Volim popričati sa ljudima.Volim se nasmijati,volim da drugi nasmiju mene,a tržnica je mjesto gdje je zezancija dio posla,a dobro dođe i kada posao ne ide,digne te malo,popravi raspoloženje.Trgovina je vražja stvar,ako si loše volje,kupac te osjeti izdaleka,nekako se te negativne emocije prenose na druge ljude,pa te i nesvjesno počinju izbjegavati,a tek onda od posla nema ništa,a samim time si i sve goreg raspoloženja.Zato je uvijek dobro malo razbiti monotoniju,ako treba i pokojom glupošću,ma gluposti,to je uvjetno rečeno,rade se psine ili se nekome malo smjesti,tek toliko da se osmjeh na licu razvuče od uha do uha.Iako zezancija može imati i loše posljedice Kao na primjer u mojemu slučaju.E,bilo je to ovako-davno je to bilo,u vrijeme kada smo se još bavili samo krumpirima.Imali smo onu Zastavu 650 AD,pettonku,i nju bismo natovarili krumpirima i mene poslali na Žitnjak.Krenula bih ja tako oko pola noći,u ono vrijeme još nije bilo rezervacija pa je bilo bitno uhvatiti dobro mjesto za prodaju,Kada odeš na vagu,pa se smjestiš,prođu i dva izjutra,onda malo odspavaš u kabini,jedno sat vremena,pa se istovaruje roba i sprema se za prodaju.A bilo je tu i drugih prodavača sa krumpirima,ponekada bi nas se naredalo po dvoje,troje,četvero u nizu,a najidealnije bi bilo kada uokolo tebe nadaleko nije bilo sa krumpirima nikoga.Šanse da se proda su tada veće,ali kada je gužva,sretan si što si uopće uspio zgrabiti mjesto,gdje god da si.Svi mi koji smo dolazili smo se dobro već godinama znali,a jedan od mojih boljih poznanika je bio crni M,kako sam ga ja zvala,niski,sitni čovjek neku godinu stariji od mene,guste crne kovrčave kose-zato sam ga i zvala crni M.I ženu sam mu dobro znala,voljele smo popričati skupa o svemu i svačemu kada bi se srele.Znao bi on tako doći do mene u pauzi kada bi gužva malo popustila,popričati,a došao je i toga dana,sunce se već visoko popelo toga kasnoljetnoga prijepodneva,ozbiljno počelo grijati,pa smo svi tražili sjenu.Najveća i najugodnija je bila u prolazu između kamiona,em nema sunca,em struji zrak, ko blagi povjetarac piri,i tu bismo znali sjesti ili stati i razvezati priču,srknuti ono nešto crno gorko iz kafiča tu kraj porte na ulazu u tržnicu,kava bi to trebala biti,ali što je zapravo,bogtepitaj,jer kad si srknuo i progutao stesao si se ko da te drmnula struja,a drmnula te i cijena za ono malo tekučine na dnu šalice.Došao je tako crni M i toga prijepodneva,stao u prolazu između kamiona,a u tom trenutku sam ja baš prodala tri vreće nekom kupcu,pa sam ,da si ne kvarim izlog ispred kamiona,a ionako onda opet moram sa kamiona skidati vreće i nadopuniti paletu,uzela vreću na kamionu i nosila do auta.A crni M je stajao naslonjen na susjedni kamion ruku prekriženih na prsima.U trenutku dok sam prolazila kraj njega sam se malo trknula u njega,okrznula ga,dobro,malo je to jači okršaj bio,ali što jedno muško ima biti osjetljiv ko mimoza kad ga žensko trkne,pa skoro da izgubi ravnotežu.Muško uvijek mora stajati nogama čvrsto na zemlji,a mi žene smo te koje si mogu dozvoliti i malo lepršavosti,jel?Dobro,sve je dobro završilo,ostao je moj crni M u uspravnom položaju,samo je zateturao korak uljevo,odbacilo ga moje poprsje kada je naletjelo na njegov lakat i rekao-bogati-(to bogati je bila njegova stalna uzrečica kojom je započinjao skoro pa svaku rečenicu)- sam mislil da imaš dobre cice,a sad vidim da su ti loše ko i mojoj ženi.O crni M-sad si gotov! Jednoj ženi,i to tuđoj izreći javno,u oči,u facu,takvu ocjenu njenih atributa,to ti ne bu dobro završilo.To bu za sobom povuklo određene konsenkvence.Smijao se on slatko,zadovoljan trenutnom dosjetkom,smijala sam se i ja,je da sam mu očitala bukvicu o krivoj prosudbi i neprimjereno iznesenoj ocjeni meni dragog dijela mojega tijela,i da sam mu rekla da će ga to koštati,pogotovo jer je u komentar upleo i svoju ženu,a baš ću ga tu smjestiti na tanki led.Budem ja prvom prilikom objasnila njoj kakvo mišljenje o njzinom dijelu tijela kojim je othranila njegovu djecu ima njezin muž,pa neka se vadi kod kuće kako zna i umije.Prilika mi se ukazala već kroz par dana.Vozili se moj suprug i ja kroz njegovo selo, i baš u tom trenu je supruga našega prijatelja nešto ispred kuće radila.Već nam je izdaleka mahala da stanemo.Naravno da smo stali,pretresli u razgovoru sve i svašta.Pa sam iskoristila priliku i ispričala joj što je meni reko njen dragi muž.Pa smo se opet smijali.Tako.sada sam ga lijepo tužila,baš kako sam mu i obečala,neka se sada vadi i objašnjava ženici kakvo on to ima mišljenje o pojedinim djelovima njenoga tijela,i to još iznosi javno pred svjedocima-dobro izrekao je to samo predamnom-ali to je isto ko da je stavio na oglasnu ploču-evo sam već ispričala svome suprugu,pa sada njoj,a bogtepitaj kada će mi opet pasti na pamet reći nekome.Razišle smo se u razdraganom tonu,sa smijehom i toplinom u duši.I bilo je meni smiješno i slijedeći tjedan kada smo se ja i crni M opet sreli na tržnici.Došao je do mene,i prvo što je rekao je bilo-bogati,što si to napravila-žena se cijeli tjedan svađa sa mnom,niti mi kuha,niti priča,osim kada viče na mene,Spremila me na tržnicu i rekla da bolje da se i ne vračam doma.Nasmijala sam se,nasmješio se i on,malo me još naštrapocirao,onako,ništa previše,malo zezancije opet u njegovom stilu.I tako je to prošlo.Spominjalo se više i nije,imali smo mi i drugih bisera kojima smo se smijali,tu i tamo bi se samo ponekada nešto malo izvuklo iz prašine,i polako je u mome sječanju to padalo u zaborav.Nije se spominjalo ni kada bismo se ja i njegova supruga srele,srdačno bi i lijepo popričale,pričale bi u dvoje,u četvero,i sve je uvijek štimalo,bilo u redu,ležerne riječi pune smijeha.Sve do proljeća slijedeće godine.Došli su oni nama u posjeu,toplo je već bilo,već je i neko cvijeće u dvorištu procvalo,pa se malo razgledavalo.Pa se njoj dopalo ovo-pa traži da joj dam,pa se dopalo ono-pa opet traži,a ja čupam,zamatam,spremam u sanduk.Čupala sam već peti puta kada je konačno odustala od daljnjeg prebiranja po mome cvjetnjaku,još sam samo morala iskopati dio jednog grmiča,i to je bilo to.Zadovoljna ona,a i ja sam sretna kada je nekome lijepo ono što imam,pa rado dam,a onda smo naravno završili u kući.Nije red da gosti,a k tome i dobri znanci ne uđu i popiju koji sokič,kavu,kapučino,ma nema toga što kod nas gost ne može dobiti.I sjeli smo mi tako za stol,ja natočila čaše,pristavila kapučino,stavila na stol neke keksiče,i krenuo razgovor. O svemu i svačemu.Bilo smijeha ko u priči,razdragali se,pretresli smo sve čega smo se sjetili.A onda je meni na pamet palo ono.Kritični događaj u kojem se spominjalo moje poprsje i njeno.Pa sam to i spomenula.Čim sam izrekla prve riječi,gospođa M je skočila sa stolice ko da ju je tisuću osa ubolo u guzu.Lice joj se nagorušilo,pogledala me mrko i rekla oštro-šuti!Sada bih te mogla zgrabiti!Ni riječi više da nisi rekla!Otišla je od stola,hodala po sobi gore dolje i ponavljala-tak bih te sad zgrabila,šuti,šuti,ništa više nemoj govoriti.Nisam mogla vjerovati.Koji se vrag sada događa.Do maloprije smo svi bili tako sretni i raspoloženi,vani u dvorištu me grlila,ruka joj je više-manje stalno bila oko moga ramena,hvalila je moje dvorište,cvijeće,a sad bi me odjedanput najradije premlatila ko vola.U kupusu.Razjašnjenje je stiglo u sljedećoj rečenici.Veli-aha,zato njen muž po dva dana ne dolazi kući sa tržnice,njoj stalno govori kako prodaja neide,ne može prodati,a bog te pitaj šta mi tamo radimo,jasno je njoj što se događa,zgrabila bi sada ona mene ,prebiti bi me mogla.Da joj se nitko nije približilo jer će biti svašta.O, Gospode Bože.Ovo je počelo izmicati kontroli.Šutjela sam ko da su mi sašivena usta i zaprepašteno je gledala.I moj i njen muž.Ovo zbilja nisam očekivala.Shvatila sam da će svaki daljnji pokušaj objašnjenja samo sve pogoršati.Bio je to prizor ko iz filma-troje ljudi u strahu sjedi ko na iglama,a jedna žena hoda po sobi sa rukama u kosi baš ko lav u kavezu,gore-dolje,gore-dolje...bem ti život!Mislim da taj prizor neću zaboraviti do kraja života.Pa odkuda je meni moglo uopće i pasti na pamet da će malo šale izazvati ovakvu reakciju.I to još u mojoj kući.Ma bem ti život još jednom!Zamalo sam bila premlačena u svojoj kući.Koliko je bila bijesna,bila bi me rasturila ko krpenu lutku.Da me dohvatila,pod bi sa mnom bila obrisala.Razbila ko zvečku.
Hodala je po kući dobrih pet minuta.Pet minuta se čula jedna muha koja je uporno letjela iznad naših glava,pet minuta si napetost u zraku mogao rezati na kriške,pet minuta nitko okom nije trepnuo,Pet minuta ko pet godina je napokon prošlo,sjela je opet za stol kraj mene,i uključila se u razgovor.Normalno,ko da ništa nije bilo.Bem ti...da ne reknem što.
Eto mi odmah pala na pamet ona svekrvina-ima situacija kada je bolje "držati vodu v lampi"Ili ne reći "sve kaj ti melin donese na jezik".Joj.