Dogodovštine iz naših života

[Bučo]

Kolega svaka cast :icon_super::

 

[johabica]

No farmervg,kaj da reknem-ma znala sam ja oduvjek da u tebi ima pjesničkoga duha-ali svaki me put iznova iznenadiš. :icon_razz: :icon_razz: :icon_razz:

Bučo,lijepo nauči napamet što ti je iskusni kolega prezentiral,a onda kupi jednu crvenu ružu,ali ne onu tamnocrvenu,nego jednu nježnu nijansu,i nemoj je zamatati,nego je lijepo uhvati na sredini stabljike,i onako,šeretski nosi u ruci.Kad tako curi daš ružu,to ti je puni pogodak. :icon_razz:

 

[Bučo]

Ako meni ne dode neka vlastita pjesmica iz glave onda cu ju naucit i lijepo izrecitirat jedno vrijeme sam ju davio s porukama sta sam znao smislit iz glave kad me krene a za sad jesnooze):
Neznam kako bi reagirala na jednu ruzu jer za 21 rodendan je dobila buket crvenih ruza i ne bilo kakav buket nego 21 ruza u buketu malo veci buketic kojeg cuva u dnevnom boravku da ga svi vide:

 

[kils]

Ja sam u braku 16 godina ,bilo je raznih prigoda za razne poklone i one skupe i one jeftinije ,ogrlice ,prstenje ,bukete ,samo jedna ruža ,ali moja žena kad god dođemo na temu o poklonima spomene i uvijek joj je ostalo u sjećanju jedno Valentinovo kad sam veče prije nacrtao na običnom komadu papira srce i napisao ljubavnu poruku i zalijepio joj na volan auta jer je rano ujutro išla na posao i to joj je bilo prvo što je ujutro vidjela,dakle nije sve u vrijednosti poklona ,treba samo malo mašte i najobičniji komad papira postaje vredniji od zlata

 

[johabica]

kils,pa ti si čisti romantičar,kaj da reknem,originalni.Ovo zavrijeđuje jednu pohvalu.Evo.Pohvaljen si! :icon_super: :icon_super: :icon_super:

 

[zeleno zagorje]

bravo kils , čestitke tebi na poklonu tvojoj supruzi , a čestitke i njoj što ima tako kreativnog supruga vjerojatno razumnog i vrijednog

 

[johabica]

Veli meni moj muž da sam otkrila sve o sebi i da sada svi znaju tko sam i kakva sam,a ima tu dosta toga što me baš i ne prikazuje u najsjajnijem svjetlu(može li svjetlo biti sjajno,pa kakvo je onda sunce?. Ali,nema veze,imam ja jednu priču u kojoj će se jasno vidjeti ono što stalno ponavljam-da sam ja milo i drago stvorenje i da me se može voljeti baš takvu kakva jesam,pogotovo ako mi se malo progleda kroz prste.....
E,reći ću sada kako se lijepo znam ponašati prema ljudima kada hoću,mogu biti ljubazna i fina,uslužna čak,i nema te osobe kojoj se ja neću na kraju razgovora i slatko nasmiješiti ako treba.
Evo-slučaj prvi-bilo je to ovako-već se zna da sam ja dio svoga života provela u tržnici i da su mi dolazili razno-razni kupci.I normalni i namrgođeni,i razdragani i ljuti na sebe i cijeli svijet,i galantni i cicije,a ja sam uvijek sa svima njima morala biti ljubazna i fina,po onoj profesorskoj-kupac je uvijek u pravu-jesam li već rekla da sam ja u svome životu završila i jedan razred trgovačke škole-nisam,jel,e pa,eto, i to sam završila,što samo potvrđuje moju tezu da sam ja jedna visokoobrazovana žena(osnovnu školu sam završila u grofovskom kaštelu koji su pretvorili u školu,a on se nalazi na sedamdeset metara nadmorske visine,što je za jedan ravničarski kraj poprilično visoko,pa moja teza o mome visokom obrazovanju potječe jednim velikim djelom i otuda).Ah,opet sam skrenula s teme,misao vodilja mi nekako bježi,da se vratim i reknem što je zapravo bilo.Prodavala ja krumpire,onda,u ono vrijeme kada su se krumpiri prodavali u vrećama od trideset kila,a ne ko ovi danas od deset(to je važno iz razloga što u vreći od trideset kila ima puno veći broj krumpira nego u onoj od deset,a upravo je taj broj glavni krivac što sam ja izgubila strpljenje i živce i jednu mušteriju natjerala u bijeg.Pa da opet reknem-bilo je to ovako-došao do mene jedan mlađi muškarac srednjih godina-sad-kako može biti mlađi,a u srednjim godinama i nije previše važno,važno je bilo da je htio kupiti vreću krumpira koji se toga dana nije baš nešto prodavao. Prvo je naravno upitao za cijenu.Ja sam mu je i rekla.Malo se zamislio,čelo mu se naboralo,onako,u stilu teškog mislioca,par grimasa mu se izmjenilo na licu,a onda je zapitao-a jesu li krumpiri dobri?Jesu li dobri,pa naravno da su dobri,pa to su međimurski krumpiri,kako ne bi bili dobri.Lijepo sam ja objašnjavala činjenice,svaku potkrijepila argumentima,ali onaj izraz nepovjerenja sa njegovog lica nisam uspjela maknuti.Zato sam posegnula za zadnjim, najjačim,najčvrščim argumentom,kojega inače ne volim koristiti,jer sam s vremenom shvatila da ponekada može pobiti sve prije njega izgovorene,a onda se situacija njačešće odvija u smjeru kojim ja ne želim da ide,to jest,kupac se pokupi i ode i ne kupi ništa-rekla sam -popipajte ga.Samo pipanje nije problem.Problem je subjektivno poimanje čvrstoće i shvačanja koliko bi jedan krumpir morao biti čvrst.Pogotovo kada ga pipa muški stvor.I pogotovo ako nekakvog iskustva sa pipanjem(krumpira) u životu baš previše nema.Pa onda počne pipati ko ovaj koji je stajao pokraj mene.Počeo je odozgora,od najviše točke vreće,od prvoga,najviše izloženoga krumpira,skupio je svih pet prstiju desne ruke u jednu točku i pružio ih,raširio,a onda,u trenutku kada su dodirnuli gomolj,skupio ih opet i stisnuo ga.I tako još jednom.Jedan krumpir.Pa je maknuo ruku,i popipao drugi,odmah pokraj prvog.Isto tako dva puta-prvi puta pruži raširene prste,obuhvati jadni krumpirič,stisne,popusti stisak,pa stisne još jednom.A ja gledam mirno.Gledala sam mirno i kada je pipao i stiskao i osmi i deseti i dvadeseti krumpir,isto svaki dva puta,išlo mu dobro,uhodao se čovjek,to je ko ono,nešto radiš uzastopce,stekneš praksu pa ti ide.Nakon dvadesetog sam stajala mirno ali gledala nisam.Okrenula sam glavu jer je u njoj počelo nešto kuckati i blaga toplina se počela širiti ,a usta su se otvorila i taman kada se riječ htjela prevaliti preko usana,čvrsto sam ih zatvorila,a riječ progutala.Pipanje i stiskanje se nastavilo.Moram li reći da više nisam stajala mirno,a nisam mirno niti gledala.Zakuhalo je u meni ko u loncu na paru pa para izlazi uz zvižduk,pogotovo kada je čavjek ispipao ama baš svaki krumpir koji se mogao vidjeti u vreći i sistematski od vrha došao do dna, onda počeo opet ,od gore,isponova.I sve to bez ijedne jedine izgovorene riječi.Čitavih,pet-deset minuta,pola sata,ma vrag će ga znati koliko je to vremena trajalo,meni se činilo da cijeli dan čuči ispred te nesretne vreče i stiska i pipa.Čekala sam ja da on otpipa svoje,i zaista sam mislila prešutjeti i otrpjeti i strpjeti se,svemu u životu dođe kraj,baš ko što u "Pjesmi nad pjesmama" kaže onaj stih,-"U životu sve ima svoje vrijeme"-tako nekako,nemojte me sada hvatati za stih.Otpipao je već do ispod polovice vreće kada se moje strpljenje razlilo ko čaša vode u pustinji,upio ga pijesak,i moja se usta otvorila.Glas je izašao,ljubazan i strpljiv,miran,i čula sam sebe kako govorim-trebate li vi ženu?Pipatelj je naglo stao,pogledao me,i naivno upitao-zašto pitate?Pa vidim da volite pipati,pa bih se ja udala za vas,rekla sam mu uz smiješak.Je da su se usne smiješile,ali oči su mi valjda bile ledene,jer se isti čas jadnik uspravio,bez riječi okrenuo i otišao.Krumpir kupio nije,meni smiješak sa lica silazio nije, očice su mi zlobno sjale.Tako.Neka ide.Napipao se taj valjda za cijeli život.

 

[farmervg]

Eto vidiš sa svojim krumpirom si jednom čovjeku pružila zadovoljstvo a možda mu bilo ljepo u tvom društvu...

 

[DARIJUS]

kaj bi ga tek pitala da je uspel ugurat prst u krumpir...giggle):

 

[johabica]

Farmervg,daj ti malo tog Darijusa uzmi na brigu kada se tamo negdje nađete na zajedničkim čajankama(pivskim,znaš kaj mislim),budi mu mentor,nek se malo upristoji.Počel je kak dober dečec,čak sam ga i za prijatelja uzela,a u zadnje vrijeme je ko ova stočna hrana,kvaran,čisto se bojim da se totalno ne upljesnivi,a od njega sigurno ne bu moguće napraviti penicilin.:icon_razz::
Darijus,ponekad si ko Marfijev zakon vjerojatnosti-ako imaš kruh namazan pekmezom i skupocjeni tepih...... I još da ti reknem: :icon_hang::icon_axe::icon_axe::icon_axe::icon_evil::fiery:ig: ova svinjica znači da će te zgaziti i još ovo-:mur:punch): Tak.Jel ti dost?giggle):

 

[zeleno zagorje]

e johabice evo nama opet jedne pričice ali nisi nas iznenadila , otjerala si kupca , slika je bila lijapa , a ton je vjerojatno presudio, moraš biti ko i ono tijesto što si ga u jednoj prići opisala, meko i podatno , malo si bila sa ovim kupcem pretjerala,uplašila ga i otjerala , a izgleda je previše dirao po krumpirima

 

[farmervg]

Budem Johabice probal se nači sa njim na danima piva pa čemo vidjeti šta se tu da popraviti poslje koje gajbe piva:drink::drink:

 

[DARIJUS]

johabica...citirat ću nešto iz jednog stripa, sigurno nebuš pogodila o kojem se radi...

" ti misliš da si stijena, a u stvari si samo pijesak i sipiš mi u oči"

:icon_e_wink:

 

[johabica]

No pa kaj Darijus,kaj ti nemaš sunčane naočale?Ili samo malo zatvori oči,onako malo zaškilji.Pa ti si moj :icon_pidu:,ono sam se samo šalila,evo,joj,ne mogu naći figuricu koja veli,oprosti molim,a reko mi mod da ima figurica za sve što hoćeš,a vidiš da nema,evo,staviti ću ovu :icon_pray:i ovu :icon_rolleyes: i još ovu :icon_syda: ,evo,i ova je krasna :icon_lol:
E baš ne znam koji je crtani,idem vidjeti,znači nisam više ptica trkačica niti tamburiks?Ajd da vidim što sam. :icon_lol:

 

[johabica]

Evo se predajem,niš nebrem najti,ajd mi ti reci.

 

[farmervg]

Da si stavila još koji smajlić ispal bi crtani film

 

[Bučo]

Opet nam je zivnula malo tema y): bas sam se nasmijo na pricu ja da sam bio na johabicinom mijesto ja bi mu na kraju poklonio 10kg krumpira pa da se moze gustat doma i pipat do mile volje:icon_rofl::icon_rofl:

 

[DARIJUS]

Evo se predajem,niš nebrem najti,ajd mi ti reci.

radi se o Velikom Bleku ili Bleku steni...emo):

 

[johabica]

Bučo,ti si još dečko,možda i ne bi bila loša ideja da kupiš vreću krumpira i počneš vježbati....Joj,kak sam zločesta,opet mi ide,ona sam stara,jel?:icon_rolleyes::icon_rolleyes::icon_rolleyes::icon_razz::icon_razz::icon_razz: Ovaj smajlič najviše volim,kak se samo krasno smiješi,a Farmervg,pravi sam angel):, koliko sam dobrodušna.:biggrin::biggrin::biggrin: Kaj crtani film,dugometražni crtani film!

 

[johabica]

radi se o Velikom Bleku ili Bleku steni...emo):

Pa to sam čitala dok sam bila mala-Veliki Blek,Čiko,Ontario,o,pa kako se ne sjećam????Odgovor se nameće sam od sebe-starim....:biggrin::biggrin::biggrin:
Evo,opet sam stavila ove zelene,lijepe su mi boje. :icon_lol::icon_lol::icon_lol: