Ajde ,kada smo već u štihu,da ispričam,iako to nisam imala namjere, nešto o svojim izletima na sajmove cvijeća po stranim zemljama.Volim ja tako otići dva tri puta godišnje nekamo,nešto vidiš,nešto doživiš,bitno je da se makneš od svakodnevnice,a možeš se uz to i dobro nasmijati.Moj suprug ne voli ići na takva putovanja,put ponekada traje i po sedam sati,a njemu sjedenje u autobusu tlaka,em ga bole koljena,em mu se ne hoda(ili uživa kada ostane cijeli dan sam doma,tko će ga znati,jednom sam ga pitala ali ne želi priznati)Zato me uvijek šalje samu,evo,u martu ću ići u Italiju,već se sada veselim i jedva čekam.Ako bude upola dobro ko ljetos u Beču...
Je,već sam rekla da se to putuje autobusom.Svi koji idemo se već više manje znamo,tu i tamo se pojavi netko novi ali se brzo uklopimo tako da je raspoloženje uvijek na nivou.Obično se najprije odradi sajmišni dio,zato se uostalom i ide,a onda se ide na razgledanje znamenitosti,grada,pa nakon toga tko kamo hoće.Volim ja rezgledavati,druga zemlja,druga kultura,vidiš razlike među njima.Tako sam ja lijepo uočila,valjda zato što uvijek sjednem uz prozor točno mjesto kada smo iz Mađarske ušli u Austriju iako nigdje nisam uočila nikakvu obavjest niti znak.Po izgledu sela.Razlika ko da si ušao iz devetnaestog stoljeća i dvadeset i prvo,da čovjek ne povjeruje da sam ne vidi.No dobro,nije to ono što me se najviše dojmilo,ima nešto drugo čemu se i danas smijemo kada se sjetimo.Ja nešto njemačkoga znam.Učila sam u školi prije četerdesetak godina,pa mi nešto ostalo u sjećanju,tek toliko da se,ako se izgubim,na ulici mogu snaći.No dobro,i nešto malo uz to,zapravo više razumijem nego znam pričati,čak mi i pisanje još kako tako ide.No,puno mi se toga pogubilo,pa onda znam iz konteksta riječi povezati i shvatiti značenje i sporazumjevanje nekako ide.Ako pričaš sa ljudima.Ako čitaš prometne znakove,to je već nešto drugo.E,bilo je to ovako-vozili se mi nekom lokalnom cestom prema jednome vrtnom centru,i ja sam,kao i obično zvjerala kroz prozor.Vidim ja u daljini nekakav mali znak,niski,onako do pojasa, žuti,i naravno,nešto je na njemu pisalo.Ja radoznala,kakva već jesam,već sam se iz daljine trudila razaznati slova na njemu,a kada se autobus približio,lijepo sam pročitala-KURVE I.Najprije sam zinula,a onda se počela ogledavati na sve strane.Nikakve dame nije bilo u blizini,niti naznaka životu,sve neke livade,šumarci.Naravno da sam trknula kolegicu do sebe i pokazala joj znak,i za čas se cijeli autobus smijao.Vozili smo se dalje,i nakon stotinjak metara smo ugledali drugi znak-na njemu je pisalo KURVE II.E,sada smo poludjele.Onih par muških koji su bili u autobusu su vikali šoferu neka stane,i još se nismo niti prestali smijati kada smo naišli na treći znak-KURVE III.Kaj,moram uopće pričati što se u autobusu punim baba događalo?Tako se nismo nasmijale na svim putovanjima zajedno ko u tih pet minuta.Pogotovo kada smo nakon dvijestotinjak metara došli do isto takvoga maloga žutoga znaka na kojemu je pisalo-FUCKS KURVE.E,nakon toga se nismo smirile sve do izlaska iz autobusa.Nije pomoglo ni to što nam je voditeljica objasnila da Kurve znači zavoj,ali veli,njemački joj neide,pa nije znala što znači Fucks.Kaj nam je uopće i trebala objašnjavati,mi smo si to same razjasnile onako kako nam je pasalo.Da se možemo smijati.
E tako je to bilo u Austriji,ali u Slovačkoj smo imale malo veće nepoznanice sa jezikom.Bilo je to ljeti,išlo se kao i uvijek punih ruksaka,natovariš si za gricnuti usput i sendviče i grickalice i voće i sokiće,iskustvo te nauči da je sigurnije kada je nešto u torbi,jer ta usputna odmarališta ponekada znaju imati jako lošu ponudu,pogotovo u zemljama tipa MAĐarske,a nakon par sati puta čovjek ogladni,to se već zna,oko šest,pol sedam želudac traži svoje,vade se najprije sendviči,pa se častimo međusobno keksičima i tako jedno dva puta prije izlaska iz autobusa.I onda nisi više gladan,možeš bez problema odraditi sajmišni dio,a kasnije se može nešto kupiti ili sjesti u restoran i najesti se kako spada.Ali...Toga smo jutra stigli u Bratislavu rano,sajam se otvarao u devet,voditeljica je kuplila karte,podjielila nam ih,i mi smo polako ulazili.Bio je to sajam i cvijeća i tradicijskih proizvoda,a imao je i onu prateću ponudu,ko kod nas na Zagrebačkom velesajmu.Miris smo osjetile već sa ulaza.Miris kotlovine.Valjda smo i nesvjesno krenule smjerom mirisa,tko će ga znati,Nas pet.Ja i moje četiri kolegice.Začuđujuče smo brzo prošle štandove sa cvijećem na toj strani i došle do gastronomske ponude.Štanda sa raznom kotlovinom,pićem,sve se šarenilo,lepinje su bile ko malo brdo,narezani kruh pune košare, a miris......I iznad štanda,na špagi zavezan cjenik-Između ostaloga je pisalo-KOLBASI-2,5 E-Kaj bumo mi u Bratislavi jele kolbase.Kobasice možemo jesti kad god i gdje god se sjetimo,taman posla da si to dozvolimo,i još k tome za pola para dati dva i pol eura.Nebu išlo.A onda sam ja pročitala slijedeću ponudu.*****TKI-2,5 E.Oho,kaj pa je sad to.Gledale smo mi to što se nudilo,bilo je tu svačega,i ona hrpa odrezaka što se naokolo rezala,neko meso što nismo mogle odrediti porijeklo,pljeskavice,nešto čudno,ma bilo je jedno desetak vrsta svega i svačega,ali nikako nismo mogle odrediti što su *****tki Bem ti te ...ctke.Ah,kaj da farbam,odluka je pala u sekundi,jele budemo *****tke.Makar nismo znale što je to.Ili baš zato što nismo znale.A jesmo se smijale kada smo naručivale.Ovi za štendom su nas gledali ko da smo skrenule.Dobro,naručile smo mi svaka jednu porciju i otišle za klupu pričekati da nam se donese.Donjelo nam se.Došao konobar,stavio ispred svake na papirnatoj salveti jedan kruh i jedan odrezak.Pilečih prsiju.Gledale smo mi u taj komad mesa i nismo mogle vjerovati.A jesmo došle jesti u Slovačku pileča prsa.Pa to ja bar jednom tjedno jedem doma.Bem ti *****tke.Za dva i pol eura.Bem ti i jezik.I slovački i njemački i....