Evo,ovu ću priču posvetiti mom dragom prijatelju Ajkuli,mislim da će se baš on najbolje naći u njoj.Događaj je istinit,glavni akter priče je isto tako drag i dobrodušan čovjek ko i Ajkula,a puklo mu je jednoga dana isto onako kako i Ajkula kaže da bi mu jednom moglo puči.:icon_axe:
Već se sigurno shvatilo da se ovo što ću napisati nije događalo meni ili mome mužu,ali priča svakako zaslužuje ući u društvo već napisanih.
Imamo jednoga znanca,čovijek u šezdesetima,poljoprivrednik,sadi krumpire,i sam prodaje svoju muku.Tu kod nas,na sajmu svake srijede.Sam si i priprema sve,napuni vreće,izvaže,natovari...Nekakvu pomoć ima samo dok se krumpiri beru u polju,a sve ostalo odrađuje on,nije mu teško,čovijek je entuzijast,zaljubljenik u posao.A na sajmu je uvijek živo,malo se nešto proda,malo se popriča sa ljudima,i izjada,život je takav da ima i svoju tamniju stranu,a lakše je duši kada se našto izgovori glasno.Spominjao je on nama več par puta kako mu je bio blokiran račun u banci pa nije mogao do novaca,ali,uvijek onako usput,i nikada nismo uspjeli saznati razloge blokade ,evo,do neki dan.A sve je počelo jednim posjetom sajmu jedne srijede i krumpirima koji su se trebali nabrati na brzinu.Veli on,prodavao je kao i obično on svoju robu,kadli dođe do njega neki čovijek i počeli su razgovarati.Sajam se bližio kraju,neki su se prodavači već i pokupili i otišli doma,a ovaj je trebao četiri i pol tone krumpira.Količina,koja se na sajmu više nije mogla skupiti.Pa mu je naš znanac predložio da će mu on to nabrati u polju i to popodne dovesti kući.Bio je čovjek neki krčmar,ugostitelj,tu u okolici,a što mu je tako hitno trebala takva količina znanca nije zanimalo,bitno je bilo što je dobio priliku prodati,iako je bio kolovoz,podne,sunce je pržilo,veli,dok su brali krumpire znoj im je curio niz leđa sve do guza,ali su nabrali,odradili posao,i on je robu isporučio u dogovorenom terminu.Kada ju je istovario na mjesto koje mu je pokazano,došao je gazda,zahvalio i rekao da će mu slijedeće srijede donjeti novce na sajam.Čekao je on godinu dana srijedu za isplatu pa mu dopizdilo,i jedne se srijede nakon sajma uputio k njemu namiriti dug.Pitao ga misli li on njemu platiti ili ne.Ovaj ga pogledao,pa rekao-a jel ti platio onj švercer kojem si prodao malo nakon mene.Nije.E pa,reko gazda,onda ti neću platiti ni ja.Vidio čovjek da vrag uzima šalu,pa se snašao,kaže,je,onaj mu je platio,on je to samo tako rekao da nije,jer šta se njega tiče jel mu netko drugi platio dug ili ne.Je,reko gazada,ako mu je onaj platio,onda mu on neće,šta će mu sada plačati,ima sada novce ako je utjerao dug od onoga dužnika.E,nato je naš znanac,inače miran i strpljiv čovjek popizdio.Počeo je verbalni okršaj,bez rezultata,počelo je naguravanje potpomognuto verbalnim ispadima,i trajalo je ta tako dugo dok se nisu počele izricati i prijetnje.Najprije je na red došao lokal.Reko znanac-neplati li mu se dug,on će porazbijati cijelu krčmetinu pa neka se mušterije pitaju zašto ga netko lomi.Na te riječi obečanje o naplati duga dobio nije,ali mu je krčmar dao prijedlog-ako mu želi nepšto razbiti za te pare-neka mu razbije auto.To može.Lokal ne.Dobro,pristao je znanac u žaru ljutnje na prijedlog,otišao do svoga tamića,veli,u kabini uvijek ima nekakav hambrič,uzeo ga,vratio se u dvorište i počeo.Izudarao je stakla izudarao je karoseriju,mahao je on batom kud je stigao,svakim udarcem bijes je bio manji a zadovoljstvo veće.Tako.Auto je bio razbijen,dug je naplačen,od novaca se oprostio,ionako mu je već i prije bilo jasno da ih nakon godine dana više niti neće dobiti,ali sada mu je barem srce bilo na mjestu.Razišli su se u mirnom tonu,otišo on kući.I kroz par mjeseci dobio poiziv od suda.Tužila ga krčmareva žena za unišeni auto.Išao čovjek na sud i sud izgubio.Dobio je presudu za namirenje štete.Pa se razljutio i odštetu nije htio platiti.E pa su mu napravili ovrhu računa u banci.Sjeli na račun i blokirali ga.Sve dok nije platio i štetu i sud i kaznu za vandalizam.
Ko što bih ja rekla-bem ti život. Nezna čovjek bi li se smijao ili proklinjao.Ali me ova priča odmah podsjetila na Ajkulu,a i moga supruga,pa mi rekao-napiši ti ovo njemu u čast, on isto ovako dobrodušan i drag,i on bi mogao postati priča,a bilo bi bolje da ne postane.:icon_lol::icon_lol::icon_lol::icon_lol::icon_lol::icon_lol: