johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
A ja jutros ustala, pogledala u dnevnoj na stol, i podsjeti me na nešto od jučer.
Ma jučer došao k meni @hotela, a zvao on i pita jel bi mogao mladog krumpira kupiti kod mene jedno pet kila, bi , mogao bi, zašto ne, velim ja - ma to ti je trgovina prava eurohrvatska, - on plača sa eurima, ja uzvraćam u kunama, i dok on menii turi eure, ja se odmah osjećam nekako važno - ma vidi me, napredna u tri empetri, duboko zagazila u euroinegraciju kada za svoju robu dobivam i eure čak.
A dobivam ja eure i na sajmu, dolaze slovenci, ali nisu to ti fini euri ko @hotelini, njegovi su austrijski, a austrijski euri su u mojoj percepciji eura na cijeni, visokopozicionirani i vrijedni, jer Austrija je Austrija,hehe....napradna i ekonomski bujna, ne ko statična Slovenija - ma šta statična, klizi dežela ko i domovina , tone prema dnu, zamuljenom dnu, i ti zamuljeni euri meni ne znače baš ništa, valjda ih zato i tako brzo spizdim po slovenskim dućanima čim zgrabim malo cajta.
E, i to, to šta sam htjela reći - došao znači @hotela - ja njemu krumpire, on meni eure, ja njemu kune uzvratim, a on meni nešt slatko. Dvije kutije nešt slatkoga. Finoga. Šta da velim, nije čovijek zamaknuo još za zavoj na kraju ulice, već sam ja žvakala prvu vočnu pločicu.
A to je u kutiji posloženo ovako - kutija, pa unutra umotane pločice od sušenog mljevenog voća - njih, ma desetak ili kolko, brojala nisam, samo sam jela - svaka za sebe. I ja si fino to odmotala, a ono se ukaže pločica, obložena nečim bijelim. I gledam ja u nju, fino to izgleda, i rekoh - ajde mala, ako već drugi ne paze na tvoju liniju, koja usput budi rečeno je sve osim vitka - tko si ti da o tome brineš, ipak su oni - ti, drugi, jel - u većini, brojniji, a zna se da si čovijek kao pojedinac ne može ništa sam pomoći, masa te zgazi i utječe i kreira sva događanja i previranja i određuje šta ćeš raditi i kako ćeš živjeti. I jesti. O, da, i jesti, ako ti netko nešto da, pokloni, onda je i red da ti to gricneš, čovijek ti to daje od srca, a ti bi sada pravio facu i mislio - a brus ću ja to , jel, pa di si ugrozim tjelesne obline - a vidi - sad mi palo na pamet - kako su te obline na cijeni, te zaobljena guza, te zaobljene cice - iiiiiiiiii.....šta iiiiiii....dalje nema. Na jednoj vitkoj figuri nikakvih zaobljenih oblina dalje više nema, ne postoji. A vidi sad na jednom nevitkom tijelu (kako majstorski izbjegavam reći - debelom , ha?) - na tom takvom tijelu ima oblina da ti pamet stane - zaobljena guza u dvije obline - ona druga je dok se guza objesi, pa se ispod formira ješ jedna zaoblinica,, hehe...pa oblina cica, pa oblina ispod cica odmah. Pa oblina ispod te obline, ona na trbuhu.
E, sad dok smo kod tih oblina, sad sam se sjetila nešt što sam već jednom davno rekla, ali moram opet - te obline su jednom totalno zbunile moga muža. Ma smo bili u gostima kod jednih prijatelja, i kaj da velim, popilo se, i došli mi negdje oko četiri ujutro kući, i legli naravno, a počeo moj muž mene loviti , onak, zna se - ma ne mogu ja to reknut, fina sam i pristojna ženica, ne smije....ali....šeću njegove ruke, stiskaju, a pitam ja njega - pa pobogu, šta to radiš. Šta radim, veli on - pa diram ti cice. A rekla ja njemu - ak očeš dirati cice, odi dva reda više. Cice su ti treći red od pupka gore.
Tako....
Ajmo se vratiti na vočne pločice. I tako sam si ja odmotala jednu tu pločicu i vidjela da je obložena sa dvije strane sa tim nečim bijelim. I gledala sam ja u nju ko blentava jedno malo vremena, a onda lijepo zagrizla. I prožvakala. Fino bilo. Grizneš, žvačeš, gutaš. I ja sam grizla, žvakala, gutala, od svake kutije pola dok nije došao moj muž. Pa uzeo i on jednu, odmotao, - pa da, odmotao on tu pločicu, ali odmotao, skinuo, odlijepio i ono bijelo, čime je pločica bila obložena - i gleda mene, i veli - pa kaj, ti to sa papirom jedeš? A jedem, velim ja, a šta, i to bijelo se skida? A ja pojela već za cijelu jednu kutiju, tako, sa tim bijelim.....žvače krava novine, jel.....pojela, pa šta...malo celuloze dobro dođe organizmu.
@hotela, materemu, kad mi slijedeći puta nešto daš, pročitaj mi uputstva za jesti. Kolki je moj njemački, mogla sam i foliju pojesti, ne samo papir.
Ma jučer došao k meni @hotela, a zvao on i pita jel bi mogao mladog krumpira kupiti kod mene jedno pet kila, bi , mogao bi, zašto ne, velim ja - ma to ti je trgovina prava eurohrvatska, - on plača sa eurima, ja uzvraćam u kunama, i dok on menii turi eure, ja se odmah osjećam nekako važno - ma vidi me, napredna u tri empetri, duboko zagazila u euroinegraciju kada za svoju robu dobivam i eure čak.
A dobivam ja eure i na sajmu, dolaze slovenci, ali nisu to ti fini euri ko @hotelini, njegovi su austrijski, a austrijski euri su u mojoj percepciji eura na cijeni, visokopozicionirani i vrijedni, jer Austrija je Austrija,hehe....napradna i ekonomski bujna, ne ko statična Slovenija - ma šta statična, klizi dežela ko i domovina , tone prema dnu, zamuljenom dnu, i ti zamuljeni euri meni ne znače baš ništa, valjda ih zato i tako brzo spizdim po slovenskim dućanima čim zgrabim malo cajta.
E, i to, to šta sam htjela reći - došao znači @hotela - ja njemu krumpire, on meni eure, ja njemu kune uzvratim, a on meni nešt slatko. Dvije kutije nešt slatkoga. Finoga. Šta da velim, nije čovijek zamaknuo još za zavoj na kraju ulice, već sam ja žvakala prvu vočnu pločicu.
A to je u kutiji posloženo ovako - kutija, pa unutra umotane pločice od sušenog mljevenog voća - njih, ma desetak ili kolko, brojala nisam, samo sam jela - svaka za sebe. I ja si fino to odmotala, a ono se ukaže pločica, obložena nečim bijelim. I gledam ja u nju, fino to izgleda, i rekoh - ajde mala, ako već drugi ne paze na tvoju liniju, koja usput budi rečeno je sve osim vitka - tko si ti da o tome brineš, ipak su oni - ti, drugi, jel - u većini, brojniji, a zna se da si čovijek kao pojedinac ne može ništa sam pomoći, masa te zgazi i utječe i kreira sva događanja i previranja i određuje šta ćeš raditi i kako ćeš živjeti. I jesti. O, da, i jesti, ako ti netko nešto da, pokloni, onda je i red da ti to gricneš, čovijek ti to daje od srca, a ti bi sada pravio facu i mislio - a brus ću ja to , jel, pa di si ugrozim tjelesne obline - a vidi - sad mi palo na pamet - kako su te obline na cijeni, te zaobljena guza, te zaobljene cice - iiiiiiiiii.....šta iiiiiii....dalje nema. Na jednoj vitkoj figuri nikakvih zaobljenih oblina dalje više nema, ne postoji. A vidi sad na jednom nevitkom tijelu (kako majstorski izbjegavam reći - debelom , ha?) - na tom takvom tijelu ima oblina da ti pamet stane - zaobljena guza u dvije obline - ona druga je dok se guza objesi, pa se ispod formira ješ jedna zaoblinica,, hehe...pa oblina cica, pa oblina ispod cica odmah. Pa oblina ispod te obline, ona na trbuhu.
E, sad dok smo kod tih oblina, sad sam se sjetila nešt što sam već jednom davno rekla, ali moram opet - te obline su jednom totalno zbunile moga muža. Ma smo bili u gostima kod jednih prijatelja, i kaj da velim, popilo se, i došli mi negdje oko četiri ujutro kući, i legli naravno, a počeo moj muž mene loviti , onak, zna se - ma ne mogu ja to reknut, fina sam i pristojna ženica, ne smije....ali....šeću njegove ruke, stiskaju, a pitam ja njega - pa pobogu, šta to radiš. Šta radim, veli on - pa diram ti cice. A rekla ja njemu - ak očeš dirati cice, odi dva reda više. Cice su ti treći red od pupka gore.
Tako....
Ajmo se vratiti na vočne pločice. I tako sam si ja odmotala jednu tu pločicu i vidjela da je obložena sa dvije strane sa tim nečim bijelim. I gledala sam ja u nju ko blentava jedno malo vremena, a onda lijepo zagrizla. I prožvakala. Fino bilo. Grizneš, žvačeš, gutaš. I ja sam grizla, žvakala, gutala, od svake kutije pola dok nije došao moj muž. Pa uzeo i on jednu, odmotao, - pa da, odmotao on tu pločicu, ali odmotao, skinuo, odlijepio i ono bijelo, čime je pločica bila obložena - i gleda mene, i veli - pa kaj, ti to sa papirom jedeš? A jedem, velim ja, a šta, i to bijelo se skida? A ja pojela već za cijelu jednu kutiju, tako, sa tim bijelim.....žvače krava novine, jel.....pojela, pa šta...malo celuloze dobro dođe organizmu.
@hotela, materemu, kad mi slijedeći puta nešto daš, pročitaj mi uputstva za jesti. Kolki je moj njemački, mogla sam i foliju pojesti, ne samo papir.