Dogodovštine iz naših života

[Bučo]

Johabice ne treba hvala vec sam ja se isprakso na pravim stvarima tak da mi ne treba krumpir za vjezbat:

 

[johabica]

joj Bučo,pa mi ti to već znamo,samo ti još moraš naučiti da se nikada ne smiješ previše opravdavati,onda si tek sumnjiv.Je,je.:icon_lol::icon_lol::icon_lol:

 

[Bučo]

joj Bučo,pa mi ti to već znamo,samo ti još moraš naučiti da se nikada ne smiješ previše opravdavati,onda si tek sumnjiv.Je,je.:icon_lol::icon_lol::icon_lol:

Nevolim da se sumlja u moje znanje zato ja volim pojasnitangel):

 

[johabica]

No hajde,pada snijeg,a pametni ljudi ga ne razmeču dok pada jer onda imaju posla još jednom,a dva puta raditi isti posao nije pametno,pa da reknem primjer br,dva moje dobrodušnosti i umilnosti,vezano na onaj primjer br. jedan iz priče iznad.(ovo sa padanjem snijega mi je samo pokriče,jer da budem iskrena,ja ga ionako nikada ne razmećem,ljubav mog života to odradi,ja samo ponekada zamahnem metlom par puta stazu od vratiju prema stepenicama i stepenice,to mi ide....).Bila bih ja to ispričala sinoć,ali ne mogu sve odjedanput jer ima još i nešto drugo sa krumpirima,ali to ću kasnije.I primjer br,tri i primjer br.četiti.Evo,kada nabrojim toliko primjera zaključak o umilnosti će se nametnuti sam od sebe,pa mirne duše mogu odustati od pokušaja da nekoga navedem na silu da tako misli o meni,je.Dakle,bilo je to ovako-mjesto događaja isto-tržnica u Zg,vrijeme isto-izjutra jednoga jutra,kada su još svi nekako pospani,neraspoloženi,čangrizavi,hodaju od robe do robe,gledaju,pipaju,prevrču,pokušavaju zavuči ruku što dublje ispod,do dna, ne bi li pronašli nešto što ne odgovara njihovoj predođbi dobre robe,E,to zavlačenje i prevrtanje je ono što meni redovito digne živac,ali najčešće šutim,nabacim smješak na lice,onaj ranije spomenuti-umilni i topli,iako bi mi ponekada trebale ukosnice za kosu da ga pričvrstim i učvrstim,jer to prevrtanje prijeti da će svaki čas skliznuti i pasti i izgubiti se u kutiji paprike,tamo negdje na dnu,dokle sežu prsti premetatelja.Ali imam ja i svijetlih trenutaka,dana kada mi sve ravno,mirno gledam što se radi,poravnam nakon premetanja i čekam slijedečeg mučitelja.I tako,toga jednoga jutra rano izjutra,stigao taj sljedeći premetatelj,stao kod mojih paprika i duboko se zagledao u njih.Glada i šuti.Šutim i ja.Pita za cijenu.Reknem cijenu.Pa mu skupo.A paprike krasne,ma šta krasne,prekrasne,sve iste,jedna poredana do druge,četiri u redu,šest u nizu,tri reda u dubinu,sjaje se i cakle na ljetnome jutru,da sam rekla i duplu cijenu bilo bi malo,a njemu skupo.A veli-jesu li dobre?Kakvo je to sada pitanje!Jesu li dobre-pa što on očekuje da mu reknem-ne,nisu,znte,ali ja bih ih svejedno prodala,po onoj cijeni što sam rekla,ma koji će idiot svoju robu kuditi,alooooo,čovječeeee....E,to jutro zakuhala nisam,ako sam otrpjela par bisera prije njega,budem se ja prilagodila i i ovome,ubaciti ću se ja u igru na brzinu,i prilagoditi prema potrebi.Prilika mi se ukazala već u sljedećem trenutku.Slijedilo je pitanje koje i inače najviše volim-veli on-a ima li unutra loših?Pogledala sam ga u oči,toplo se nasmiješila i rekla mu-ima,samo sam ih sakrila ispod.Ne vide se.Ali,ako vi baš želite loše,imam ja u unutra u kombiju par kutija zbilja loših,evo ću ih potražiti,koliko vi trabate,mislim da imam samo tri kutije,to je četerdeset pet kila,hoće li vam biti dosta?I dok sam mu ja tako lijepo objašnjavala,okrenula sam se,popela u kombi i počela premetati kutije.Izmotavati se počeo prije nego sam je završila svoj monolog.Ne,ne treba on loše,on želi lijepe paprike,krivo sam ga ja razumjela,veli,evo,uzeti će pet kutija ovih što su vani izložene,bude si on sam izabral.Nisam se dala,ma nije meni teško potražiti loše,ako treba premetat ću ja svih pedeset kutija da ih nađem,meni je kupac svetinja uvijek dobije ono što želi,a ako baš ne želi te koje su sve loše,onda ću mu ja izabrati one u kojima sam ispod sakrila nešto loših,znam ja koje su to,jer ja ih kod kuće uvijek slažem.Premetao je jadnik paprike u kutijama,zavlačio ruku ispod do trećeg reda,tražio te loše kojih nije bilo,gledao me nekako čudno,mislio valjda da mi nisu sve na broju.Odvojio je pet kutija,platio i otišao.Što je dalje mislio,ne znam.Znam da sam ga ja ispratila sa smiješkom na licu,istim onakvim ljubaznim i milim kakav mi je cijelo vrijeme bio,Ma vi ćete mene gaziti i gnječiti ,znam i ja igru,a onaj tko se počne sa mnom igrati, naigra se.

 

[vica]

to johabice, umeti sa narodom je postalo cela nauka. tvoje iskustvo a malo sale i osmeha pola posla urade. sto rekli treba se i roditi za neke poslove. ali vedro nasmejano lice i malo sale uvek je dobrodoslo u svakom poslu i u svakom pogledu

 

[johabica]

Ma rekla sam ja već ranije da je tržnica tlaka,ali ima svojih čari.Ko što velim,samo se treba ubaciti u igru.:icon_weed:

 

[farmervg]

Dobro Johabice daj mi objasni veliš roba ljepa najljepša normalno ko če kuditi svoju robu kak veliš pa zar ti nisi nikad baš nešta malo podvalila nemreš biti toliki poštenjak negdje si sigurno malo muljala kak i svi

 

[johabica]

Jesam,jesam,al da me kolješ,priznati neću.angel):angel):angel):angel):angel)::biggrin::biggrin::biggrin::biggrin::biggrin:

 

[kils]

Tako sam i ja izneo na tržnicu mahune ,brali ih ja i žena cijelo poslije podne ,iznijeli ih ujutro na tržnicu i krenula prodaja. Cijena dobra mi zadovoljni, kad ide neki brko , -jesu to domaće mahune -jesu špricane -jesu svježe-,na sve dobije normalan odgovor ali sad će on probati prelomiti jednu,ona puca, šprica voda čini mi se iz nje ,pa drugu ,pa uvrće nosom,pa treća ,pa četvrta .U meni kuva ali šta ću mušterija je uvijek u pravu a brko navalio,pa peta, šesta ,e kod sedme kažem ja njemu -aj slomi još jednu sve ću ti prste na rukama polomiti-ode brko ko ofuren ,kaže žena ti nisi normalan,đe ćeš to reći čovjeku ,od tad brko i ne zalazi u naš red zaobilazi nas u velikom luku.A nakon par dana kod kuće imamo štand s lubenicama i nagledaš se svakakvih ljudi ,ima ih koji kupe i odu a ima ih koji obilaze i pregledaju ko da kupuju auto,dođe neki tip i odmah na sav glas kakve su to lubenice,kakve domaće ,di ja to uzgajam,jesu stvarno domaće,sto pitanja ima čovjek ali ono arogantno,kaže njemu moja žena -ma šta ja znam odakle su ,to mi kupimo po akcijama u trgovačkim lancima ,za sitne novce kad budu za otpis,pa preprodajemo ,uvijek ima budala koji kupe-.Ode čovjek zalupi vrata na autu,kažem ja ženi šta ti bi ,veli ona -bio je isto tako prije par dana s istom pričom ,ja mu sve objasnila i kupio je i vidi da je lubenica svježa i dobra ,repaći se zelene ,a on opet isto .E reko to ti je isto ko ja neki dan s mahunama ,nekad jednostavno nisi za takve mušterije i nemoš prećutiti.

 

[johabica]

Ma je kils,jel,s kakvim bi ga užitkom čovjek čvoknuo po prstičima,i kad imaš takva dva na dan,ima da te nema.Meni su najdraži oni koji pipaju paradajze.Krene redom-zašilji svih pet prstiju u njega,ko da hoće iscjediti iz njega sok,i tako redom do zadjeg,a onda kada počne iz početka,u pola gajbe stene i veli-mekan vam je.Ma zveknula bih ga ko zvečku.

Sada si me sjetio nešto,budem kasnije malo ispričala.:icon_mrgreen:

 

[Bučo]

Johabice i kils moro bi ja doc kod vas da nesto kupim da vam i ja malo tlak dignem i krvi vam se napijem samo ja necu brzo otic ko ovi pojedini:icon_fU::icon_madu:devil):
sala mala nebi ja to mogo napravit svojim forumasima ja bi reko samo daj mi tolko i tolko prave robe i popust placam gotovinom::icon_rofl:

 

[DARIJUS]

Ma je kils,jel,s kakvim bi ga užitkom čovjek čvoknuo po prstičima,i kad imaš takva dva na dan,ima da te nema.Meni su najdraži oni koji pipaju paradajze.Krene redom-zašilji svih pet prstiju u njega,ko da hoće iscjediti iz njega sok,i tako redom do zadjeg,a onda kada počne iz početka,u pola gajbe stene i veli-mekan vam je.Ma zveknula bih ga ko zvečku.

Sada si me sjetio nešto,budem kasnije malo ispričala.:icon_mrgreen:

e viš...ja se malko ipak strpim dok si takav ne izabere paradajze u vrećicu i onda ih "lagano" tresnem na vagu, pa onog što dodam još stisnem na sve ove nutra, e onda odriješito cuknem vrećicu s vage i još ih malo "poškakljam" odozdola...
dok dođe doma umjesto paradajza u vrećici mu/joj KEČAP....
:icon_madu:

 

[ajkula]

ja se divim osobama koje prodaju svoje proizvode na tržnici,koju oni troturu preživljavaju od pojedinih likova,nikad nisam nikom pobijo cijenu ili prigovarao,ako da šta popusta ok ako ne bitno da mi odgovara roba,uglavnom ima tu u Bjelovaru nekoliko ženskih prodavačica kod kojih se uzima nekad nešto sezonski i sve su ok,najviše volim ići kod njih jer su uvijek raspoložene nabaciti koju priću a ne u trgovinama samo baci na vagu i sljedeći:icon_thumright:

 

[johabica]

Ajkula,pa ti si moj kupac,ajmo se igrati trgovine!:icon_lol::icon_lol::icon_lol::icon_lol::icon_lol:

Joj Darijus,nemoj me tako učiti,ovako se zadnjih godina više nisam mogla nositi sa građanima,spustili mi prag tolerancija do gležnjeva.Sada sam se oporavila i ljetos mi dobro išlo,bila sam fina,ljubazna,nasmješena,valjda budem takva ostala ove sezone.:icon_weed:

 

[johabica]

Volim popričati sa ljudima.Volim se nasmijati,volim da drugi nasmiju mene,a tržnica je mjesto gdje je zezancija dio posla,a dobro dođe i kada posao ne ide,digne te malo,popravi raspoloženje.Trgovina je vražja stvar,ako si loše volje,kupac te osjeti izdaleka,nekako se te negativne emocije prenose na druge ljude,pa te i nesvjesno počinju izbjegavati,a tek onda od posla nema ništa,a samim time si i sve goreg raspoloženja.Zato je uvijek dobro malo razbiti monotoniju,ako treba i pokojom glupošću,ma gluposti,to je uvjetno rečeno,rade se psine ili se nekome malo smjesti,tek toliko da se osmjeh na licu razvuče od uha do uha.Iako zezancija može imati i loše posljedice Kao na primjer u mojemu slučaju.E,bilo je to ovako-davno je to bilo,u vrijeme kada smo se još bavili samo krumpirima.Imali smo onu Zastavu 650 AD,pettonku,i nju bismo natovarili krumpirima i mene poslali na Žitnjak.Krenula bih ja tako oko pola noći,u ono vrijeme još nije bilo rezervacija pa je bilo bitno uhvatiti dobro mjesto za prodaju,Kada odeš na vagu,pa se smjestiš,prođu i dva izjutra,onda malo odspavaš u kabini,jedno sat vremena,pa se istovaruje roba i sprema se za prodaju.A bilo je tu i drugih prodavača sa krumpirima,ponekada bi nas se naredalo po dvoje,troje,četvero u nizu,a najidealnije bi bilo kada uokolo tebe nadaleko nije bilo sa krumpirima nikoga.Šanse da se proda su tada veće,ali kada je gužva,sretan si što si uopće uspio zgrabiti mjesto,gdje god da si.Svi mi koji smo dolazili smo se dobro već godinama znali,a jedan od mojih boljih poznanika je bio crni M,kako sam ga ja zvala,niski,sitni čovjek neku godinu stariji od mene,guste crne kovrčave kose-zato sam ga i zvala crni M.I ženu sam mu dobro znala,voljele smo popričati skupa o svemu i svačemu kada bi se srele.Znao bi on tako doći do mene u pauzi kada bi gužva malo popustila,popričati,a došao je i toga dana,sunce se već visoko popelo toga kasnoljetnoga prijepodneva,ozbiljno počelo grijati,pa smo svi tražili sjenu.Najveća i najugodnija je bila u prolazu između kamiona,em nema sunca,em struji zrak, ko blagi povjetarac piri,i tu bismo znali sjesti ili stati i razvezati priču,srknuti ono nešto crno gorko iz kafiča tu kraj porte na ulazu u tržnicu,kava bi to trebala biti,ali što je zapravo,bogtepitaj,jer kad si srknuo i progutao stesao si se ko da te drmnula struja,a drmnula te i cijena za ono malo tekučine na dnu šalice.Došao je tako crni M i toga prijepodneva,stao u prolazu između kamiona,a u tom trenutku sam ja baš prodala tri vreće nekom kupcu,pa sam ,da si ne kvarim izlog ispred kamiona,a ionako onda opet moram sa kamiona skidati vreće i nadopuniti paletu,uzela vreću na kamionu i nosila do auta.A crni M je stajao naslonjen na susjedni kamion ruku prekriženih na prsima.U trenutku dok sam prolazila kraj njega sam se malo trknula u njega,okrznula ga,dobro,malo je to jači okršaj bio,ali što jedno muško ima biti osjetljiv ko mimoza kad ga žensko trkne,pa skoro da izgubi ravnotežu.Muško uvijek mora stajati nogama čvrsto na zemlji,a mi žene smo te koje si mogu dozvoliti i malo lepršavosti,jel?Dobro,sve je dobro završilo,ostao je moj crni M u uspravnom položaju,samo je zateturao korak uljevo,odbacilo ga moje poprsje kada je naletjelo na njegov lakat i rekao-bogati-(to bogati je bila njegova stalna uzrečica kojom je započinjao skoro pa svaku rečenicu)- sam mislil da imaš dobre cice,a sad vidim da su ti loše ko i mojoj ženi.O crni M-sad si gotov! Jednoj ženi,i to tuđoj izreći javno,u oči,u facu,takvu ocjenu njenih atributa,to ti ne bu dobro završilo.To bu za sobom povuklo određene konsenkvence.Smijao se on slatko,zadovoljan trenutnom dosjetkom,smijala sam se i ja,je da sam mu očitala bukvicu o krivoj prosudbi i neprimjereno iznesenoj ocjeni meni dragog dijela mojega tijela,i da sam mu rekla da će ga to koštati,pogotovo jer je u komentar upleo i svoju ženu,a baš ću ga tu smjestiti na tanki led.Budem ja prvom prilikom objasnila njoj kakvo mišljenje o njzinom dijelu tijela kojim je othranila njegovu djecu ima njezin muž,pa neka se vadi kod kuće kako zna i umije.Prilika mi se ukazala već kroz par dana.Vozili se moj suprug i ja kroz njegovo selo, i baš u tom trenu je supruga našega prijatelja nešto ispred kuće radila.Već nam je izdaleka mahala da stanemo.Naravno da smo stali,pretresli u razgovoru sve i svašta.Pa sam iskoristila priliku i ispričala joj što je meni reko njen dragi muž.Pa smo se opet smijali.Tako.sada sam ga lijepo tužila,baš kako sam mu i obečala,neka se sada vadi i objašnjava ženici kakvo on to ima mišljenje o pojedinim djelovima njenoga tijela,i to još iznosi javno pred svjedocima-dobro izrekao je to samo predamnom-ali to je isto ko da je stavio na oglasnu ploču-evo sam već ispričala svome suprugu,pa sada njoj,a bogtepitaj kada će mi opet pasti na pamet reći nekome.Razišle smo se u razdraganom tonu,sa smijehom i toplinom u duši.I bilo je meni smiješno i slijedeći tjedan kada smo se ja i crni M opet sreli na tržnici.Došao je do mene,i prvo što je rekao je bilo-bogati,što si to napravila-žena se cijeli tjedan svađa sa mnom,niti mi kuha,niti priča,osim kada viče na mene,Spremila me na tržnicu i rekla da bolje da se i ne vračam doma.Nasmijala sam se,nasmješio se i on,malo me još naštrapocirao,onako,ništa previše,malo zezancije opet u njegovom stilu.I tako je to prošlo.Spominjalo se više i nije,imali smo mi i drugih bisera kojima smo se smijali,tu i tamo bi se samo ponekada nešto malo izvuklo iz prašine,i polako je u mome sječanju to padalo u zaborav.Nije se spominjalo ni kada bismo se ja i njegova supruga srele,srdačno bi i lijepo popričale,pričale bi u dvoje,u četvero,i sve je uvijek štimalo,bilo u redu,ležerne riječi pune smijeha.Sve do proljeća slijedeće godine.Došli su oni nama u posjeu,toplo je već bilo,već je i neko cvijeće u dvorištu procvalo,pa se malo razgledavalo.Pa se njoj dopalo ovo-pa traži da joj dam,pa se dopalo ono-pa opet traži,a ja čupam,zamatam,spremam u sanduk.Čupala sam već peti puta kada je konačno odustala od daljnjeg prebiranja po mome cvjetnjaku,još sam samo morala iskopati dio jednog grmiča,i to je bilo to.Zadovoljna ona,a i ja sam sretna kada je nekome lijepo ono što imam,pa rado dam,a onda smo naravno završili u kući.Nije red da gosti,a k tome i dobri znanci ne uđu i popiju koji sokič,kavu,kapučino,ma nema toga što kod nas gost ne može dobiti.I sjeli smo mi tako za stol,ja natočila čaše,pristavila kapučino,stavila na stol neke keksiče,i krenuo razgovor. O svemu i svačemu.Bilo smijeha ko u priči,razdragali se,pretresli smo sve čega smo se sjetili.A onda je meni na pamet palo ono.Kritični događaj u kojem se spominjalo moje poprsje i njeno.Pa sam to i spomenula.Čim sam izrekla prve riječi,gospođa M je skočila sa stolice ko da ju je tisuću osa ubolo u guzu.Lice joj se nagorušilo,pogledala me mrko i rekla oštro-šuti!Sada bih te mogla zgrabiti!Ni riječi više da nisi rekla!Otišla je od stola,hodala po sobi gore dolje i ponavljala-tak bih te sad zgrabila,šuti,šuti,ništa više nemoj govoriti.Nisam mogla vjerovati.Koji se vrag sada događa.Do maloprije smo svi bili tako sretni i raspoloženi,vani u dvorištu me grlila,ruka joj je više-manje stalno bila oko moga ramena,hvalila je moje dvorište,cvijeće,a sad bi me odjedanput najradije premlatila ko vola.U kupusu.Razjašnjenje je stiglo u sljedećoj rečenici.Veli-aha,zato njen muž po dva dana ne dolazi kući sa tržnice,njoj stalno govori kako prodaja neide,ne može prodati,a bog te pitaj šta mi tamo radimo,jasno je njoj što se događa,zgrabila bi sada ona mene ,prebiti bi me mogla.Da joj se nitko nije približilo jer će biti svašta.O, Gospode Bože.Ovo je počelo izmicati kontroli.Šutjela sam ko da su mi sašivena usta i zaprepašteno je gledala.I moj i njen muž.Ovo zbilja nisam očekivala.Shvatila sam da će svaki daljnji pokušaj objašnjenja samo sve pogoršati.Bio je to prizor ko iz filma-troje ljudi u strahu sjedi ko na iglama,a jedna žena hoda po sobi sa rukama u kosi baš ko lav u kavezu,gore-dolje,gore-dolje...bem ti život!Mislim da taj prizor neću zaboraviti do kraja života.Pa odkuda je meni moglo uopće i pasti na pamet da će malo šale izazvati ovakvu reakciju.I to još u mojoj kući.Ma bem ti život još jednom!Zamalo sam bila premlačena u svojoj kući.Koliko je bila bijesna,bila bi me rasturila ko krpenu lutku.Da me dohvatila,pod bi sa mnom bila obrisala.Razbila ko zvečku.
Hodala je po kući dobrih pet minuta.Pet minuta se čula jedna muha koja je uporno letjela iznad naših glava,pet minuta si napetost u zraku mogao rezati na kriške,pet minuta nitko okom nije trepnuo,Pet minuta ko pet godina je napokon prošlo,sjela je opet za stol kraj mene,i uključila se u razgovor.Normalno,ko da ništa nije bilo.Bem ti...da ne reknem što.

Eto mi odmah pala na pamet ona svekrvina-ima situacija kada je bolje "držati vodu v lampi"Ili ne reći "sve kaj ti melin donese na jezik".Joj.

 

[zeleno zagorje]

pa kakva je to ženska neka opaka , kad je tebe johabice uspjela preplašiti

 

[johabica]

Ma daj,da je vidiš,nema u njoj pedeset kila,ali,kaj da ti kažem,da me dohvatila,mislim da bih popila teške batine.Pregazila bi me bila ko valjak.Sigurno.

 

[vica]

ljubomora radi svasta .trebala si joj reci samo da ide leciti se .onda bi te razbila ko buldozer stracaru. joj koliko je takvih scena a u zadnje vreme sve vise

 

[Bučo]

Johabice ovo je bilo gusto zamalo bilopunch): a to sta ona je sitna nema veze al vidis da je jako dinamitna:::icon_axe::icon_rofl::icon_rofl:

 

[johabica]

Kaj da rečem,bila bih nadrapala kak žuti mačak,imala sam petnaest let manje,i bila sam dvadeset kila lakša,tak da mi ona teorija-da joj stanem na nogu- ne bi držala vodu.Ponkada dostojanstveni uzmak daje najbolje rezultate.Evo sam i iz toga nekaj naučila-nije važno što kažeš-važno je pred kim kažeš.Eh.Pasju mu capu.:icon_eyes: