No,idemo ispričati do kraja kako je jedan "stari dečko" ulovio mladu curu,a mi smo mu pritom malo pripomogli,jer jest da je on bio prekaljeni ribolovac i da se bez riba sa perajama nije vraćao sa Mure,no,ruku na srce,budimo iskreni i realni,onu ukrasnu,onu koja bi uz njega plivala u životnim radostima i nedaćama bez našega uplitanja u sudbinu nikada najvjerojatnije ne bi upecao.Dokaz ove moje tvrdnje je šezdesetak dečki u mome selu koji su već odavno ušli u kategoriju "stari dečko",i najvjerojatnije će u njoj i ostati.Pogotovo u današnje vrijeme kada su cure shvatile da status "neudana" povlači za sobom mnoge pogodnosti i životne olakšice.
Ajde da odmah pređemo naredosljed stvari kako me se ne bi opet kritiziralo,jel,gospon iz VG?
Evo kako se kronološki to odvijalo:
Pozvali mi,moj muž i ja u goste naše prijatelje iz,ma nije susjedno selo,već dva sela dalje,tamo se naime oženio njegov najbolji prijatelj,pa je logikom slijednosti on postao i moj prijatelj,a produženom logikom i njegova žena je postala naša prijateljica.A da odmah reknem,kako ne bih to morala više spominjati,ukrasna ribica je bila njena najbolja prijateljica.Pa smo im iznjeli problem-ispričali sve o ciklucu praščić-svinja,o ostvim-prodaj,o godinama što su prošle i ne vračaju se više,i zapitali,znaju li kakvu curu koju bismo mogli upotrijebiti u zamišljenom planu upoznavanaja i zbližavanja.Je,imali su.Imali su tu njenu prijateljicu koja je isto iz zadnje veze izašla tamo nekih davnih dana -o detaljima se nisam raspitivala,čim sam začula omo "ima",očice su mi se zacaklile ko brušena stakalca na podnevnom suncu.Dogovor je pao brzo,dogovoreni termin susreta je bio već slijedeće nedjelje,točno u dva popodne,bitno je bilo samo da sve ispadne po planu,a ako nešto zaškripi,prilagođavati ćemo se u hodu.
Curu nije bio problem dovesti u našu kuću,obzirom da je ona često puta išla nekamo sa našim prijateljima.
Nije niti prijatelja bilo teško u dogovorenom terminu dovesti u našu kuću,obzirom da smo se dobro znali, a i posječivali.Ali...Uvijek u životu postoji neki ali,pa je tako taj ali i nama alnuo,nagazio nam nožne prste.Bilo je to ovako-je da smo mi dogovorili sve što je trebalo izorganizirati,ali su u dolazečim danima redom iskrsavali nekakvi neodgodivi poslovi,pa nismo stigli posjetiti prijatelja i dogovoriti posjet.Slobodni smo trenutak uhvatili tek u subotu predvečer,večer prije sudbonosnog ugovorenog susreta.Otišli smo njemu kući,no njega nije bil
tišao je do rođaka u susjedno selo,a otamo će u noćni ribolov sa njim,a kući se planirao vratiti tek oko ručka u nedjelju.O,Gospode Bože-tako pažljivo planirana akcija,a sada se nalazi nadomak kraha.Vidjeli su njegovi roditelji da smo se uzvrpoljili,i valjda je proradio onaj roditeljski instinkt,shvatili su da je nešto veliko u igri pa su stali zapitkivati.Stali,i nisu stali dok im jasno nismo iznjeli svoje namjere.A jesu se uskomešali.Bilo šta da se napravi neće ispasti na dobro,pozovemo li ga kući,pitati će što se dešava,a sazna li što sprememo,sigurno se neće pojaviti na našim vratima.Pa je meni sinula ideja.Sjetila sam se ja da je on meni obečao dati dva zečića koji skakuću po njihovoj staji,obečavao je to godinama,ali ih nikako nije donosio,uvijek je nešto zasmetalo, izokrenulo se,zaboravilo se,i sada je ta zaboravnost dobro došla.Ispala na dobro.Pa sam ja brzo napravila plan-rekla sam majci mu naka mu rekne da sam jako ljuta i da mi sutra odmah nakon ručka konačno te zečeve donese,a ako se ne pojavi-prijatelji više nismo,može računati da je prijateljstvo puklo i dok sam živa od mene riječi čuti neće.Dogovorena je strategija na brzinu,no,onda je iskrsnuo novi problem-on je od kuće otišao neobrijan,već pomalo zarasle brade,sutra bude to već tako jadno izgledalo da nema šanse da se takav pojavi pred curom.I to prvi puta u životu.Kolko su god u mojim očima na cijeni unutarnje kvalitete osobe,ovaj puta nisam željela ništa rizikovati,ipak je prvi dojam prvi dojam,a ljepotu duha ćemo odrađivati slijedeći puta.A nagovoriti ga da se u nedjelju u podne ide brijati kako bi meni,sa kojom se zna već petnaestak godina donio zečeve,i to točno u dva popodne-biti će u njamanju ruku nemoguće.Ili krajnje sumnjivo.No,ne bi majka bila majka da ne uskoči spremno,pa je obečala da će ona to uzeti u svoje ruke,pronaći rješenje taman cijelu noć smišljala rješenje.
Malo prije dva popodne stigli su naši prijatelji.Uz njih je dolazila jedna krasna cura,duge crne kose sa milim smiješkom na licu.Uvela sam ih u blagavaonu,posjela za stol i razgovor je krenu
nako,mirno,normalno,ko da se ništa ne događa.
Točno u dva popodne se začuo čeprklin.Čulo se kako se gas smanjuje,zvuk je postajao manje prodoran,a onda je sasvim nestao.Minuticu kasnije začulo se kucanje na vratima,vrata se otvorila,a na vratima se pojavio on. Sviježe obrijan,košulja,traperice,ceker pleten od lišća kukuruza u ruci I dvije zečje glave koje su izvirivale iz njega.
Stao je na vratima ko da mu je netko noge odsjekao.Mislim da je u sekundi shvatio što smo mu spremili.Pribrao se brzo,kaj da reknem,ubacio se čovjek u igru,pristao je čak i da idemo navečer svi skupa na plesnjak.
Ma bila je to ljubav na prvi pogled.I neka mi onda netko reče da takvo što ne postoji.Kada smo ulazili u dvoranu disko kluba,ona je išla sa prijateljima u društvu,a on sa nama,a kada smo se pet sati nakon toga vraćeli kući,izašli su držeći se za ruke.Kada su se i kako spanđali,niti dan danas nam nije jasno.A pitati ih kako je to teklo nikada nismo htjeli.
Već je slijedećega jutra njegova majka biciklom dojurila do nas.Zanimalo je ženu kako stvarri teku.Samo sam se nasmješila i rekla - kupite male pajceke i hranite ih-ali ih nemojte prodati-ostavite.