Jesam li ispričala kako sam na tržnici jednom pukla i napravila pizdariju,tako da su me tužili direktoru,a direktor je došao k meni i rekao mi-S,zašto režeš granu na kojoj sjediš.Nije to ono kada sam zatvorila tržnicu,to je ono kada sam ja sebi otvorila tržnicu,iliti sam se izborila za svoje mjesto pod suncem.Na tržnici.Bilo bi bolje da sam se izborila za mjesto u hladu,ali,fučkaj ga,tamo hlada nema.
Bilo je to ovako-u to vrijeme je direktor tržnice bio još gospodin X,dakle,to je bilo prije nego sam tržnicu zatvorila ,jer kada sam ju zatvorila,direktor je bio gospodin Y. A nakon njega gospodin K,.a nakon njega....Ovo sa direktorima samo govori da direktori dolaze i odlaze,a ja,zločka jedna,koja otvara, zatvara,reže,ostajem,i da sam ja znala da mogu i otvarati i zatvarati i rezati kolko me volja,a oni mi ne mogu ništa.Jer sam ja pošteno odrađivala svoj kruh,a oni nepošteno izigravali silu .E pa neće ići.Znam ja kada treba pokazati zube,pod cijenu da i ostaneš bez kojeg,ali, pa šta,ionako mi dva kutna već fale.Ali,te sam izgubila na sasvim uobičajeni način-strah od zubara,pa čekaš dok ti se u ustima ne stvori Vukovar,a onda spasa nema.Ali-nema veze,ako pribrojim dva koja su mi narasla nakon dvadesete,ja zapravo imam sve zube na broju,tu i tamo koji popravljen,ali nijedan socijalni.Tako.Ah,da, o buntu je ovdje riječ,o sili kojoj sam pribjegla kada mi se nagazilo na žulj jednog ranog jutra jednog toplog ljeta u vrijeme kada sam onom našom zastavom pettonkom dovezla na tržnicu krumpire,a rezervacija još nije bilo pa se za mjesto trebalo snaći.Zapravo je sistem bio takav,ulazilo se po redu kako je tko došao i stalo na slobodno mjesto po izboru sve dok se sva mjesta nisu popunila,a kada više slobodnih nije bilo,prometna i vagarinka su se ostavljale na porti,a onda bi se čekalo da prodaja krene,i kako bi se koje mjesto ispraznilo,to jest,kada bi netko prodao svoju robu i otišao kući,na to bi mjesto ušao onaj koji bi bio na redu za ulazak.Je,to je tako bilo u priči.U stvarnosti je prvi ulazio onaj tko je onima na porti dao sto ili dvijesto kuna.I tako redom,dok nisu ušli svi koji su bili spremni na nepoštenu igru,a jadnici koji su strpljivo čekali svoj red su bili među posljednjima,dok bi već glavni dio trgovine prošao,pa je ostajalo neprodane robe.Igru sam ja skužila veoma brzo.Ali je igrati nisam htjela.Nepravda mi nikada nije ležala,a niti odreći se svaki puta dvjestotinjak kuna nije lako,a najgori je problem taj,kada gospodu jednom naučiš na plačanje,više iz igre ne možeš izaći.I to sam skužila brzo.E,zato sam ja čekala kada nisam imala mjesta,ali mi je to čekanje sve teže padalo.Zapravo mi je najteže padalo ono oblijetanje oko placmajstora kojeg se stalno moljakalo može li se ući,ispitivalo jesi li konačno na redu,a on ti arogantno odgovarao da nisi,ispsovao te(jedan je posebno bezobrazan bio,nema toga čovjeka koji je ikada ušao u tržnicu kojemu on nije ispsovao sve čega se sjetio i počastio ga cijelokupnom enciklopedijom životinjskog carstva),a vidiš da je pred sat vremena ušao onaj koji je došao dva sata iza tebe.Pa,tako je bilo i toga dana.Došla sam ja nešto iza ponoći,petak je bio,krenula sam ranije od kuće jer je u petak uvijek bila gužva,ali sam ipak zakasnila.Mjesta u tržnici više nije bilo.Sve se već popunilo.Našlo se još dva-tri,ali nisu više nikoga puštali unutra,to je bilo ostavljeno za one koji su telefonom dogovorili da ih mjesto čeka,i naravno za to novčano nagradili djelatnika tržnice.Nisam se htjela živcirati,predala sam dokumente i otišla na kavu,nisam htjela prileći, trebala sam ući u tržnicu među prvima kada se mjesta počnu oslobađati.Brzo je prošlo vrijeme,počeli su stizati prvi kupci,a ubrzo su počeli izlaziti i oni koji su robu prodali i išli kući.Bio je još mrak,i ja sam zadovoljno čekala svoj red za ulazak,rano je još bilo i i ne bi trebalo biti problema sa prodajom,bilo je još dosta vremena da se posao odradi.Gledala sam kroz prozor kafiča i vidjela da ulazi već šesti kamion.Pa kako,matere ti,kada sam ja bila treća na redu.A kada sam maločas pitala reklo mi se da nisam na redu i da će me preko razglasa pozvati kada budem.Pa sam otišla vidjeti o čemu se radi.Dobila sam odgovor da se strpim,pozvati će me.Pa sam se vratila u kafič i opet brojila one koji su ulazili.I tako do pola devet ujutro-pitam,pa u kafič,pitam pa u kafič,samo sam sa svakim novim pitanjem dobivala razne epitete i aluzije na moju inteligenciju.Častio me baš onaj koji je najrevnije od svih izigravao silu.E,u pola devet je meni puklo-puklo mi je toliko da sam došla do njega i rekla mu-ja ulazim u tržnicu čim se oslobodi prvo mjesto.Gledao me ko da sam mu priljepila pljusku-i iznenađeno i bijesno u isti čas i hvatao je zrak kao plučni bolesnik,odrezao mi jednu materinu i rekao-nećeš.Nisi na redu.Dobila sam ja još popratnih riječi,ali odustajala nisam.Dosta mi je bilo svega,pogledala sam ga hladno,izrekla sve što mislim o njemu i njegovom bezobrazluku,i na kraju mu rekla-ja ću sada ući.Idem po kamion,a ti ovdje stoj i gledaj me kako ulazim kroz portu.A da se nisi usudio zatvoriti kapiju jer ću je zgaziti,i tebe s njom,taman sav kamion polomila.Miči mi se s puta ,jer ovakvu ti pizdariju neće prirediti svi ovi jadnici zajedno što ću ti ja napraviti ako me bilo tko pokuša zaustaviti.Ušla sam. Nitko me nije zaustavljao,ali su se svi zaposlenici tržnice skupili kod porte.Ali je problem ipak nastao.Na mjestu na koje sam trebala ući je moj proklinjatelj i častitelj neprimjerenim riječima na brzinu smjestio jednog švercera koji čak nije niti imao svoj kamion.On je u tržnici kupovao robu i odmah je preprodavao.Nosili su sanduke salate,već je bilo dvadesetak ih poredano kada sam ja stigla.Čak mu je i on pomagao kako bi mjestio bilo zauzeto dok ja stignem.Izašla sam iz kabine i došla do čovjeka.Znala sam da on nije bio ništa kriv,radio je ono što mu se reklo,zapravo i nije imao izbora,ovisio je o dobroj volji djelatnika tržnice i morao se pokoravati svim njihovim hirovima.Zamolila sam ga da se makne,objasnila mu o čemu se radi.Gledao je čas u mene,čas u njega,gledao,nije se mogao odlučiti šta napraviti dok se ja nisam primila salate.Letjele su gajbe na sve strane, rasčistila sam ja to na brzinu,sjela u kabinu,ušla na mjesto i počela otvarati ceradu.A onda je došao direktotr tržnice.Pa me pitao što radim.Pa sam mu ja lijepo objasnila.Pa je on meni rekao da ne govorim istinu jer je njemu njegov zaposlenik objasnio što sam napravila.A on njemu vjeruje. I neka se imam odmah maknuti ili će pozvati vučnu službu da me maknu.E,tu sam pukla još popreko toga dana.Pa sam zvala muža,a on je zvao jednu osobu koju je znao,a ta je osoba u ono vrijeme bila jaaaaako visoko u državnoj službi,toliko visoko da se od nje smrzla guza svakome koga bi ona nazvala.A osoba koju je nazvala je bio direktor.I rekao mu da me pusti na miru želi li i dalje biti direktor.Pa me direktor na miru i pustio.Ali me pozvao u svoj ured i rekao mi-S,zašto režeš granu na kojoj sjediš?Imaš igrača pa misliš da možeš.Imam i ja svojih igrača,pa da vidimo čiji su jači.Nikada me nije zanimalo koji su to njegovi.Jaki su očito bili jer je i godinama nakon toga ostao direktor,ali i mene nitko više nikada dirao nije.Očekivao bi čovjek da se nakon takvog incidenta naši međuljudski odnosi drastično pogoršaju.Ali nisu.Ostali smo dobri i godinama nakon toga,ko da se nikada ništa dogodilo nije.
Eto,dobro je nekada pokazati zube,dobro je i bar jednom u životu pokazati i mišiče,lakše se kasnije diše,a i pazi se da ti na stanu na nogu.Na volim igrati nisko.Ali,ako mi se baš neda izbora,mogu sve što treba.:icon_razz::icon_razz::icon_razz: