sojom neznatno su smanjene, no zabrinutost bi mogla doći tek kada se objave podaci o gubicima od poplava na Srednjem zapadu Amerike (države Illinois, Iowa, Indiana). Uzevši u obzir ovaj tjedan, pa gledano unatrag godinu dana, soja je poskupjela vrtoglavih 90%. To vjerojatno najbolje znaju (i osjećaju) oni koji kupuju sojine medaljone i sojino mlijeko.
Pšenica se donedavno smatrala robom koju se mora 'shortati' (prodati, pa kupiti kad pojeftini). U ovoj godini očekuje se puno bolji urod od prošlogodišnjeg, kojeg su suše znakovito smanjile. Očekivani svjetski porast zaliha je 15% (na 132 milijuna metričkih tona). Da ne bi bilo sve idealno pobrinuli su se potrošači koji su podigli potražnju iznad očekivanja.
Američki proizvođači stočne hrane učetverostručili su kupovinu pšenice jer je povoljnija u odnosu na kukuruz, uz to i svijet traži više, pa se izvoz preko luka u meksičkom zaljevu značajno povećao. Ovaj mali minus (-2,63%) na tjednoj razini rezultat je unovčavanja pozicija velikih fondova, koji su si uzeli u zadatak preko „dugog vikenda“ (Dan nezavisnosti) prežvakati sve brojeve i odlučiti se kojim putem dalje.
Kriza 70-ih ili?
Situacija sa robama svih namjena, boja, mirisa i okusa (nafta, zlato, čelik, plin, kava, soja, šećer itd.) kojima cijene neumoljivo grabe naprijed, ponukala je vodeće brokere i analitičare najvećih banaka da zavire u arhive i potraže brojeve iz 70-ih. Podsjetimo, tada je zbog velike naftne krize došlo do naglog povećanja cijena svih roba.
Najveći uzročnik rasta cijena hrane bio je tadašnji SSSR koji je obogativši se naglo na nafti, počeo sumanuto kupovati sve žitarice i uljarice. Cijene su otišle u nebo. Uzevši u obzir i inflaciju, u razdoblju od 1973-74, kukuruz je bio skuplji 40%, pšenica i soja 60%, u odnosu na današnje cijene. Stanje se stabiliziralo do kraja desetljeća.
Posljednjih 30 godina trend je bio kontinuirano padanje prosječnih cijena hrane, sve do unatrag godinu-dvije. Tad nastupa na scenu pojačana potražnja za hranom iz brzorastućih ekonomija (Indija, Kina) koji naglo mijenjaju prehrambene navike, a pojavljuje se i „novi SSSR“ kako tepaju etanolu mnogi eksperti za hranu.
Seljaci diljem svijeta desetljećima su imali istu razinu potražnje za hranom, te nisu ništa ulagali u nove tehnologije i metode agro-biznisa. I na kraju, hrana je postala čista investicijska špekulacija. Tog momenta nije bilo u 70-ima, no sada je tu i jako utječe na porast cijena. Iako je ta makroekonomska slika dosta crna, za utjehu, ne očekuje se dostizanje vrhunaca iz 70-ih godina prošlog stoljeća.
