Joj Kils,vidim da znaš kako je to kad se radi u tržnici.Imamo mi svakakvih iskustava,jel?Meni su ovi što kupuju i preprodaju još kako tako,sa njima sam još lako izlazila na kraj.Ali,kada počinju dolaziti građani,ima da te nema.Nekada sam voljela raditi sa građanima,bilo je ležerno,opušteno,popričalo se, nasmijalo,ali otkako je počela kriza,postali su tlaka.Ajde,malo sam pretjerala,zapravo,valjda mi je sa godinama i tolerancija pala,ali znaš i sam kako to ide,dok se roba prodaje svi smo sretni i zadovoljni,a kada stane ima do ti se kosa digne na glavi.Pa onda još dođe neka picajzla i totolno te prožvače i za taj si dan gotov.Ne znam da li se znamo,ja već par godina ne radim,šaljem u osinjak supruga,ali,ako si dolazio prije desetak godina,sjećaš li se Vešljige?Onoga prigorca,on je kupovao robu,umro je jadan,ima već puno godina,ali sa njim se uvijek dalo nasmijati od srca.Sjećam se dok je pričao kako je on kupovao salatu za Novu Godinu pred dvadesetak godina.Kaže,taman kupio novi kombi,mercedes,sprinteri su u to doba bili hit,i kada si došao u tržnicu,kam se god okreneš,sve sprinter do sprintera parkirani jedan uz drugiSvi isti,bijeli.Pa je on isto tako došao,parkirao uz još neke i išao tražiti salatu.U to doba je salata prije Nove imala cijenu više od petnaestak kuna.Bila su to vremena,kad se sjetim,da se čovjek rasplače od miline.I otišao on,kupio petnaest gajbi kristalke,platio,odvezao u kombi,istovario,pa se vratio po petnaest gajbi puterice.Kupio on i to,opet si natovario na kolica,otpeljal do kombija,istovario,pa se vratio po par gajbi endivije.Veli,jeftinija bila,a uvijek se netko nađe tko hoće i nju,pa da ima.I kupio on i endiviju,platio,natovario,i otišao istovariti.Kada je došao do kombija,otvorio vrata,oće istovariti,kad kombi prazan.Trideset gajbi salate-niti traga.Gleda on okolo-kad vidi,onaj što je bio parkiran uz njega-otišao.Svu je salatu stavio u tuđi kombi,a ovaj,ili je primjetio,ili nije,po gasu i ode.Sa petsto kila salate.Veli Vešljiga-ma kaj, vrag mu mater,svi su kombiji bili isti,kaj sam ja znal da tovarim u tuđi.A mogel se čovjek razveseliti kad je otvorio vrata i našao salatu za osam hiljada kuna.
Pa bi si i ti tako lijepo zaboravio deset nenaplačenih gajbi,znaš kak to ide,najprije smo malo ljuti,pa nas prođe.:lol:Meni su oni koji te pokušaju totalno preveslati još kako tako,paziš pa im ne daš priliku,ali oni koji ti ne žele dati pet ili osam kuna u računu,e,ti mi popiju zadnji živac.