Ajme, moram reknut - je da me malo sram priznati javno, ono, kaj si bude čovjek mislio, da mi je zadnja rupa na svirali - koji je to izraz - zadnja rupa na svirali, ko da i ta nije bitna jednako ko i ona prva i sve one ispod nje, jer kako će svirala - misli li se tu na frulu? - svirati ak nema te zadnja rupe, pa bi joj tonalitet otišo u tri empetri i sigurno bi zvučala ko da ja pjevam - hmmmmm....moram priznati da mi u zadnje vrijeme sve bolje ide, to, pjevanje, jer sam počela otkad idem na plac prakticirati svako jutro u autu pjevušiti neku koja mi padne na pamet, a obično mi padne na pamet neka prema trenutnom raspoloženju - recimo, jednom sam tak bila sjetna i još nerazbuđena, pa sam razvezla onu - "vehni, vehni fijolica"........a ta me, ta, vehni vehni redovito ondak šikne u još veću depru jer mi odmah s njom sine ko ranojutarnje sunce da sam već malo provenuta i kak bi mi međimurci rekli povehjena, a jebga, te te godine nagaze i dok onak u prolazu pogledaš u ogledalo, slučajno ti oko zapne zanj, na prvi mah ti v glavi vrisne - lopov, uljez u domu mome, a onda ti sine - pak sam to ja, jebiga, nis se na prvi mah prepznala jer meni nekak u sjećanju ona ja od pred dvaeset i neke godinice, di me ima upol manje sa upol manje i kila i bora, a i ova boja kose mi više nije šik - koja je to ironija, dok sam bila tamnopava plavuša, tela sam biti svijetloplava pak sam angažirala kemiju da me transformira - e, sada sam sjeduša transformirana u svijetlu plavušu, a sad si jaaaako želim biti tamnoplava pak budem u ponedeljak opet angažirala kemiju da me transformira. Ak se umeđuvremenu ne predomislim, štoo je umene čest slučaj. To, da nešt si namislim, pa se predomislim - mislim, ne bih ja, predomislila se, ali ak ne napravim to odmah, poslije naparvim temeljitu analizu, posložim si razloge za za i za protiv, a onda taj glas razuma obično veli da onih drugih ima više pa ja popustim - glasu razuma, je, iako znam tak i popustiti i mužu dok mu na prvu reknem ne - a onda me ta njegova pačenička faca napelja da razmotrim i posložim si argumente, i ko što velim - jbga, skužim da bu tu korist obostrana i popustim ko brana na slapovima Nijagare - jel ima tam brane?, nešt sam na tv u filmu vidla tak nešt betonirno, ali to sigurno ni bila brana, jel, a baš sam bedasta, pa slapovi su zbog visokih stijena a ne zbog brane, al nema veze, hehe, to mi je, ta brana poslužila samo da pojasnim kak su krhke neke moje čvrste odluke......
O materemu....kaj sam ono htela reći?????????????
E, to, da sam ja bila, naravno sa svojim mužem, jer meni ti je ni gušt nekud ići ako smenom ne ide i moj muž, da, bila sam na tom Renesansnom sajmu u Koprivnici u nedjelju, i već je bilo predvečerje, mrak se već bio počeo loviti po krovovima kuća i granama drveća, kadli odjednom ja čujem neki glas i skužim da se meni obrača. A gledam ja u čovjeka i mislim si - a koji li si ti pobogu, onak visok, a oke mu i faca nekak mi poznati, ali da ga nekam smjestim na prvu - nema šanse. A onda on meni veli Pitija.....i nešt uz to....a meni blijesne ko strela žarka usred vedra neba - Bobić!!!!!!!!!!!! Ma bem ti život, pa ga nisam porepoznala, a ima godinu i pol kako mi u kući bio, i kutiju griota mi je donio! Joj kak me sram to priznati, koja sam ja mustra, em sam ga uživo vidjela, em smo se tak lijepo zabavljali tamo na jednom drugom forumu sa još par bedaka ko što smo nas dvoje svaki dan, a sad ga tu ne poznam, i blejim u njega ko u špansko selo.......ih....a kaj, bum se probala izvući na Azejhmera - ili tak nekak, kak se već to veli......
angel):
